GOŠĆA KNJIŽEVNICA MARINA VUJČIĆ
KNJIŽEVNI SUSRET "NA BAŠTIONU": Priznanje čitatelja važnije od formalnih nagrada
U svom stvaranju kombinira romane i drame, a tome je razlog, kako je rekla, što se roman jako dugo piše, ona ga piše godinu, godinu i pol dana, i između dva romana treba joj neki osjećaj da može nešto brzo završiti. Drame piše i zbog dijaloga
Dijana Kolaković Prodan i Marina Vujčić (Snimila Gordana Čalić Šverko)
Marina Vujčić, književnica, kolumnistica i urednica, članica Hrvatskog društva pisaca, ravnateljica Drame HNK-a Split, svojim je gostovanjem obilježila jubilarno, petnaesto izdanje književnog susreta "Na Baštionu", održanog u buzetskoj starogradskoj jezgri, na trgu ispred Zavičajnog muzeja, u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda", Gradske knjižnice Buzet. S književnom gošćom razgovarala je voditeljica buzetske knjižnice Dijana Kolaković Prodan.
Kasni početci
Gošća jubilarnog književnog susreta buzetskoj je publici povjerila kako je kasno počela pisati jer nije imala autorskog samopouzdanja, a i inače kako to već u životu žena biva, dok odrađuju neke druge društvene uloge, pisanje je uvijek nešto se doživljava kao hobi, u nekom trećem, petom, desetom planu. Književni prvijenac, roman "Tuđi život" objavila je 2010. godine.
- Nisam ja jedini primjer, puno je žena na domaćoj, ali i inozemnoj književnoj sceni koje su tek negdje u četrdesetima počele objavljivati, kada su se više mogle posvetiti sebi, rekla je Vujčić.
U svom stvaranju kombinira romane i drame, a tome je razlog, kako je rekla, što se roman jako dugo piše, ona ga piše godinu, godinu i pol dana, i između dva romana treba joj neki osjećaj da može nešto brzo završiti. Drame piše i zbog dijaloga. U njenim romanima baš nema dijaloga, a voli dijalog i onda joj je kao odmorište između dva romana napisati dramu.
Kolaković Prodan zanimalo je na koji način u svojoj novoj drami "Plodna voda", koja je dobila prvu nagradu Marin Držić, Vujčić, progovara o majčinstvu.
Žene s greškom
- Drama govori o tome koliko se društvo zapravo miješa u to hoćete li postati majka, ako nećete zašto nećete, otkud vam pravo da ne budete majka. Ako ne možete postati majka iz nekih medicinskih razloga, gleda se na ženu kao na ženu s greškom. Ako ste postali majka onda se preispituje koliko ste dobra majka, smijete li imati i karijeru. To je stvarno jedan prešutni teror nad ženama i ta dimenzija se u drami preispituje, koliko majčinstvo mijenja život žene zauvijek, rekla je Vujčić.
Voditeljica buzetske knjižnice primijetila je da su sve tri Držićeve nagrade koje dodjeljuje Ministarstvo kulture, dobile žene, Vujčić je dobila prvu nagradu, dvije književnice su dobile drugu, a tri dijele treću, na što je Vujčić uzvratila kako se radi o tome da je natječaj anoniman, on je pod šifrom. Kada žiri čita tekstove ne zna tko ih potpisuje, tek kada se odluči o nagradama onda se otvaraju kuverte tako da su se i u žiriju iznenadili kada su vidjeli da su sve žene.
- Bio je to povod novinarki jednog dnevnog lista da istraži omjer nagrađivanja. Otkrila je da su jedine dvije nagrade u kojima postoji kakva, takva ravnopravnost u nagrađivanju, da je otprilike jednak broj žena i muškaraca dobio nagradu, Marin Držić i V.B.Z., koje su anonimne. U svim drugim nagradama, više od 80 posto muškarci dobiju nagradu, prenijela je Vujčić.
Vujčić je također rekla da joj ovogodišnja "Nagrada BOOKtiga" za roman "Pedeset cigareta za Elenu", najčitaniju knjigu u narodnim knjižnicama Istarske županije u 2020. godini, jako puno znači, jer je to priznanje čitatelja.
- Sve nagrade koje sam dobila, i Marina Držića za dramu "Plodna voda" i V.B.Z., to su sve nagrade na anonimnim natječajima. Znači nije moje ime bilo na tom rukopisu. Kada objavim knjigu, kada je moje ime na njoj, ja ću možda ući u neko polufinale ili finale, ali do sada još nisam dobila nagradu struke. Od čitatelja svakodnevno dobivam nagrade. Nema dana doslovce da mi se netko ne javi u inbox na Facebooku ili e-mailom, i to mi jako puno znači, to mi je važnije od formalnih nagrada, rekla je Vujčić.
Odgovarajući na pitanje koliko je za nekog autora važno čitanje knjiga, rekla je da njoj nema pisanja bez čitanja drugih autora. Minimalno čita dvije knjige paralelno, trenutno roman Želimira Periša "Mladenka kostonoga" i novi roman Miljenka Jergovića "Vjetrogonja Babukić i njegovo doba". Puno čita domaće autore, iako voli i stranu književnost.
- Meni je Amelie Nothomb jedna od najomiljenijih autorica, nju bi mogla stalno ponovo iščitavati. Georgi Gospodinov me oduševio, "Fizika tuge" to je knjiga nakon koje sam zbilja mislila objesiti pero o klin, povjerila je Vujčić posjetiteljima književnog susreta.
Kolaković Prodan je svoju književnu gošću, od prosinca prošle godine ravnateljicu Drame Hrvatskog narodnog kazališta Split, upitala kako se korona-kriza odrazila na kazalište.
- Zapravo smo cijelo vrijeme radili, jedino je problem bio ograničenje broja gledatelja. U jednoj fazi imali smo na snazi takve epidemiološke mjere da je trebalo osigurati sedam četvornih metara po gledatelju. U gledalištu od 650 mjesta to je sedamdeset ljudi. Teško je glumcima naći motivaciju, ali igrali su, i nekada je s tih sedamdeset ljudi, svaka im čast, aplauz bio takav kao da je puno gledalište. Nedavno smo imali predstavu bez ograničenja publike, ali samo za one koji su se cijepili. Stvarno je bio super osjećaj nakon toliko vremena vidjeti puno kazalište, prenijela je svoje utiske Marina Vujčić.
Književni susret "Na Baštionu", kulturna manifestacija usmjerena na književnost, na riječ, na pjesništvo, na izdavaštvo, pokrenuta je 2007. godine, na inicijativu književnika Miroslava Sinčića, uz podršku književnika Vladimira Pernića, resorne gradske pročelnice Elene Grah Ciliga i ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda" Mirjane Pavletić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
