Knjiga Pietra Kandlera je napisana 1845. i donosi povijest Pule. Opisuje antičke spomenike i znamenitosti grada, pulsku luku s otočićima, navodi poznate obitelji, govori o vremenskim prilikama i utjecaju na tlo, oslikava samostane i crkve, raspreda o gradnji amfiteatra i kazališta
Predstavljanje knjige u Galeriji Stari grad (Snimio Valter Roša)
U povodu obilježavanja Dana Grada Pule, pulski samouki slikar, te fotograf koji se bavi i književnošću, Đanino Bubola, je u Galeriji Stari grad predstavio svoj hvalevrijedan projekt, prijevod knjige Pietra Kandlera "Cenni al forestiero che visita Pola" (Informacije strancu koji posjećuje Pulu).
Knjiga Pietra Kandlera je napisana 1845. i donosi povijest Pule. Opisuje antičke spomenike i znamenitosti grada, pulsku luku s otočićima, navodi poznate obitelji, govori o vremenskim prilikama i utjecaju na tlo, oslikava samostane i crkve, raspreda o gradnji amfiteatra i kazališta, opisuje ratove i savezništva itd.
- Većina građana današnje Pule ne poznaje ovo djelo, čak ni govornici talijanskog jezika, a upravo nam jedna ovakva knjiga može pružiti uvid u istarski multikulturalni korpus koji nije nastao preko noći, već se razvijao stoljećima. Ranije nije bilo prijevoda ovoga djela pa sam ga objavio u vlastitom izdanju. Tu je i rukopis iz 1600. godine koji je Kandler potom pronašao u muzeju u Trstu, a pisan je u obliku dijaloga stranca i domaćina te donosi povijest Pule i pokazuje znamenitosti grada. Rukopis je pisan na starom venecijanskom jeziku iz 1600. godine, kazao je Bubola.
Ističe da nije bilo lako prevoditi ovo djelo, jer je to "težak" jezik s puno arhaizama, riječi koje više nisu u upotrebi, koncepata koje nije bilo jednostavno razumjeti, a na taj se pothvat odlučio tijekom lockdowna, kada su mogućnosti za ostale aktivnosti bile vrlo limitirane.
- Tražio sam ekvivalente za razne riječi, pojmove i fraze u raznim rječnicima, pitao znance, preko interneta, konzultirao i Accademia della lingua veneta, te sam dobio neke smjernice i ekvivalente, a nešto sam morao prilagođavati. Najprije sam preveo djelo na talijanski, a onda na hrvatski. Žao mi je da nisam ostavio talijanski izvornik, bilo bi zanimljivo povući paralelu među tekstovima, vidjeti jezičnu komponentu i kako se ona mijenja kroz godine. Privukao me opis grada iz 1600., a potom i slika grada koju Kandler daje 1845. godine. Zanimljivo je proučavati kako se grad, odnosno kako se gradsko tkivo mijenjalo. Zanimljivo je i da je Kandler do tog rukopisa iz 1600. godine došao kopajući po arhivima, tražeći podatke za "Codice diplomatico istriano" (Istarski diplomatski kodeks). Mogao bih još jednu knjigu o svemu tome napisati, sada kada sam ušao u problematiku. Možda je to bio i prvi turistički vodič Pule. Do svega toga došlo je gotovo pa slučajno, kada sam s gimnazijalcima imao pjesničke večeri, a profesorica Meri Šimunov spomenula je to Kandlerovo djelo, i krenuo sam istraživati i malo po malo rodila se ideja o nastanku knjige, navodi Bubola.
Ističe da je osjećao potrebu za objavom ovoga djela te da nije dobio ničiju pomoć, osim od kćerke Isabelle prilikom izrade grafičkog dijela knjige.