Deskriptivnim tehnikama autorica opisuje taj "svoj“ Grožnjan. Iznoseći njegove geografske i druge karakteristike, zajedno sa životnim pričama i vlastitim osjećajima, čuje "nujnu, elegičnu, magičnu glazbu" iz gradića glazbe i glazbenika

Dojmovi s putovanja mogu se zapisivati na razne načine, prozom, pjesmama, putopisima, bila to bliska ili daleka putovanja, unutar zavičaja ili šire. Upravo putovanje, kraći ili duži izlet može biti povod za ovu proznu književnu vrstu, gdje putopisac, odnosno autor, zapisuje što ga je sve zaokupilo tijekom putovanja.

Putopis može biti napisan književnoumjetničkim, znanstvenopopularnim ili novinarskim (publicističkim) stilom. Upravo najbliže toj definiciji je knjiga putopisnih priča, koje jesu i lirske, ali i informativne, Vesne Kiseljak-Varelija "Čarobnim prahom posuti", koja je objavljena prošle godine u izdanju Bujšćinskog glasa.

Vilinski grad

Knjiga je zbirka putopisnih priča utemeljenih na istinitim obilascima tih lokaliteta u razdoblju od 2009. do 2017. godine. Sve počinje putem prema vilinskoj Istri i Grožnjanu, vilinskom gradu. Deskriptivnim tehnikama autorica opisuje taj "svoj" Grožnjan. Iznoseći njegove geografske i druge karakteristike, zajedno sa životnim pričama i vlastitim osjećajima, čuje "nujnu, elegičnu, magičnu glazbu" iz gradića glazbe i glazbenika. Usto, navodi da je istraživala i etimologiju imena određenih mjesta, iznoseći potom i kratke crtice o mjestu, Grožnjanu koji se prvi puta spominje još 1102. godine kao posjed Akvilejskog Patrijarhata, dok je Veneciji pripao tek 1358. godine.

Kiseljak Varelija piše i da "zameteno, zapreteno, iza sedam gora, ljuljano nevidljivom rukom u ljuljački od zelenog bršljena, poput princeze iz jedne od najljepših svjetskih bajki, spava Završje. Ljuljajući se i snivajući u jednoj od šumotivih usjeklina, visoko u pobrđu Gornje Bujštine, dijeli isti pogled i isti zrak sa susjednom Motovunom. Čine se poput dvaju blizanaca, istodobno spojenih i razdvojenih dolinom rijeke Mirne“, piše.

Nadalje, osvrće se na anđeoski osmijeh Vižinade, ističući da se prošavši ulicom lakonoge Giselle našla na glavnom trgu Vižinade, osvrćući se potom na divove i zmajeve Motovuna, te na beramsku otvorenu knjigu sv. Marije na Škrilinah. Tu su i detaljni opisi povijesnih i kulturnih znamenitosti, uz obilje podataka, zanimljivih kako za one koji žele o tome učiti, tako i za putnike-namjernike, koji će odlučiti otići malo po Istri, razgledavati i nešto novo otkriti.

Poseban je bio i njezin susret s Gologoricom, za koju je napisala da, iako maleno mjesto, posjeduje svoju povijesnu vrijednost i bogatstvo. Naseljena još u prapovijesno vrijeme, kasnije gradina, spominje se još 1102. godine kad je već sjedište feuda. Uz spomeničku i povijesnu vrijednot posjeduje i ljepotu urbane cjeline kao i ljubav Gologoričana koji kažu da nikada ne bi iz nje otišli, zapisala je.

Pazinski Kaštel je pak za nju postojani čuvar pazinske grote. Čudesnim su prahom posuti pak Savičenta, Gračišće i Pićan. Za Savičentu piše: "Prilazeći trgu sa zapadne strane, preda mnom se ukazala sva savršenost geometrije. U tom trenu spoznajem da to nije bio plod slučajnosti već da je netko od arhitekata vizionara znao što radi, ostavljajući budućim geneacijama osjećaj divljenja". Gračišće spada u mjesta koja su je na prvi pogled očarala te da ima tipičnu urbanu strukturu srednjovjekovnog naselja.

Iz Kršana pak, navodi, svaki amaterski istražitelj odlazi zadovoljan, kao da je netom utažio žeđ i glad. Brseč je gradić na obodu šešira, a drevni Rašpor sniva u sjeni kupine.

Antika i Boljun

Boljun je u doba antike živio svoj život punim plućima, a veli da je živio svoje dane prema potrebi svojih žitelja i mogućnostima vremena. U Kotlima – kotli, veli Kiseljak Varelija, Buzet je grad, a Petrapilosa nešto između povijesti i fikcije. Naravno, osim gradića i mjesta u Istri, nisu mogle izostati ni dvije životinje vezane uz te krajeve, odnosno capra hircus ili jednostavno po naški koza, te renesansa čudesnog stvorenja zvanog boškarin.

Autorica, iako rođena u Rijeci, svoje korijene duguje Zagrebu, odnosno zagrebačkoj Dubravi. Još kao studentica Pravnog fakulteta krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća živi na relaciji Umag-Buje-Umag, a u tom razdoblju završava fakultet i zasniva obitelj.

Glavni urednik knjige je Zlatan Varelija, sama autorica potpisuje i fotografije, grafički urednik je David Ivić, a tiskano je u zagrebačkom Grafomarku.

Povezane vijesti

• Knjiga "Ikavski zemljopis" Ivana Lovrenovića posvećena prosvjetitelju Jukiću
• Predstavljena knjiga putopisa Jasena Boke "Od Dnjepra do Jadrana“