Simone Mocenni Beck
Premda je objavljena pred gotovo tri godine, no zbog korone, mjera i ostalog nije još službeno predstavljena, knjiga pulsko-milanskog slikara, kipara, književnika i glazbenika Simonea Mocennija Becka "Modro" (koja sadrži sabrane poeme 1989. - 2017.), u hrvatskom prepjevu Ljiljane Avirović, bit će predstavljena danas u 18 sati u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula uz prisustvo autora, urednika i gostiju te glazbeni intermezzo Bruna Krajcara.
Ovoga puta zahvaljujući Istarskom ogranku Društva hrvatskih književnika i trudu i zalaganju dr. Borisa Domagoja Biletića kao glavnoga urednika, objavljeno je hrvatsko izdanje Mocennijevih stihova.
Teško je ukratko sažeti tematske i interesne sfere koje ovdje Mocenni prikazuje i predstavlja kroz gusto, aluzivno tkivo te šaroliki kaleidoskop, uz bogat pjesnički jezik, metafore, te prodiranje u dublje sfere egzistencije pretežito narativnim stihovima koji su ujedno i deskriptivni.
To je i putovanje raznim geografskim arealima, ali i povijesnim epohama, uz brojne i raznolike protagoniste, gdje se prožimaju stihovi posvećeni Epulonu, vinkuranskom kamenolomu, škveru, odnosno Uljaniku, uz spjev o pustinji, te potom i spjev s Floride. Mocenni je, naime, i plovio kruzerima, gdje je radio kao fotograf.
Naslovnica knjige
Upravo zato ti stihovi imaju neki posve netipični dnevnički šarm, gdje je vidljiva i metapoetska funkcija poezija i gdje su zorne i karakteristike poetskih putopisa. Mocenni je, što kruzerima, što kao kipar koji je sudjelovao u radu brojnih kolonija, obišao gotovo cijeli svijet, i sve je to dio njegovog poetskog korpusa.
Autor fotografije na koricama je Simoneov brat Riccardo.
Simone Mocenni rođen je u Milanu. Studirao je kontrabas na konzervatoriju "Giuseppe Verdi" u Milanu, dok je klavir i kompoziciju učio sam. Kao 19-godišnjaku, jedna od njegovih kompozicija za violončelo izvedena je na madridskom konzervatoriju. Nakon raznih poslovnih iskustava počinje raditi na brodovima za kružna putovanja i putuje svijetom kao fotograf. Godine 2001. odlučio je posvetiti se isključivo umjetnosti i počeo je objavljivati romane, zbirke poezije, slikati i oblikovati. Među više od 20 publikacija tu su "Le parole del Mare" (2001.), "Trilogia di Pola" (2006.), "L’ultimo giorno del passato" (2011.) te pjesničke zbirke "Ballate malinconiche" (2009.) i "Oneiros" (2010.). Njegove slike izložene su u raznim muzejima i javnim prostorima, a velike skulpture na trgovima talijanskih i inozemnih gradova. Među njegovim radovima je pet velikih platna u Dubaiju, (2007.), spomenik "Da poeta a poeta", četiri metra visok i 20 tona težak monolit izrađen za grad Bjelovar (2008.), kao i kiparski rad "Finis terrae" (2010.) za Sveučilište Macerata u Italiji.
Ljiljana Avirović jedna je od najboljih prevoditeljica s hrvatskog na talijanski i obratno, koja spaja i veže dvije jadranske obale prijevodima i prepjevima. Iz njezine bogate (bio)bibliografije navodimo prijevode, između ostalih Claudija Magrisa ("Dunav", "Nagađanja o sablji", "Trst, identitet granice", "Ono drugo more", "Stadelmann", "Mikrokozmi", "Izložba", "Naslijepo", "Časovito" i druge), Marise Madieri, ("Vodnozeleno", "Proplanak", "Školjka i druge priče"), Fulvija Tomizze i Franca Veglianija. S ruskoga i hrvatskoga jezika na talijanski je prevela djela M. Bulgakova, B. Pasternaka, F. Iskandera, J. Grossmana, M. Jergovića, L. Paljetka, E. Grlić i drugih te priredila dvojezično izdanje Ljermontovljeva "Junaka našeg doba". Bavi se znanstvenim radom i objavljuje tekstove o teoriji i praksi književnog prevođenja.