Gradovi su se prilagođavali gostima, a usred Pule je Uljanik; prelijepo. Mene je oduševljavala činjenica da Pula, poput Rijeke, hoće raditi, želi raditi i živjeti od svoga rada, a da ljude prime kao goste ne pristajući na ovisnost o njima

"Književnost Vam ne može pomoći da ulovite zeca, da prebacite tonu ćumura s jednog mjesta na drugo ili da bombardirate Bagdad. Književnost Vas ne može naučiti da nekažnjeno utajite porez, da pobijedite na nekom natjecanju ili da postanete model. Književnost ne donosi moć, ne štiti od jakih zvukova i nije upotrebljiva na sudu, ne uklanja bol iz ruke i ne popravlja auto. Kratko rečeno književnost je potpuno beskorisna i neupotrebljiva. Ali zašto onda postoji, i to tako uporno?"

Književnost neizrecivo važna

Takvim i sličnim mislima počeo je u srijedu navečer književni susret-druženje u prostorima pulskog Kluba-knjižare Giardini 2 s nagrađivanim bosanskohercegovačkim književnikom, dramatičarom, esejistom i romanopiscem Dževadom Karahasanom, koji je u vrlo ugodnom druženju s Magdalenom Vodopija održao promociju svoje nove esejističke zbirke "Nedoumice".

Svoje kratko čitanje zaključio je mišlju da je književnost nezamjenjiva i neizrecivo važna.

Nakon zapaženih romana poput "Istočnog divana", "Šahrijarovog prstena" i trilogije o Omaru Hajjamu "Što pepeo priča", zbirki pripovijetki među kojima se ističu "Izvještaji iz tamnog vilajeta" i "Kuća za umorne", brojnih dramskih djela i zbirki eseja, Dževad Karahasan u svoj bogati spisateljski opus uvrstio je i esejističku zbirku "Nedoumice".

Magdalena Vodopija predstavljajući autora kazala je da je riječ o virtuoznom pripovjedaču, koji virtuozno pripovijeda kada govori i kada piše, te da bi dugo trajalo nabrajanje svih njegovih djela i nagrada, a uz to, ima i jednu "tajnu" vezu s Pulom.

        Vodopija se prisjetila kada je Karahasan gostovao početkom ovoga tisućljeća na Sajmu knjiga zajedno s Albertom Goldsteinom i Brankom Sbutegom, i to je bio jedan od vrhunaca Sajma, na što je Karahasan odgovorio da ima dobro pamćenje, štoviše slonovsko te da ne uspijeva ništa zaboraviti.

Slonovsko pamćenje

- Ljudi vrlo često imaju selektivno pamćenje, pamte što je dobro, zaborave loše, nerijetko se sjete samo nekih stvari i činjenica, a ja pamtim sve i ne mogu zaboraviti niti da se potrudim, točno znam što je, gdje, kada i kako bilo, kazao je ističući da voli raspravljati s ljudima. O Puli, ističe, ima brojna sjećanja i kazao je da se grad na najbolji način može upoznati pješke.

Brojna je pažljiva publika mogla tako saznati da je ovaj autor i stanovnik Pule nekoliko mjeseci godišnje, odakle samozatajno promatra ljude i grad.

O pulskom Sajmu knjiga rekao je da na mediteranski način spaja duh i tijelo te da čovjek, da bi bio pisac, mora biti živ. Također, prisjetio se kada je definirao Pulu gradom punim erosa i erotike. Istaknuo je i važnost stvaranja u ljepoti koja je stvarna. Savjetovao je i nazočnima da svako toliko pročitaju Platonovu "Gozbu", odnosno ideje o ljubavi i ljepoti povezane s mudrošću i dobrotom.

Govoreći o svome odnosu s Pulom, koja je uz Graz i Sarajevo njegov treći grad, gdje živi u Ulici Castropola "incognito", kazao je da Pulu ozbiljno voli, i da je Pula grad koji hoće biti samoodrživ.

- Gradovi su se prilagođavali gostima, a usred Pule je Uljanik, prelijepo. Mene je oduševljavala činjenica da Pula, poput Rijeke, hoće raditi, želi raditi i živjeti od svoga rada, a da ljude prime kao goste ne pristajući na ovisnost o njima. U svijetu turizma nitko nije kod kuće. Luka uvijek znači prisustvo drugog. Mediteranska kultura je snažno obilježena u nama, a ludilo je stalno prisutno, kazao je Karahasan koji je u biti melankolik.

Osvrnuo se i na melankolične epohe i na njihovu važnost, na četiri životne tekućine, krv, bijelu i crnu žuč te limfu, koji moraju biti u dobroj ravnoteži. Za sebe je rekao da sporo govori, a osvrnuo se i na poimanje duha i vremena konstatirajući potom da je duh neodvojiv od vremena, a sve je to usporedio i s mislima Sv. Augustina i Samuela Becketta. Analizirao je Sv. Augustinovu misao "Ako me ne pitaš, čini mi se da znam što je vrijeme, ako me pitaš, onda ne znam", a kod Becketta se junaci bave vremenom, ali ne znaju kako niti zašto.

Katete, hipotenuze i ljubav

"Površina kvadrata nad hipotenuzom pravokutnog trokuta jednaka je zbroju površina kvadrata nad katetama". Što je nekome to saznanje promijenilo život? Je li se nekome nešto drastično promijenilo u životu nakon što je naučio Pitagorin poučak kao jednu od osnovnih teorema geometrije? "Ništa se ne mijenja, ali mijenja se što te neki curetak voli", kazao je nasmijavši publiku.

Govorio je i o putovanju avionima, beskrajnom skeniranju prije leta, kao i o činjenici da su u Finskoj ukinuli obuku đaka da pišu rukom. "Rukopis je dio identiteta, grafologija je važna grana psihologije."

Također, bilo je govora i o slobodi misli, činjenici da živimo u epohi sporta, te da je čovjek slobodan kada nešto čini iz ljubavi, radosti i ljepote.

Njegova najnovija knjiga, kako se moglo čuti tijekom razgovora, otvara brojna pitanja, a sam je autor rekao da se svaki dan zahvaljuje Bogu što mu je dao neke privilegije. Citirao je razne filozofe, književnike i njihove misli, a sve to uz obilje iznimnih svojih konstatacija o Puli, kulturi, književnosti te o raznim aspektima ljudskoga življenja.

U "Nedoumicama" autor ustaje u obranu slobodne misli, one koja se nasuprot diktaturi kartezijanskog mišljenja i veličanja informacije usudi iskoračiti iz ustaljenog toka i uspostaviti dijalog s Drugim u kojem se ogledamo i uz pomoć kojeg jedino možemo promišljati o sebi.

Dževad Karahasan je dugi niz godina uređivao sarajevsku reviju za kulturna pitanja "Odjek" te radio kao profesor dramaturgije i povijesti drame i kazališta na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Bio je predsjednik, selektor, član žirija najuglednijih jugoslavenskih teatarskih festivala. Član je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Njemačke akademije za jezik i književnost, aktualni predsjednik Društva pisaca BiH i predavač na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.