ODRASTANJE UZ PLES
U POTRAZI ZA KORACIMA: S bivšim polaznicama i polaznicima Dramskog i plesnog studija Istarskog narodnog kazališta
Kroz ovaj studio pod plesnim vodstvom Andree Gotovine do sada su prošli i stasali mnogi, veliki broj polaznika upisao je plesne akademije, a ispričali su nam kako su otkrili i saznali smjerove na plesnim akademijama i radionice i što ih je motiviralo da se počnu i nastave baviti plesom
Nakon ljeta koje za mnoge znači odmor, početak jeseni vrijeme je da se neke stvari ponovo pokrenu poput Dramskog i plesnog studija Istarskog narodnog kazališta. Kroz ovaj studio pod plesnim vodstvom Andree Gotovine do sada su prošli i stasali mnogi, veliki broj polaznika upisao je plesne akademije, a ispričali su nam kako su otkrili i saznali smjerove na plesnim akademijama i radionice i što ih je motiviralo da se počnu i nastave baviti plesom. Mnogi pritom ističu ulogu voditeljice koja je imala važnu ulogu u njihovoj motivaciji.
Alternativno kazalište
Dora Brkarić ima 24 godine, a s pokretom i plesom susrela se već u trećoj godini života. Plesala je u Plesnom studiju Zaro kod Aleksandre Mišić, bila članicom kazališta dr. Inat, pohađala radionice Ane Hazler… Sa 16 godina krenula je u INK na scenski pokret kod Andree Gotovine jer je već tada znala da se želi baviti plesom i neverbalnim kazalištem te se zaljubila u strukturalniji i ozbiljniji pristup stvaranju alternativnog kazališta.
Sudjelovala je u plesnoj predstavi "Zatvaramo!" gdje su predano istraživali što je suvremeni ples i bili inspirirani Pinom Bausch. Rad na predstavi "Zatvaramo!" joj je i danas temeljni uzor upravo zato jer su, kako kaže, predano, radnički kolektivno radili triput tjedno po tri sata.
- Svi zajedno smo stvarali materijale kroz lude improvizacije gdje smo razvijali i osviještenost prostora i vremena, kao i svjesnost tijela i izvedbenosti.
Dora ističe i svog tatu, poznatog mađioničara Stefana s kojim je od rođenja slagala predstavice i nesvjesno igrom učila transformirati prostor i vrijeme.
Nakon Dramskog studija prvo je upisala studij Suvremenog plesa na ADU. Na kraju studija logičan korak bio je odlazak na Erasmus+ razmjenu u Helsinki. Trenutno studira u Amsterdamu na Akademiji za kazalište i ples (AHK) i to koreografiju na odsjeku koji se zove School for New Dance Development (SNDO), gdje upisuje drugu godinu.
Na pitanje je li razmišljala o tome što će napraviti, odnosno što bi željela napraviti, nakon što diplomira, odgovara da ne prođe dan da o tome ne razmišlja, no priznaje da i dalje nema konkretan odgovor.
- Trenutno razmišljam kako osnovati kolektiv umjetnika i raditi na predstavama kroz strukturirane improvizacije i istraživanje. Sve više me zanima teatar kao aparatus kroz koji želim izražavati svoje odnosno naše radove. Također, volim istraživati svoje ideje kroz film i instalacije u prostoru. Uz to svakako bih voljela još učiti duboko o tijelu upisujući školu Ayurvede te u slobodno vrijeme biti terapeutkinja. Sve više osjećam kako je smisao ovakve vrste rada probuđivanje ljudi ili publike. Navesti ljude na razmišljanje i osjećanje. Dovesti ljude kroz predstavu u neke nove prostore i neko novo vrijeme u kojemu inače ne borave. I dalje vjerujem u transformaciju u kazalištu i katarzično iskustvo neverbalne komunikacije uzajamnog hranjenja gledatelja i izvođača.
U zadnje vrijeme razmišljam kako se želim zapravo vratiti u Pulu. Uviđam sve jaču moć u maloj lokalnoj zajednici u kojoj su ljudi željni nekog novog znanja i predanog rada. Izazovno mi je i kako Pulu opet kazališno i plesno dignuti na noge kroz još bogatiji kulturni sadržaj kroz cijelu godinu i radionice s inozemnim umjetnicima koji ne bi dolazili samo ljeti, razmišlja ona.
Dječje predstave
Karla Medakov ima 19 godina, a u kazalište je prvi put došla s deset godina i to u dramsku grupu koju je vodio Aleksandar Bančić. S 12 godina je počela dolaziti i na satove scenskog pokreta kod Andree Gotovine. Nastupila je dječjima predstavama "Robin Hood", "Palčica", "Čarobnjak iz Oza", "Eni" te plesnim predstavama: "Zatvaramo!", "13", "One", "Beskrilci u oblacima", video-projektu "Karavan", zatim "San ivanjske noći", "Pravi izbor", "Putovima glagoljaša"…
- Najljepše pamtim svoju predanost, intenzivnost proba i rada, ulazak u kazalište dok je mrak i izlazak iz kazališta po mraku, istraživanje kazališta, i naravno prijateljstva koja su se rodila u kazalištu i čvrsta su i dalje baš zbog njega, kaže.
Nakon dugog perioda provedenog u kazalištu, uživajući u probama, radu i intenzitetu, misao o nastavku bavljenja tijelom bila je nezaobilazna.
- S mojim zanimanjem za svjesnost tijela pojavila se znatiželja i želja za stjecanjem znanja u sferi plesa i perspektiva izvan toga. Deset godina kreativnih igara, istraživanja pokreta, improvizacija i treninga potaknulo je moj entuzijazam i znatiželju prema tijelu i onome što ono može učiniti. Plesna predstava "One" bila je važan faktor u toj odluci, kaže Karla koja je u svojoj potrazi za korakom dalje naišla na Dance intensive program u Tanzfabrik školi u Berlinu.
Kratko, ali intenzivno
Lara Kapeloto ima 20 godina, a plesom se počela baviti na majčin prijedlog kada je imala četiri godine. Svoj plesni put započela je u plesnom studiju Art Dance u sklopu kojeg je sudjelovala na brojim natjecanjima u različitim državama i već se tada krenula razvijati strast.
- Uvijek sam imala veliku podršku obitelji, trenerica i prijatelja. Veliku ulogu u mojem razvoju imale su brojne radionice, pogotovo ljeti s Ariston Proballetom. Sada, 16 godina kasnije i dalje plešem, s više ljubavi prema pokretu nego ikad, kaže. U INK-u provela je godinu dana.
- Iako se to možda čini vremenski kratko, naučila sam zaista mnogo. Za mene je sat scenskog pokreta bio sat oslobađanja od predrasuda prema pokretu, prema sebi, ali i prema drugima. Uz Andreu i predivne ljude s kojima sam se kretala u vremenu i prostoru, spoznala sam kako je svaki pokret bitan te kao takav donosi određeni značaj. Osvijestila sam kako moje raspoloženje skupa s imaginacijom uvelike utječu na kvalitetu pokreta, ali i na način na koji doživljavam kretanje drugih. Na scenskom pokretu shvatila sam da je manje često više, da čak i sitan pokret ima moć privlačenja cjelokupne pažnje publike, da stanke prekidaju kontinuitet pokreta, ali potiču kontinuitet misli tj. doživljaja pokreta kao i razumijevanje priča pokretom predočenih. Najljepše iskustvo bilo je izlaženje iz zone komfora zahvaljujući Andrei koja nas je na to potaknula i ljudima koji su se međusobno podržavali i ohrabrivali, kaže Lara koja je sudjelovala u plesnom video-kolažu "Ples je…" za Svjetski dan plesa te plesnoj video-predstavi "Karavan", a odlučila se profesionalno baviti plesom zato što se jedino u tome mogla zamisliti sretnom i ispunjenom. Odabrala je akademiju suvremenog plesa Iwanson International u Münchenu jer smatra da suvremeni ples nudi kompletnu slobodu izražavanja.
- Poslije akademije planiram nastaviti obrazovanje te odlaziti na audicije. Također, u budućnosti, voljela bih stvarati i vlastite projekte, kaže Lara koja smatra da je smisao svega toga učenje i vlastiti razvoj, kao plesač, umjetnik i kao osoba.
Gluma i pokret
Lana Crnogorčić ima 18 godina, i članica je Dramskog i plesnog studiju od jedanaeste godine.
- Mogla bih reći da sam se s plesom susrela već kao malo dijete na ritmičkoj gimnastici, no s pokretom sam se susrela tek u kazalištu u radu s Andreom Gotovinom. U početku sam išla samo na dramsku grupu, a ubrzo i na scenski pokret gdje sam otkrila kako su ples i pokret nešto čime sam se osjećala ugodno izražavati. Boravak u studiju me zasigurno oblikovao kao osobu i znam da ne bih bila ovakva kakva sam danas da nisam provela tolike sate s predivnim ljudima koji su mi nesvjesno ili svjesno pomogli da prihvatim sebe kakva jesam, kaže ona.
Napominje da je proces svake predstave u kojima je sudjelovala bio drugačiji, ali svaki poseban i njoj drag. Predstave su redom: "Mali Princ", "San Ivanjske Noći", "Ljetopis", "Kraljević i prosjak", plesna video-predstava "Karavan", "One" i posljednje - "Beskrilci u oblacima".
U početku svog boravka u INK više se bavila glumom, no nije mogla ignorirati svoju ljubav prema plesu i pokretu tako da su postupno oni ponovno zauzeli prvo mjesto. Kada je shvatila da je ples nešto što bi voljela dublje istražiti i nešto što bi mogla biti njena buduća profesija, odlučila je pokušati upisati Academy for theater and dance u Amsterdamu, smjer plesnog pedagoga i na njeno iznenađenje, prošla audiciju. "Veselim se početku akademske godine i premda ne znam što me sve čeka, iznimno sam sretna i mogu reći kako se moj san iz djetinjstva uistinu ostvario", kaže.
Povezanost s kazalištem
Nina Peruško ima 19 godina, a kao mala je bila dosta povučena, pa se s 10 godina na nagovor roditelja upisala u Dramski i plesni studio INK. Nakon prvih nekoliko godina pohađanja glume shvatila je da ima nekakvu povezanost s kazalištem i tim kreativnim načinom izražavanja koju nije doživjela nigdje drugdje. Zatim je u tu priču ušao i pokret.
- Već sam sa 5-6 godina išla na ples u studije Zaro i Art dance, ali to je bilo kratkoga trajanja. Tek sam na satovima scenskoga pokreta i suvremenoga plesa kod Andree došla u pravi kontakt s plesom i pokretom, prisjeća se ona.
- Uz tjedne satove, sudjelovala sam i u predstavama i projektima INK-a: "Palčica", "San Ivanjske noći", "Ljetopis", "13", "Kraljević i prosjak", video-predstava "Karavan", "ONE" i "Beskrilci u oblacima". Tjedne sate u DiPSINK sam jako voljela i oni su u suštini baza za sve ostalo, ali na probama smo doslovno odrastali zajedno. Iako proces traje otprilike samo tri mjeseca, svaki te malo promijeni, malo upotpuni i obogati kao osobu, kaže ona.
Upravo je zbog tog snažnog osjećaja "prosvjetljenja" odlučila posvetiti kazalištu i pokretu sve svoje vrijeme, te je odabrala upisati Academy for Theater and Dance u Amsterdamu.
- Ništa ne utječe toliko intenzivno na mene kao senzacija kreiranja i izvođenja pokreta i djela. Zato sam odabrala smjer Mime, o kojemu ne znam još mnogo, ali bih ga opisala kao neverbalni teatar, mješavinu plesa i glume. Na njemu studenti uče kako biti izvođači, ali i kreatori vlastitih djela. Daje veliku slobodu, što mislim da mi je trenutno potrebno. A što se tiče budućnosti, isto ju ostavljam otvorenu. Nemam nikakvih očekivanja, ali joj se veselim, kaže Nina.
Forum teatra
Fran Vozila ima 21 godinu, a Dramski i plesni studio pohađao je od 2011. do 2019. Tijekom prvih godina boravka u Dramskom studiju sudjelovao je uglavnom u radu na božićnim/dječjim predstavama, a nakon toga i projektu forum teatra ("Larin izbor"), te plesnim predstavama ("Zatvaramo!", "13"). Uz to bilo je još mnogo prezentacija Dramskog studija i scenskog pokreta koje su mu po pitanju osobnog razvoja bile iznimno vrijedne.
S plesom se prvi put susreo na radionicama scenskog pokreta kada je imao 12 godina, i nedugo nakon toga je postupno počeo shvaćati kako je to smjer u kojem želi ići.
- Na tim radionicama sam dobio prostor da istražujem, osjećam i stvaram primarno kroz tijelo, čime sam se najviše mogao poistovjetiti.
Nakon cijelog iskustva u INK-u i ostalih plesnih/koreografskih radionica koje je pohađao u Nizozemskoj, sada studira na Akademiji za kazalište i ples u Amsterdamu, na odjelu koji se bavi plesom, neverbalnim kazalištem, odnosno kazalištem pokreta. "Akademija je, paradoksalno, ispunila i previše očekivanja koje tada prije početka svoje edukacije nisam mogao imati niti zamisliti", kaže.
Suvremeni ples
Marko Gašparović ima 27 godina, a član Dramskog i Plesnog studija INK-a bio je od 2016. do upisa na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu 2019., gdje je upisao odsjek suvremenog plesa.
S pokretom i plesom se susreo prvi put nakon što je krenuo na sate scenskog pokreta u INK-u kod Andree Gotovine. Prije dolaska u INK zanimala ga je samo gluma, a na ples i pokret je gledao kao na zabavu i svakako ne kao nešto povezano s glumom.
- Svojim sudjelovanjem, u meni prvoj, plesnoj predstavi "Zatvaramo!" sve me to dodatno zaintrigiralo. Kroz tu predstavu otkrio sam plesnu umjetnost kao nešto potpuno novo i neistraženo, upoznao sam se s radom i djelovanjem Pine Bausch te je taj proces promijenio moju perspektivu i na ples sam počeo gledati kao na moćnu alatku u komuniciranju i izražavanju, kaže. Sudjelovanje u predstavi "Zatvaramo!" mu je i najljepše iskustvo i ta predstava mu je okrenula pogled na plesnu umjetnost.
Otkrivanje nečeg apsolutno novog o čemu prije nije imao pojma ga je potaknulo da još više istraži ples.
Tijekom boravka u Dramskom i plesnom studiju sudjelovao je u raznim glumačkim i plesnim produkcijama, predstavama za djecu i mlade, kao i predstavama za građansku publiku "13", "Eni", "Čarobnjak iz Oza", "To nije ljubav", "San Ivanjske Noći", "Ljetopis", "Lysistrata 21".
Planirao je upisati glumu, ali je istovremeno razmišljao i o plesnoj akademiji. Prevladala je radoznalost i na kraju upis u taj pravac školovanja.
- Dolazim iz drukčije pozadine, za razliku od kolegica koje se plesom bave od kad znaju za sebe, ali dobro je miješati poglede i iskustva. Nakon akademije planiram raditi, možda i probati upisati diplomski, vidjet ćemo. Mislim da je smisao svega pronaći sebe u svemu tome i na kraju krajeva biti zadovoljan svojim odabirima, jer tako možemo biti dobar utjecaj jedni drugima u društvu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
