Tjedan bošnjačke knjige
U Coworking centru Pula predstavljen roman Nefe Šabanović Karić
(Snimio Mihael Stojanović / Glas Istre)
U sklopu Tjedna bošnjačke knjige u Hrvatskoj, u petak, u prostoru Coworking centra Pula predstavljena je knjiga Nefe Šabanović Karić "Dok mati vrati dugove". O knjizi je s autoricom razgovarao Esad Bajtal, uz moderaciju glumca Igora Gala, a osim književnog djela autorica se prisjetila teških trenutaka prošlog tisućljeća. Kulturni dio večeri upotpunio je zbor Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre, Istarske gondže.
Ispovjedni ton
Roman je introspektivna priča o odrastanju i životnim izazovima djevojčice iz jednog bosanskog sela. Djelo putem naracije balansira između stvarnosti i fikcije, autorica oslikava sudbinu glavne junakinje predstavnice brojne siromašne djece i njezin put kroz teške životne okolnosti. Priča, nudi smjernice o solidarnosti, ljubavi i hrabrosti te je svojevrsni vodič za mlade suočene s društvenim pritiscima današnjice. Kritičari hvale ispovjedni ton romana koji je prožet autentičnom emocijom, jer roman služi kao podsjetnik na otpornost prošlih generacija i ljudske vrijednosti.
Šabanović Karić prisjetila se izbjeglištva u Njemačkoj tijekom 90-ih godina, a za život na periferiji Minhena kaže da je daleko od idealnog.
U trosobnom stanu dijelila je prostor s čak 36 osoba, ispričala je na promociji te nadodala da solidarnost je bila ključ preživljavanja jer svatko je dijelio ono malo što je imao. Ponekad bi dobila osnovne potrepštine, poput litre mlijeka, bez naknade jer novca nije bilo dovoljno istaknula je.
- Bilo je teško, ali nismo nikoga odbili. Tko god bi pokucao na vrata, bio je dobrodošao. Tako smo jedno vrijeme ugostili čak 14 različitih obitelji, prisjeća se vremena za koje kaže da je bilo vrijeme kada su se gradile neraskidive veze među ljudima. Njezin njemački stanodavac je tijekom ratnog doba u Njemačkoj i sam pomagao sunarodnjacima, stoga je razumio situaciju u kojoj se trebala iskazati solidarnost.
- Od petog razreda, moja nastavnica je prepoznala nešto posebno u meni. Uvijek bi govorila pred razredom: "Djeco, ovo će biti naš bosanski pisac". Ja sam se pitala, kako ću ja biti pisac? Nismo imali mnogo, mama bi kupila jednu svesku za cijelu godinu; pišeš, brišeš, pišeš opet. Nisam bila svjesna njezine podrške, ali ona je u razredu s 35 učenika i primjećivala je nešto posebno u meni, prisjetila se.
Na raznim stranama
- Život me kasnije odveo na razne strane, u Hamburg, Wienerding, Dansku i druga mjesta. Dugo nisam pisala, ali, kad sam se napokon našla, taj talent, ta podrška, sve je opet spontano došlo na svoje, zaključila je.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
}
