Kako je tuga postala radost
"Kako je Tuga postala Radost" naziv je nove knjige poznate istarske književnice za djecu Tatjane Pokrajac-Papucci. Za ovu autoricu može se zbilja reći da je poznata, budući da je jedna od rijetkih autor(ic)a iz Istre čiji su radovi i dijelom lektira za osnovne škole, a nerijetko su njezine pjesme i priče korištene za recitacije za LiDraNo i ostala učenička natjecanja.
Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, a najviše je priznanja dobila posljednjih pet-šest godina - kako domaćih, tako i međunarodnih s renomiranih natjecanja.
Priča iz ove knjige nagrađena je na međunarodnom književnom natječaju 15. Kinder und Jugenbuchwettbewerb der Sdadtgemeinde Schwansenstadt u Austriji 2017. godine, a tada je bila predstavljena u trojezičnom izdanju hrvatsko-talijansko-španjolskom. U ukoričenom izdanju objavljen je samo hrvatski izvornik.
Uz ilustracije Željke Mezić, knjiga je nedavno ugledala svjetlost dana u izdanju Iris Illyrice. Na nešto više od trideset stranica, u tvrdo ukoričenom izdanju, uz prekrasne, dojmljive ilustracije gdje prevladavaju žuta, zelena, plava i narančasta boja, teče topla lirska priča, s po(r)ukom i svim didaktičkim komponentama, a opet jednostavno, djeci razumljivo i ujedno zanimljivo.
Djela za najmlađe trebaju biti jednostavna, uz sugestivne ilustracije koje će plijeniti djetetovu pažnju, koje će mu biti zanimljive, ali će ga ujedno navoditi i na čitanje teksta. Kratke, jezgrovite rečenice vrlo s(p)retno inkorporirane u tekstualni dio knjige kazuju priču o ljudskim osjećajima, donoseći univerzalne po(r)uke o dobroti, nesebičnosti te o najvažnijoj zarazi - onoj smijehom.
Djela što pripadaju dječjoj književnosti osvajaju vedrinom, temeljena su na dječjoj igri i odlikuju se imanentnom po(r)ukom. Premda je poznati talijanski kritičar i filozof Benedetto Croce smatrao da čista umjetnost (l'arte pure) nije namijenjena djeci, mnogi su znanstvenici dan-danas mišljenja da je takva književnost djeci ne samo namijenjena, već i itekako potrebna. Upravo ovdje visoka kvaliteta ilustracija potvrđuje tu konstataciju o važnosti likovne umjetnosti u sastavu književnosti.
Slikovnice i ilustrirane knjige za djecu donose spoj književnosti i likovnosti kao ravnopravnih disciplina, gdje ilustracija nije (tek) pomoćno sredstvo za kreiranje takve vrste knjiga.
Tatjana Pokrajac Papucci piše s lakoćom, biranim jezikom na način da bude primjeren dobnoj kategoriji djece, a ovo djelo kao i njezina prethodna ostvarenja, udovoljava svim kriterijima kvalitetne knjige za djecu.
Ova slikovnica dakako doprinosi razvoju opažanja, pažnje, ali i razvoju pamćenja, mišljenja te logičkoga zaključivanja, kao i bogaćenju mašte.