Mladen Kušec na pulskom Monte Libriću (Snimio Manuel Angelini)
Jedan od najpoznatijih književnika koji je stvarao za djecu, čija su djela bila sastavni dio školske lektire za brojne generacije, poznati hrvatski novinar Mladen Kušec, preminuo je jučer u 82. godini.
Mladen Kušec rođen je u Zagrebu 1938. godine. U rodnom je gradu završio gimnaziju i studij na Filozofskom fakultetu. Na tadašnjem Radio Zagrebu počeo je raditi 1963. godine. Kao novinar i urednik istaknuo se rado gledanim i slušanim radijskim i TV emisijama za djecu i mlade, među kojima "Tonkica Palonkica, frrr...", "Patuljci pojma nemaju", "Bijela vrana", "Hihotići" i druge koje su stekle veliku popularnost.
Kušecove radijske i TV emisije za djecu, ističe HRT, postale su standard za taj žanr. Bio je urednik Obrazovnog i dječjeg programa Hrvatskoga radija 1989.- 94., nakon toga godinu i pol urednik Radio Sljemena. Autor je tridesetak knjiga pjesama, proze i drama za djecu i mlade ("Dobar dan", "Volim te", "Plavi kaputić", "Lili i Vili", "Slijedi me"). Mladen Kušec dobitnik je više nagrada, među ostalim nagrade HND-a Zlatno pero 1979. (za knjigu "Donatela", nastalu prema radioemisiji "Bijela vrana"), Nagrade Mato Lovrak za najbolji roman za mladež 1993. (za roman "Mama, tata i ja"), nagrada na Tjednu radija u Ohridu 1977. i 1983, nagrade Radio Zagreba 1983. te nagrade HRT-a Ivan Šibl za životno djelo 1991. godine
Mladen Kušec je bio gotovo pa stalni gost porečke Booktige, te pulskog Festivala dječje knjige Monte Librić, gdje je naprosto oduševljavao djecu svojom elokventnošću i lakoćom pripovijedanja. Posebno je bilo dojmljivo njegovo gostovanje na Monte Libriću 2012. godine, u sklopu Piknika s autorom uz moderatoricu Željku Kondić Dabo. Tom je prigodom bio iznimno inspiriran i nadahnut, tako da su djeca spontano počela izmišljati priče. Govorio je tada da su mu djeca posebna, jer upravo slušajući njihove priče pronalazi inspiraciju za daljnji rad, tako da i dječje dogodovštine postaju dio dječje književnosti, odnosno djeca sama, nesvjesno, stvaraju književnost.
Uz sve njegove knjige, spomenut ćemo i jednu koja nije toliko poznata, a vezana je za ovaj kraj. "Pijetao koji je pao s neba" djelo je iz 2004. godine, a tim je zanimljivija čitateljima s istarskoga područja budući da je mjesto radnje Labinština, preciznije farma na Labinštini. Ova je knjiga upotpunjena ilustracijama labinskoga umjetnika Josipa Diminića.
Odlazak ovoga književnika veliki je gubitak za hrvatsku književnost za djecu i kulturu općenito.
Magdalena Vodopija, direktorica pulskog Sajma knjige u Istri, blisko je surađivala s Mladenom Kušecom na Sajmu i Monte Libriću. Uz vijest o smrti svog dragog prijatelja kazala je:
"Mladen Kušec pojavio mi se u životu s posebnim, nenadoknadivim Brankom Fučićem.
Treći je Sajam, u Staroj robnoj kući, prvi bez mog oca Boška Obradovića. Cijelo vrijeme priprema Sajma mislim, neću uspjeti bez njega, a želim, stvarno želim, napraviti nešto njemu u čast. Taj treći Sajam obilježava Branko Fučić. Shvatih u trenu, na samom Sajmu, dolazak Fučića najljepša je moguća posveta Bošku. Uz Fučića na Sajam dolazi i Mladen Kušec, mag autorskog novinarstva koji tada radi serijal o Fučiću. Snima na Sajmu promociju "Terre incognite". Pričamo tada o tome, preslušavamo snimke. Opčarao me tada maestro Kušec svojim mestierom radio voditelja, istraživača, novinara. Zaliječio me pričama o mojem ocu koje nisam znala. U trenu postajemo bliski. Malo tko je razumio velikog Fučića kao Mladen Kušec. Sada nema nikoga s kim bih mogla pričati o Fučiću kao s njim, a malo s kim mogu i o svom ocu.
Puno godina kasnije Mladen Kušec dolazi na Monte Librić kao sjajan autor dječjih knjiga. Više nismo u takvoj bliskosti, s njime vodi razgovore Slavica Ćurković, direktorica Librića. Malo pogovaramo o Fučiću, o mom ocu, sjećamo se davnih dana. Mladen briljira na Monte Libriću, postaje najbolji autor jedne od himni Monte Librića zajedno s Brunom Krajcarom i Reom Korani. Jedne godine dolazi s tek ugrađenim stentom nakon deset dana od operacije. Pitam ga: Što ti je?, Zašto si došao? A on mi kaže: 'Volim ovo što radite, ali iskreno, nije to ono što me dovelo. Dovela su me vaša djeca."'