FOTO / Sanjari prošlosti, sadašnjosti i budućnosti

Sjajan glumački ansambl p(r)oveo je publiku kroz jednu sasvim posebnu priču o Puli i okolici, bilo je tu govora o povijesti Pule kroz velikane koji su uz nju bili vezani na jedan ili drugi način kroz razna razdoblja, a riječ je o osebujnim, sasvim posebnim likovima i o njihovom više ili manje složenom odnosu prema Puli

Ovacijama brojne oduševljene publike ispraćena je pulska premijera predstave "Sanjari budućnosti", Borisa Senkera u režiji Roberta Raponje, a riječ je o uspješnici Teatra Fort Forno iz Bala koja je premijerno izvedena u Balama 10. kolovoza u tvrđavi Fort Forno.

Osebujno

Sjajan glumački ansambl p(r)oveo je publiku kroz jednu sasvim posebnu priču o Puli i okolici, bilo je tu govora o povijesti Pule kroz velikane koji su uz nju bili vezani na jedan ili drugi način kroz razna razdoblja, a riječ je o osebujnim, sasvim posebnim likovima i o njihovom više ili manje složenom odnosu prema Puli.

U predstavi su glumili sjajni Selma Alispahić, Anđela Čačić, Mihael Elijaš, Igor Greksa, Andras Hathazi, Tomas Hathazi, Domagoj Ivanković, Anna Jurković, Dominik Karaula, Ervin Lustig, Tena Ljubić Milić, Sanja Mikitišin, Igor Pavlović, Ivan Pavlović, Aleksandra Pejić, Filip Sever, Ana Šantar, Katica Šubarić, Silvijo Švast, Davor Tarbuk, Andrea Tich i Nikola Živanović.

Upravo taj splet poznatih i mladih iznimno talentiranih glumaca doprinosi ljepoti predstave te sjaju glumačke igre u simbiozi s Pulom i Istrom kao lajtmotivom.

Doktor, odnosno vjerojatno Freud, psihoanaliza, Histria, odnosno Istra koja sanja tuđe snove, uz saznanje da se neke stvari nisu nikada promijenile, da su neki snovi neslavno propali, sastavni su dio ove predstave. Sva ta vizija, to sanjarenje nastavlja se i dan-danas, uz gusto narativno tkivo koje nudi brojne metafore. Koliko li je snova neslavno propalo, koliko je toga zastalo negdje, kao u nekom međuprostoru, a koliko je toga napravljeno kroz stoljeće, može se nametnuti kao pitanje? Što se promijenilo? Jesu li fragilni snovi postali čvrsti temelji za nešto novo? Jesu li snovi ostali takvima?   Tu svakako možemo iščitati i poticaj za očuvanje i (re)valorizaciju dijela zaboravljene baštine, kao i lika i djela slavnih Puljana koji su, zbog jednog ili drugog razloga, po malo zaboravljeni.

Povijest Istre

Publika tako ulazi u brojne snove koji osvjetljavaju dio povijesti Istre. Pomislimo samo na Caricu Elizabetu, Sisi koja je položila kamen-temeljac za pulski Arsenal, kako li je danas snažna metafora svega toga ili pak kako se svijet lomi, mijenja, nestaje u snovima Paule pl. Preradović, gdje se primjerice raspadaju predodžbe zalaska sunca na Saccorgiani. Usporedimo li to s današnjim vremenom, vizijama o mogućim prenamjenama određenih pulskih lokacija, dolazi se do rezultata da je određena vizija Pule, pa i Istre, iz misli i očiju sanjara, očito atemporalna, da se povijest za neke činjenice ne mijenja te da društvo ponekad i nije naučilo reagirati i prepoznati greške iz prošlosti.

"Sanjari budućnosti" su i sanjari prošlosti, sadašnjosti, a posebice dolaze do izražaja ti sasvim posebni trenuci u vidu glumačkih kreacija tijekom predstavljanja više ili manje znanih povijesnih ličnosti i njihovih reminiscencija, vizije jednoga grada i stapanja s tim gradom i njegovom sudbinom.

To je i pulska predstava o Puli, predstava koja se na neki način vratila kući.