PREMIJERNO PREDSTAVIO SVOJU NOVU KNJIGU
DAMIR ZLATAR FREY: Snaga i krhkost, magijski realizam i simbioza vremenskih dimenzija
O važnosti ovoga romana i književnom djelovanju poznatog režisera govorili su urednik Seid Serdarević, te Sibila Petlevski, i sam autor, a osvrt sveučilišnog profesora i kritičara Zorana Paunovića koji zbog trenutačne situacije s covidom nije mogao doputovati iz Srbije, na promociji je u cijelosti pročitao glumac Mark Šokčić
Najnoviji roman Damira Zlatara Freya "Istarska Lady Macbeth", gdje kroz tešku i bolnu priču o ljubavi, strasti, glumi, umjetnosti, ženi, njezinoj snazi i krhkosti, a s Istrom kao lajtmotivom se isprepleću prošlost i sadašnjost, objavljen u nakladi Frakture, premijerno je predstavljen u knjižari Fraktura u Zagrebu.
Važnost romana
O važnosti ovoga romana i književnom djelovanju poznatog režisera govorili su urednik Seid Serdarević, te Sibila Petlevski, i sam autor, a osvrt sveučilišnog profesora i kritičara Zorana Paunovića koji zbog trenutačne situacije s covidom nije mogao doputovati iz Srbije, na promociji je u cijelosti pročitao glumac Mark Šokčić.
Ulomke iz romana čitale su glumice Natalija Đorđević i Mada Peršić, a Olga Kaminska otpjevala je "O mio babbino caro" i jednu ukrajinsku narodnu pjesmu.
Frey je ponovio da on otvara pitanja te da je u biti ovim romanom imao potrebu pro(govoriti) o temama vezanim za svrhu ljudskog postojanja, te o čovjekovoj potrazi za identitetom, kao i o pitanju postoje li granice između stvarnosti i fikcije.
Njegova "Istarska Lady Macbeth počinje na glavnom zagrebačkom trgu u kavani Dubrovnik, u trenutku kada "slabo poznati filmski redatelj ugleda prelijepu djevojku Annu, studenticu slikarstva, znajući da je ona utjelovljenje glavne uloge njegova filma o fatalnoj Agnezi "Istarska Lady Macbeth". I tu počinje ova priča.
- Jednom je jedan veliki pisac, govoreći o drugom, još većem piscu, rekao da ovaj piše prozu na jedini način na koji prozu treba pisati – ekstatički. Rekao je to John Updike o Vladimiru Nabokovu, i bio je potpuno u pravu, i što se tiče Nabokovljevog pisanja, i što se tiče čitave svjetske književnosti. Jer, duboko vjerujem – usprkos ili u inat mnogim teorijama koje tvrde suprotno – da tamo gdje nema strasti, nema ni umjetnosti. Treći roman Damira Zlatara Freya, recimo to odmah, napisan je (kao i prethodna dva, uostalom) sa strašću, napisan je u ekstatičkom nadahnuću čiji smo svjedoci već od prvih rečenica, od početnog prizora u kome izlog kavane Dubrovnik simbolički i stvarno predstavlja granicu između dva svijeta, granicu koja svojom nevidljivošću sugerira da između ta dva svijeta – svijeta stvarnosti i svijeta imaginacije – nikakvih granica zapravo i nema, da smo te granice sami izmislili i njima se besmisleno sputali i okovali, napisao je Zoran Paunović.
On također navodi da se u romanu isprepliću dvije priče; jedna iz sadašnjosti, druga iz nekoliko desetljeća udaljene prošlosti. U prvoj, glavni likovi su Anna Veble, slikarica i potom glumica, i Rene, redatelj, likovi koji praktično već na prvoj stranici započinju strastvenu i strašnu ljubavnu vezu. U drugoj, dominira povijest o stradanju prkosne i odvažne, nepokorne i istrajne Agneze Balte, nedužne žrtve rata, potom i poratnog kaosa, navodi Paunović dodajući da su te priče, kada se svedu na ogoljelu fabulu, sasvim nalik onima iz novinskih crnih kronika – štoviše, neke od njih otuda i potiču. Navodi da je u romanu sve obojeno magijskim realizmom, te da Frey vrlo dobro i nadahnuto piše o ljubavi, ali i o ljudskoj sudbini te o umjetnosti.
Umjetničko ishodište
Kod istog izdavača Frey je objavio romane "Kristalni kardinal" 2014. i "Stanzia Grande" 2016. Damir Zlatar Frey dramski je i operni redatelj, koreograf, dramski pisac, kostimograf, scenograf, utemeljitelj i ravnatelj kazališta i festivala.
Njegovo umjetničko ishodište su Babići Donji, odnosno Istra, a svojim osebujnim i teško usporedivim djelom pripada podjednako svojoj domovini Hrvatskoj i Sloveniji, u kojoj se umjetnički formirao i ostavio dubok trag. Među mnogobrojnim značajnim predstavama koje je ostvario u isto tako brojnim kazalištima, su djela Slavka Gruma ("Događaj u gradu Gogi"), Ivana Cankara ("Lijepa Vida"), Oscara Wildea ("Saloma"), Slavenke Drakulić ("Božanska glad"), Uga Bettija ("Zločin na Kozjem otoku"), Federica Garcíje Lorce ("Krvava svadba"), Marquisa de Sadea i Jeana Geneta ("Balkon", "Sluškinje", "Strogi nadzor")…
Frey je dobitnik više značajnih priznanja, među kojima se ističu: odličje Predsjednika Republike Hrvatske za doprinos u kulturi, Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, Marulova nagrada, Nagrada hrvatskoga glumišta, Prešernova nagrada, Župančičeva nagrada, Nagrada grada Ljubljane te Borštnikova nagrada. Potonju je nagradu dobio u više navrata.
Međunarodni festival komornoga teatra Zlatni lav u Umagu pokrenuo je prije dvadeset godina, a već dva desetljeća okuplja umjetnike iz zemalja središnje i južne Europe.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
