Kazao je i da književnost spašava život, oni koji pišu su dvostruko blagoslovljeni, svi bi htjeli biti voljeni, a nagrade su, kako je rekao, neka potvrda voljenosti
(Snimio Duško Marušić Čiči)
Novinar, urednik, pisac i puno toga još, kako ga je definirao Aljoša Pužar - Ivica Ivanišević, bio je gost jučerašnjeg Doručka s autorom.
Potvrdio je da novinarstvo uči disciplini, a u svom vrlo vedrom, pozitivno intoniranom, simpatičnom razgovoru s Pužarom, dobrano je oraspoložio publiku. Bilo je govora i o krizi u novinarstvu, općenito, o tome kako se nekada ne može odvojiti forma od sadržaja, a od pisca se često traži, kako je rekao, da zabavljaju čitatelje. "Treba netko optimističan, a optimisti su i društveno zlo", kazao je uz napomenu da bi bio očajan diktator.
Dakako, nije mogao izostati razgovor o Splitu i splitskom naglasku, humoru, specifičnostima, o "splitovima" kroz povijest i društvo te kroz razna razdoblja, i o tome kakav je bio Smojin Split. Istaknuo je i da sada nema prave zvijezde u Splitu, osvrnuvši se i na splitski humor kao ruganje. Prisjetio se i sprovoda Olivera Dragojevića, kako je to pokrenulo mase, kao i par tjedana ranije kada se slavio uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, navodeći da je svako žalovanje u biti intiman čin.
Spomenuo je i legendarnog Lastana, ističući da se trenutno ne može sjetiti njegova imena, ali da će se za sat vremena sjetiti, stanja u novinarstvo gdje su novinari često bili bitange, a dakako nije mogla izostati niti misao o koronavirusu, o prosvjedima, ističući da su rasprave s antivakserima potpuno besmislene i da zna dosta visokoobrazovanih ljudi s kojima je nemoguće voditi raspravu glede toga.
- Kada se pokvari auto, ideš kod pravog mehaničara ili kod alternativnog mehaničara, je li je svijet ravna ploča ili nije, naveo je.
Nastavljajući o tome govoriti kazao je "vrlo je vjerojatno da ćemo se morati i dalje docijepljivati, shvaćam da je to nekima neugodno, ima kod nas i raznih civilizacijskih napuštenosti, no virus je nastao mimo HDZ-a".
Prisjetio se i kada je kao student prosvjedovao protiv direktora studentskog centra zbog menze, a direktor se, vidi ironije, zvao Žderić.
Bilo je govora i o studentima danas, prosvjedima, o sve samo ne lakoj situaciji svugdje oko nas.
Kazao je i da književnost spašava život, oni koji pišu su dvostruko blagoslovljeni, svi bi htjeli biti voljeni, nagrade su, kako je rekao, neka potvrda voljenosti, a za trač je kazao da je to rudimentaran oblik književnosti. Naveo je i da je lako kukati, ali i da je gotovo nemoguće živjeti samo od književnosti i to ne samo kod nas, jer niti drugdje većina pisaca ne živi veličanstveno od književnosti, dok u biti svi misle da pisci žive lijepo.
Govorio je i o tome kako je dosta pisao u paru, kako je Pužar naveo, četveroručno, s Marinom Vujčić, Antom Tomićem, Renatom Baretićem…
- Imao sam uvijek dobar odnos s izdavačima, sreće s njima, a općenito ne volim sintagme angažirane književnosti. Najveći problem nisu ni političari niti itko drugi, nego mi sami sa sobom, zaključio je.
Ivica Ivanišević rođen je 1964. godine u Splitu. Sociologiju je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je novinar i urednik u Nedjeljnoj Dalmaciji, Feral Tribuneu i Slobodnoj Dalmaciji, gdje je danas komentator. Objavio sljedeće knjige "Smoje – biografija" (Vuković & Runjić, 2004.), "Sto mu jelenskih rogova" (eseji o stripu, V.B.Z., 2004.), "Krovna udruga i druga drama" (koautorstvo s Antom Tomićem, Fraktura, 2005.), "Split za početnike – abeceda grada" (koautorstvo s Renatom Baretićem, Znanje, 2015.), "Ulaz za djecu i vojnike" (kratke proze, Hena com, 2015.), "U sedlu je tijesno za dvoje" (roman, Hena com, 2015.), "Otpusno pismo" (epistolarni roman, koautorstvo s Marinom Vujčić, Hena com 2016.), "Primavera" (roman, Hena com, 2016.), "Knjiga žalbe" (roman, V.B.Z., 2016), "Klanjam se" (roman, Hena com, 2017.), "Kuća" (roman, V.B.Z., 2019.), "Sutra je novi ručak" (roman, V.B.Z., 2020.), "Ulica Ferde Pomykala 17" (roman, V.B.Z., 2021.). Piše dramske tekstove za kazalište i radio te scenarije za film i televiziju.