Tek je iz tiska izišlo drugo izdanje poeme Daniela Načinovića "Gospa od Škrpjela", i ovoga puta u izdanju Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika. Prvo izdanje ove knjige objavljeno je 2004. godine. Prijelom knjige potpisuje David Ivić, a urednik je Boris Domagoj Biletić.
Poema govori o postojanosti vjere, ljubavi i nade kroz lik Jacinte Kunić Miović, koja je duže od Odisejeve Penelope čekala svoga muža pomorca. Čekajući ga, ona je tkala svoj goblen s likom Bogorodice od Škrpjela. U taj je goblen kao mlada žena utkala svoju mladenačku kosu, a kasnije i svoje sjedine kao žena u godinama, uz svilu, zlato i srebro. Tri su motiva ove poeme: ljepota prirode, ekumenizam i postojanost ljubavi - sve u 192 stiha.
Poema ima fiksnu rimu, kao i unutarnju skrivenu rimu, a Gospa od Škrpjela ponavlja se stalno kao posljednji stih. Motiv Jacinte Kunić Miović paradigmatičan je lik biblijski "jake žene", koja je svoju postojanost u vjeri, ljubavi i nadi iskazala pobjedom nad vremenom, čekajući muža pomorca 25 godina, prignuta nad tkanjem goblena s Gospinim likom.
Gospa od Škrpjela – nadomak Perasta, znamenit je otočić, Gospin školj u Bokokotorskome zaljevu. Jedno je od najljepših svetišta na Sredozemlju. Otočić je poput bisera u školjci modrine oblikovan nasipavanjem oko postojeće hridi, potapanjem ostataka starih jedrenjaka i brodske armature. Izgradnja najprije male kapele na školju započela je 22. srpnja 1452. godine, nakon što su braća Martešić, ribari iz gradića Perasta, uz hrid pronašli čudotvornu Gospinu sliku, ikonu Bogorodice, pred čijim su likom uslišane molitve za ozdravljenje jednoga od ribara.
- Stvaranje otočića oko hridi Škrpjela (tal. scalpello, scarpello – dlijeto) i danas se evocira svečanošću fašinade kada – 22. srpnja – k otočiću polaze zelenilom urešene barke, nakrcane kamenjem što biva potopljeno u more kao znak brige i ljubavi prema svetištu Gospe od Škrpjela, kazao je Načinović.
Današnja crkva sagrađena je 1630. godine. Uslijedit će daljnji radovi, da bi u XVIII. stoljeću bili dograđeni prezbiterij, kupola i okrugla zvonik-kula. Ikonu Gospe od Škrpjela, koju nalazimo na glavnome oltaru, naslikao je Lovro Dobričević sredinom XV. stoljeća. Narudžbom Andrije Zmajevića – a u sjaju barokna umijeća – crkva je ukrašena brojnim slikama Tripa Kokolje, istaknutoga hrvatskoga baroknog slikara. Cjelina ovoga njegova remek-djela obuhvaća niz motiva, posebice kompozicije iz Marijina života s Uznesenjem, u središnjemu prostoru stropnih kreacija.
Daniel Načinović jedan je od najistaknutijih suvremenih hrvatskih književnika srednje generacije i jedan od vodećih poetskih imena istarskog književnog kruga. Bavi se i ilustracijom, slikarstvom i glazbom. Diplomirao je hrvatski i talijanski jezik na Pedagoškoj akademiji u Puli. Kao novinar u Glasu Istre radi od 1975. do kraja 2000. Bio je jedan od članova Inicijativnog odbora i organizatora Osnivačke skupštine Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika. Od 2001. je samostalni umjetnik - književnik.
Autor je tekstova za razne monografije, a surađuje s mnogim skladateljima zborske i zabavne te pop-rock glazbe. Predstava "Burrra", prema njegovoj slikovnici, u režiji Roberta Raponje, jedna je od najizvođenijih u djelovanju Istarskog narodnog kazališta. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.