Dacia Maraini, jedna od najvažnijih figura suvremene talijanske književnosti čija djela problematiziraju položaj žena u suvremenom društvu, bila je gošća u četvrtak navečer na Sa(n)jmu knjiga u Istri, i to pred iznimno brojnom publikom te ispraćena je do sada najdužim aplauzom Sajma.

Uz Andreu Matoševića predstavila je svoju knjigu "Dragi Pier Paolo", posvećenu njezinom velikom prijatelju Pier Paolu Pasoliniju, a ove je godine 50. obljetnica njegove smrti.

- Kao što pišem u svojoj knjizi, ideja da se obratim Pier Paolu, koji je već bio mrtav, došla mi je iz jednog sna. Bio je toliko živ kada mi je pričao o filmu koji je želio snimiti, da sam imala dojam da mogu ispružiti ruku i dodirnuti njegovu. I tako sam počela razgovarati s njim, točnije, pisati mu, kazala je ova autorica brojnih drama i romana, koji su prevedeni na više od 30 jezika, a za svoj je rad osvojila niz prestižnih nagrada.

O raznim je temama govorila s Matoševićem, a što se tiče Pasolinijeve smrti, kazala je da to nije nikada razjašnjeno.

- Sigurna sam da ga Pelosi nije ubio. Naime, iako je to prvotno priznao, odslužio četiri godine kazne te godinama kasnije rekao da nije kriv, ja sam znala ispočetka da nije kriv za to. Pier Paolo nije ubijen vatrenim oružjem nego izudaran štapom do smrti, a Pelosi je imao urednu odjeću, nije bilo tragova krvi ili drugo. Možda je njegova smrt povezana sa saznanjima koja je imao o slučaju Enrica Matteija, možda su ga ucjenjivali kada su mu ukrali film, pa se našao s tim ljudima, ili nešto posve treće, previše je godina prošlo i nikada nažalost nećemo saznati istinu. Neki čak govore da je sve sam "izrežirao", mada ne mogu vjerovati, kazala je. Govorila je o njihovom prijateljstvu, kako je to bio posve drukčiji čovjek privatno nego kako ga se zamišljalo, u javnosti je govorio ono što je mislio bez dlaka na jeziku i zato ga nisu svi voljeli. Navodi da ju je upravo taj san naveo da piše o njemu, da se sjeća zajedničke suradnje, rada na filmu, putovanja s njim i svih pustolovina, i kako je bio izrazito blag, kada bi se opustio, znao je biti i vrlo šutljiv, ali uvijek je bio iskren, navodi.

- U privatnom je životu bio sušta suprotnost, nježan, znao se dobro nasmijati, volio je i Afriku, onu ne turističku, a izvrstan je bio u poeziji, što se često zanemaruje nažalost kada se govori o njegovom bogatom stvaralaštvu, kazala je između ostalog.

- Zbog njegovog pristupa bez dlaka na jeziku imao je brojne tužbe, čak 84, neke i za gluposti, ali optužbe su uvijek "padale" ili bivale povučene, bio je osebujna karaktera. Želio je i pronaći narod koji ima čistoću, odnosno čist, nevin narod, te govorio je i da seljaci iz njegovog kraja nisu više što su nekada bili. Bili smo dobri prijatelji, ali nismo uvijek dijelili mišljenja. On je bio deklarirani homoseksualac, ali kada ga je najpoznatija skupina homoseksualaca Fuori zvala da im se pridruži, odbio ih je. Bio je uvijek spreman prihvatiti one koji drukčije misle. Kada nije podržao studente prilikom prosvjeda, kazao im je da u biti shvaća što to rade i zašto, ali da će jednoga dana sa završenim fakultetom imati dobar i dobro plaćeni posao, a policajci dolaze iz siromašnih obitelji i radili su tada za jako malu plaću, te da je zato zauzeo takav stav, znao je reći, navodi Maraini.

Prisjetila se i putovanja po Africi, kada su im tamošnji lokalci uvalili teška jaja, gdje su unutra stavili pijesak, a on se nije naljutio i slično.

Predstavljanje je prevodila s talijanskog Erika Koporčić Sovilj.

Povezane vijesti

• PULA: Kreće ljetni online ciklus povodom deset godina djelovanja. POČETAK UZ PREDAVANJE ANDREE MATOŠEVIĆA
• Razgovor s gošćom 31. Sa(n)jma knjige u Istri: Grazia Deledda je majka, a Italo Svevo otac talijanske književnosti
• Talijanska književnica Dacia Maraini gostovala u Puli i susrela se s dogradonačelnikom Paoletićem