Claudio Magris za zbirku "Microcosmi" 1997. godine dobio je nagradu Strega (Arhiva)
Najnovija Magrisova knjiga naslovljena je "Časovito". To je knjiga o trenucima koji promiču, a koje vrijedi zabilježiti, o momentima koji zaiskre često više u oku promatrača nego onoga tko ih proživljava
Claudio Magris je već kao kod kuće na pulskom Sa(n)jmu knjiga. Nakon što je gostovao 2004., 2006., 2007, 2012. i 2014. godine, ove će godine gostovati po šesti put i bit će gost Doručka s autorom u petak, 6. prosinca u 11 sati u kavani Mozart Doma hrvatskih branitelja.
Claudio Magris (Trst, 10. travnja 1939.) prije svega vrstan je germanist, književnik i esejist, poznat kao jedan od najvećih stručnjaka za povijest i kulturu središnje Europe. Bio je dugogodišnji kolumnist dnevnika Corriere della Sera.
Raznolike teme
U Puli je predstavio i neka od svojih značajnijih djela, koja su prevedena na hrvatski zahvaljujući Ljiljani Avirović, najboljoj poznavateljici njegovog opusa u nas.
Ovoga puta neće direktno na Sajmu biti predstavljena njegova nova knjiga, već će biti govora o raznim temama vezanim uz njegovo stvaralaštvo.
- Često se kaže da su pisac i prevoditelj njegova djela suparnici, da su čak i neprijatelji, ali Avirović i ja smo na neki način ovdje koautori, kao da smo zajedno napisali hrvatsko izdanje ove knjige, kazao je govoreći o tome kako je nastala njegova knjiga "Alla cieca/Naslijepo" prilikom predstavljanja na pulskom sajmu 2007. godine.
Tijekom prvog gostovanja na pulskom Sajmu, 2004. godine, Magris je kazao da je "prevođenje kreativno djelo, stvaralaštvo koje prevoditelja čini koautorom teksta. Prijevod je jedan oblik književne kritike. Već se kod prevođenja vidi gdje tekst ne drži vodu. Teško je prevariti prevoditelja. Za prijevod svojih djela na druge jezike obično uvijek imam istog prevoditelja, jedno baš za njemački to nije slučaj", kazao je ističući da iako na njemačkom piše članke i znanstvene radove, svijet vidi kroz strukturu talijanskog jezika. "Nikad ne bih mogao napisati priču na njemačkom jeziku", kazao je.
Mikrokozmosi
Magris je tijekom svojih dosadašnjih gostovanja govorio i o svojim vezama s Hrvatskom. Osim što mu je pokojna supruga, književnica Marisa Madieri bila rodom iz Rijeke, njegova je majka bila porijeklom Splićanka.
Vezana za ove krajeve i regiju u širem smislu je i njegova zbirka sugestivnih proznih uradaka, nešto između proze i eseja "Microcosmi" (Mikrokozmosi).
Za zbirku "Microcosmi" 1997. godine dobio je nagradu Strega, najvažnije talijansko literarno priznanje.
Brojnih se tema dotaknuo Magris tijekom svoga bogatog stvaralaštva, a posebice onih germanističkih. Njegovi su "Mikrokozmosi" vrlo suptilni, pravi lirski roman, gdje (raz)otkriva vodeni te biljni i životinjski svijet. Svaki ga pejzaž asocira na neku priču, legendu, sve to između fikcije i zbilje, svjetlosti i tame, reminiscencija i vjere u budućnost.
Protagonist njegovog isto tako poznatog djela "Un altro mare" (Drugo more), mladi Enrico, vrsni poznavatelj grčkog i filozof, poradi nadolazećeg rata odlazi put Patagonije. To djelo obuhvaća upravo taj bijeg prema Patagoniji i potom prema našem moru, kao i Drugi svjetski rat te Enricov život pun pustolovina, ljubavi i događanja…
O svakoj bi se njegovoj knjizi moglo puno pisati i raspravljati, ali i o prevoditeljskoj djelatnosti, odnosno o prevođenju i prijevodu njegovih djela.
- Prevođenje znači ponovno kreiranje svijeta, nije to poput pisanja obavijesti "trgovina radi do 18 sati", kada treba doslovno i bukvalno prenijeti informaciju. Razmislimo samo koliko su međusobno različiti jezici i dijalekti, i koliko ih ima na svijetu. Svaki jezik ima drukčiju sintaksu, svaki jezik ima nešto manje ili više u odnosu na drugi, ima članove, padeže, drukčije prijedloge, u nekim jezicima jedna boja označava radost, a u drugima veliku tugu. Zbog toga je tu potreban veliki rad i trud, znanje, koncentracija i umijeće, a Ljiljana Avirović to majstorski čini. Mi uvijek u četiri oka, budući da živimo u Trstu, govorimo o dilemama vezanim za prevođenje, tražimo rješenja, a s prevoditeljima koji su fizički daleko se dopisujem, no s Ljiljanom Avirović ne. Kod prijevoda je vrlo važan ritam, prevesti knjigu znači prevesti glazbu. Ja primjerice ne znam hrvatski, a Ljiljana Avirović mi je pročitala jedan kratak ulomak iz jedne moje knjige, naravno bio je to ulomak gdje se ne spominju nikakva imena ili toponimi, ili što drugo karakteristično, a ja sam po glazbi tih proznih rečenica dokučio o kojoj je knjizi riječ, kazao je Magris za pulskog gostovanja 2012. godine.
Ne zaboravimo da je Magris gostovao na Sajmu i 2006. godine zajedno s velikim Umbertom Ecom, i da je i tada na iznimno zanimljivom skupu govorio o prijevodima, prevođenju i prevoditeljima.
Posljednja Magrisova knjiga naslovljena je "Časovito". To je knjiga o trenucima koji promiču, a koje vrijedi zabilježiti, o momentima koji zaiskre često više u oku promatrača nego onoga tko ih proživljava. Pedesetak takvih bljeskova sačuvano je u ovoj knjizi, od situacija na tršćanskoj plaži, ili pak za svečanim objedom, do onih u vlaku ili na nekom putovanju. Sve ih karakteriziraju jedinstvenost opisa, autorova britkost i nenadmašan osjećaj za vrijeme i prostor. Časovito je knjiga o svim onim malim trenucima koje prečesto propustimo i ne zastanemo nad njima.