"One" su Alja Erjavec, Donata Butković, Karla Medakov, Lana Crnogorčić, Melissa Malešević, Mirjana Andrić, Nina Peruško, Nola Kliček i Tara Buić
Premijerom plesne predstave "One" za koju koreografiju potpisuje Andrea Gotovina u suradnji s izvođačicama na Maloj sceni otvorena je nova sezona u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula.
"One" su Alja Erjavec, Donata Butković, Karla Medakov, Lana Crnogorčić, Melissa Malešević, Mirjana Andrić, Nina Peruško, Nola Kliček i Tara Buić. Predstava kao inicijalnu temu ima odrastanje i živote samih plesačica kojima je ovo zadnji zajednički projekt pod okriljem plesnog studija koji u kazalištu vodi Gotovina.
Sve počinje šuštanjem papira i zvukovima olovke koja se po tom papiru vuče i oblikuje u riječi i rečenice misli mladih protagonistkinja. To nikada nije lak posao, izbaciti i u sklad pisanih jezičnih sklopova usmjeriti i formulirati svoje misli, pogotovo kada ih ima toliko puno i kada one stalno zuje i nekamo bježe. Ubrzo čujemo te misli, slušamo unutrašnje monologe, postaje puno jasnije što svaku od cura muči i s nekima od priča pojedini gledatelji i gledateljice mogu se lako identificirati.
Vjerojatno ne sa svima, to ostavljamo svakome da procijeni no dok propitujemo ono što one rade indirektno propitujemo i sebe. Jesmo li se i mi tako osjećali i o tome razmišljali u jednoj fazi života? Potom se njihovi životi u dinamičnom tempu počinju spajati, one se kroz razne životne uloge ujedinjuju i razjedinjuju, bore i mire, jedna drugoj zatvaraju oči, ali i pokazuju nove pute. Takav je život. Iza njih je hrpa zgužvanih papira, ispisanih, neispisanih ili nedovršenih priča koje će se jednom možda dovršiti ili poslužiti kao predložak za novu. Tko zna što je sve ispred njih.
Tko zna i što je ispred ove, još jedne sjajne generacije koja je stasala u okrilju INK-a. Uopće nema dvojbe da će se naći nove snage koje će ovdje razviti svoje kreativne potencijale, a Gotovina zna kako iz svojih polaznica i polaznika izvući najbolje.
Do tada ostaju "One" kao priča o promjenama u životu. Ta je priča u svojim narativnim kutovima dovoljno jasno učvršćena, no u sredini, odnosno u samoj suštini ostavlja i dovoljno prostora za individualno doživljavanje. Uz glazbu koju je napravio Carlos Andres Fagin, kostime Desanke Janković i rasvjetu koju je oblikovao Dario Družeta te završni song koji je napisala i otpjevala Lana Crnogorčić, ovo je predstava koja će one koji dođu lako uvući u svoj svijet prepun izmiješanih emocija.