Prizivana začudnost i apsurdnost traže ipak dozu više grotesknosti i karikaturalnosti, a što iziskuje strastveniju glumačku izvedbu, kojoj sinoć za jednosatnog trajanja predstave, nažalost, nismo svjedočili * Naglašavana odstupnica od prevladavajuće estetike ne znači da je alternativna estetika uvijek umjetnički održiva

Važnim se čini postaviti par pitanja u uvodu osvrta na sinoć odigranu predstavu "Sub rosa" dubrovačkog Studentskog teatra Lero u prostorijama 'Dr. Inata' u pulskom Rojcu. Što donosi prevagu: gluma ili koreografija? Ili kombinacija? Mora li kombinacija slijediti kakvu-takvu unutarnju logiku? Je li to ipak predstava neverbalnog kazališta, premda sadrži brojne i itekako duge verbalne dionice, doduše dramaturški ne baš povezane? Koliko umjetnički legitiman izbor podnosi hladno deklamiranje govornih dijelova, s malo glumačke, izvođačke strasti, nužne i u iskazivanju žudnje i sjete, ne samo temperamenta?

Poetska scenska avantura

Narativna neuhvatljivost nimalo nije sporna, ali manjak strasti jest, iako će i ovdje postojati različita 'slobodna' tumačenja ove, kako je sami akteri opisuju, poetske scenske avanture.

Nije rijetko da se u alternativnoj umjetnosti manjak davanja i kemije s publikom pravda alternativnim pristupom, kao što se likovi znaju olako depersonalizirati pomalo izlizanom metodom korištenja brojnih maski i neprozirnih naočala na licima glumaca. Kao da se skrivenost i otuđenost, uz te usporene korake, može postići samo na taj očit način, uz usporeno nošenje stolova po sceni koje ne prati tekst i uz hladno nanizane i nepovezane govorne dijelove.

Još od daleke 1968. teatar Lero je subjekt alternative kazališne scene koji se, kao se sami predstavljaju na svojoj stranici, "afirmirao kao teatar koji svojim predstavama i izvedbama različitih poetika, povoda i zagovora otvara nove izazove i avanture udaljene od ustaljenih kulturnih percepcija sredine koja ga je iznjedrila… nastojeći uvijek biti "aktualni i suvremeni odgovor klišejiziranim, etabliranim i prevladavajućim estetskim tragovima…".

Unatoč tome, od uprošćenog prepričavanja Hamleta, kiselih jabuka do utorka koji je na dan utorka, u biti, četvrtak; ta prizivana začudnost i apsurdnost traže ipak dozu više grotesknosti i karikaturalnosti, a što, pak, iziskuje strastveniju glumačku izvedbu, kojoj sinoć za jednosatnog trajanja predstave, nažalost, nismo svjedočili. S druge strane, naglašavana odstupnica od prevladavajuće estetike ne znači da je alternativna estetika uvijek umjetnički održiva.

Vizualno privlačno

Vizualno je predstava privlačna, a svakako je najbolja glazbena podrška, što i nije teško postići izaberete li pjesmu Leonarda Cohena "Dance Me to the End of Love" ili song vječnog Barryja Whitea.

U ovoj najnovijoj predstavi Lera u režiji Davora Mojaša, premijerno izvedenoj prije nešto više od mjesec dana u dubrovačkim Lazaretima, igraju Ksenija Medović, Jasna Held, Ana Petrović, Rela Petric, Melko Dragojević, Katarina Ruščić, Paula Japunčuć i Nora Di Leo.

Uz sadržajno najdojmljiviju FB objavu književnice i pjesnikinje Staše Aras o provincijskim glumicama, kao elementi predstave korišteni su i "Ruža" Luke Paljetka iz njegova "Pojmovnika malog čovjeka" iz 2001., dio 'Mačka na smeću' "Iz dnevnika N. B." Milana Milišića iz 1984., fragmenti "Jednočinke Muze Pavlove: Iz života jednog princa i Grk ili vesela skleroza".

Teatar Lero, osnovan daleke 1968. godine, premijerno je tijekom prošle godine prikazao predstave "Orlandov san", "Bajke", "Sivo na golubove", "Bajke majke" i "Captum fuit", igrajući i reprizne naslove "Kaplje", prikazane na 70. Dubrovačkim ljetnim igrama, "Libro sv. Vlaha", "Sunce je zašlo" i "Kitice i perlice".

Studentski teatar "Lero" u svom je repertoaru igrao uprizorene Brechta, Ionesca, Ivšića, Rozewicza, Witkiewicza, Držića, Šklovskog, Becketta, Šehovića, Paljetka, Harmsa, Lennona, Vodopića, Pucića, Vojnovića, Boškovića, Kazalija, Milišića i druge, na svoj prepoznatljivi afirmirani istraživački i alternativni kazališni rukopis.

U doslovnom prijevodu "Sub rosa" je priča "Ispod ruže", a budući da je ruža, ističu u 'Leru', simbol šutljivosti, pravo je značenje sentence 'Sub rosa', pa i poruka: potajno, povjerljivo, u povjerenju. Naše povjerenje u teatar Lero i njegovu umjetničku misiju svakako ostaju neupitnim.

Povezane vijesti

• U srijedu u INK-u premijera predstave "Blak"
• Ništa od slatke budućnosti
• Dodjelom nagrada završili 4. Bobijevi dani smijeha