Mali hommage lokalnom govoru
Kod crkve sv. Lovre predstavljena slikovnica "Kako su vile gradile Semiće" Marije Ribarić
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
"Kako so divojčine - vile groadile Semiće. Bilo je tuo pred čuda, morda već i 750 liet. Na križiere puoti za Ćićarijo i Učko, s pogledun na cielo Istro i muore, vilezlo kako iz neke štuorije, mićo selo Semiće". Tako u slikovnicu "Kako su vile gradile Semiće", na semičkom govoru, uvodi njena autorica Marija Ribarić. Predstavljanje slikovnice "Kako su vile gradile Semiće" proizašle iz pera Semišćice s adresom u Buzetu, pjesnikinje i spisateljice, privuklo je u mjesto Semić, nedaleko Lupoglava, kod crkve sv. Lovre, brojne posjetitelje.
Autoričino najnovije književno ostvarenje, slikovnica, odnosno ilustrirana knjiga, mnogo je više od, kako bi se na prvi pogled moglo zaključiti, bajkovite priče. Ona je mali kulturni projekt, posveta identitetu, jeziku, baštini i mašti ovoga kraja, naglasila je predstavljajući slikovnicu profesorica Mirjana Pavletić.
- Priča je to o vilama koje su izgradile Semiće, ali to nije samo fantazija - to je kreativna interpretacija jednog jezičnog elementa, jedne riječi, duboko ukorijenjene u lokalnom govoru, riječi "mići, mića, miće", pridjeva oko kojega je satkana cijela Marijina priča koja zvuči poput legende. Mići, mića, miće – to je izraz koji se u semičkom govoru (kao i u drugim čakavskim govorima) koristi za opisivanje nečega sitnog, malog, nježnog, gotovo neprimjetnog, ali prisutnog. Autorica je upravo u toj riječi, u toj maloj lingvističkoj iskri, pronašla inspiraciju: zamislila je da su miće - male - zapravo bile vile. Prozvali su ih se miće - sve male. Ovaj detalj pokazuje kako se identitet mjesta može oblikovati kroz jezik, kroz lokalne izraze, kroz način na koji ljudi govore o onome što vide u prostoru oko sebe. Jezik je nositelj kulture, a ovdje je postao i nositelj priče. Iz zgodne jezične igre, iz dvije riječi se miće (sve male) nastala je priča o vilama koje grade naselje Semić i po kojima je Semić i dobio ime. Vile su male, ali vrijedne, premještaju kamenje, oblikuju staze, podižu crkvu, grade kućice za mještane… Tako je, prema ovoj slikovnici, nastalo ime naselja: kao uspomena na te male vile koje su, kako kaže ova priča, složno izgradile naselje. Ovaj detalj daje slikovnici posebnu dimenziju. Ona ne govori samo o vilama, nego i o načinu na koji se jezik, mašta i lokalna predaja i tradicija isprepliću. I upravo zato ova slikovnica nije samo bajka - ona je i mali hommage lokalnom govoru i lokalnoj kulturi, naglasila je Pavletić.
Posebnu vrijednost slikovnici, istaknula je također Pavletić, daje njezina jezična raznolikost. Naime, slikovnica ima čak četiri jezične razine. Priča je ispričana na književnom hrvatskom jeziku, kako bi bila dostupna široj publici i djeci koja uče hrvatski standard. Tu je i verzija na semičkom govoru, lokalnom idiomu, koja čuva leksik, zvuk, ritam, boju i melodiju govora ovoga kraja - jer dijalekt je ne samo način govora, nego i nositelj identiteta i emocionalne povezanosti s prostorom. Uvrštavanje dijalekta u slikovnicu čini je autentičnom, ukorijenjenom i kulturno bogatom. Uz to, slikovnica donosi i prijevode na engleski i talijanski jezik. Time priča o Semiću postaje most između lokalnog i globalnog, između tradicije i suvremenosti.
- Višejezičnost slikovnice nije samo tehnički dodatak - ona je i svojevrsna poruka. Pokazuje da lokalna priča može putovati, da dijalekt može biti ponos, da se baština može predstaviti svijetu bez gubitka svoje autentičnosti. U vremenu kada se mali jezici i dijalekti često potiskuju, ova slikovnica ih stavlja u središte - kao vrijednost, kao bogatstvo, kao dio identiteta koji vrijedi čuvati, poručila je Pavletić.
Za prijevod na talijanski jezik zaslužna je profesorica talijanskog jezika Snježana Lovrinić, a za engleski jezik profesorica Gabrijela Jerman, dok lekturu potpisuje profesorica hrvatskog jezika Nataša Vivoda, koja je svojevremeno proučavala semički govor i o tome objavila rad u Buzetskom zborniku.
Za svaku je slikovnicu, pa tako i za ovu, od izuzetne važnosti i vrijednosti njezin likovni dio. Ilustratorica Eni Šuperina Rožić, istaknula je Pavletić, pažljivo je pratila tijek priče i svaku scenu pretvorila u živopisan, razigran vizualni doživljaj. Vile su prikazane nježno, ali izrazito karakteristično, svaka ima svoj mali vizualni identitet. Priroda je prikazana bogato, s puno detalja, tako da djeca mogu "čitati" slikovnicu i bez teksta, a odrasli mogu uživati u estetici koja podsjeća na tradicionalne ilustracije, ali s modernim, svježim pristupom. Vile su prikazane nježno i maštovito, stanovnici u narodnim nošnjama nose duh tradicije, domaće životinje unose toplinu, a brda, potok i šumski obronci stvaraju idiličan krajolik Semića. Sve ilustracije su istovremeno i jednostavne i bogate, pristupačne djeci, ali dovoljno slojevite da privuku i odraslog čitatelja. Na taj način tekst i slika djeluju kao cjelina: priča vodi riječima, a ilustracije je prate, produbljuju i čine nezaboravnom. Eni Šuperina Rožić, magistra je primijenjene umjetnosti, slikarica i grafička dizajnerica. Kao likovna edukatorica i profesorica likovne umjetnosti koja iza sebe ima bogato iskustvo rada s djecom i brojne kreativne projekte, u ovaj je projekt ušla s jasnim razumijevanjem dječje percepcije, vizualne komunikacije i važnosti likovnog izraza u ranom čitanju.
Iako ima samo 30 stranica, ova publikacija sadrži i još jedan hvalevrijedan dodatak, informativni prikaz naselja Semić. Na kraju knjige nalazi se kratak, ali sadržajan pregled mjesta koji donosi osnovne podatke o Semiću: zemljopisni položaj, prirodne karakteristike, povijesni razvoj naselja, kulturnu baštinu i tradiciju, stanovnike i njihove običaje, te podatke o mjesnom zaštitniku. Ovaj dodatak daje slikovnici dokumentarnu vrijednost, stvara lijepu ravnotežu između fikcije i stvarnosti. Zahvaljujući svim tim segmentima, ocijenila je Pavletić, slikovnica je izvrstan materijal i za zavičajnu nastavu jer potiče jezičnu osjetljivost, razvija ljubav prema kraju, povezuje djecu s lokalnom tradicijom i omogućuje im da kroz priču upoznaju svoj zavičaj na kreativan, topao i pristupačan način.
Slikovnicu je autorica objavila u vlastitoj nakladi, a za tisak je zaslužna Tiskara Ježtisak iz Ježenja kod Pazina i Mirjana Ferenčić koja je odgovorno bdjela nad svim fazama tiskanja svih 700 primjeraka kolika je njena naklada.
- Svojom slikovnicom htjela sam približiti Semiće svima, ne zapostavljajući ni jednu ulogu u smislu vodiča kroz taj ruralni dio Istre. Može se gledati kao pomalo i zemljopisna, povijesna, iz nje je vidljivo čime su se ljudi bavili, što im je bilo važno, kakav alat su sa sobom nosili, vjera u dobro i u lošim vremenima. Također, povezanost sa zemljom, ljubav prema svom kraju, sloga i zajedništvo kao najveći pokretač, vjera u Boga, sve bi se to moglo i danas primijeniti, poručila je Marija Ribarić, koja je gotovo sve svoje poetske i spisateljske radove na neki način posvetila Semiću.
Njena prva zbirka pjesama iz 1999. godine nosi naslov "Mojo Semiće". Dvije godine kasnije, 2001. objavljuje etno-slikovnicu "Semičke štuoriji - Priče iz Semića", a 2014. izlazi joj velika zbirka poezije "Zubalj va srcu". Kao pjesnikinja, Marija Ribarić je zastupljena i u mnogim zajedničkim zbirkama, Buzeštice, Verši na šterni, Seljanski susreti, Lipa nan je Istra, Kolana besid, Istarska besida..., a objavljuje i u Buzetskom, Lupoglavskom i Zborniku općine Lanišće.
Marija Ribarić nije samo pjesnikinja, ona je i uspješna poduzetnica. Kao inženjerka odjevne tehnologije, u Buzetu, gdje živi već više od 35 godina, 1995. godine otvorila je vlastitu firmu Marytess u kojoj je zaposlena. Uz poduzetništvo, već puna tri desetljeća posvećena i pjevanju i folkloru. Četvrt stoljeća bila je aktivna članica ženske klape "Roč", a danas je članica Folklorne skupine buzetskog GD-a "Sokol".
Autorici je na najnovijem izdanju čestitala lupoglavska načelnica Iva Šuperina, a u programu su nastupili harmonikaš Lovro Golomeić, plesnom i recitatorskom točkom učenica šestog razreda lupoglavske škole i članica Lupoglavskih mažoretkinja Nensi Krajcar, buzetski duet kojeg čine Karla Havić i njen otac Elvir te gošća iz Labina, mlada pjesnikinja Katarina Pavlović, učenica petog razreda OŠ Matije Vlačića.
