Prva ovogodišnja izvedba drame "Draga Jelena Sergejevna" Ljudmile Razumovske odigrana je u nekadašnjoj Kinoteci - Maloj dvorani Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula koja je pretvorena u dnevni boravak i ugostila je 37 pažljivih gledatelja koj su ovacijama ispratili nadahnute mlade glumce te najbolju do sada glumu Marijane Peršić, inače jedne od voditeljica Dramskog studija ove kazališne kuće. Šteta što češće ne glumi, posebice sa svojim mladim polaznicima, a tu su svoje niti malo lagane uloge uspješno ostvarili Iris Peršić, Lara Abramović, Marina Bašić i Noel Smailbašić. Svi su učenici "položili ispit" i pokazali da imaju potencijala, a redatelj Luka Mihovilović, inače i sam "dijete ovoga kazališta", koji je tu počeo od malih novu graditi svoju karijeru, može biti itekako zadovoljan ishodom i uspjehom.

Sustav

Spomenimo i da je Peršić glumila u ovoj predstavi prije 27 godina, u nešto drukčijoj varijanti, u režiji Roberta Raponje, kao vrlo mlada, još pod, ako netko bude tražio po arhivima o predstavi, djevojačkim prezimenom Kardelj.

(Foto INK/Manuel Angelini)

Predstava nije laka, a u toj komornoj atmosferi na najbolji je mogući način prikazana njezina fabula.

No, treba "skoknuti" malo unatrag u povijest. Krajem 1970-ih tekst je naručen izravno od sovjetskih vlasti kao didaktičko upozorenje o "problematičnoj mladeži". Čim je napisan, postalo je jasno da je autorica Razumovska stvorila opasan tekst koji je prokazivao duboku moralnu trulež sustava, raspad autoriteta i generaciju koja više ne vjeruje ni u što osim u vlastiti oportunizam. Zbog toga je drama bila zabranjena. Godinama je bila izvođena u pojedinim manjim umjetničkim krugovima, sve dok perestrojka nije otvorila vrata slobodnom postavljanju na scenama u Rusiji, pa onda i diljem cijelog svijeta.

A dan-danas je aktualnija nego ikada ranije, posebice kada pomišljamo na razne vijesti koje čitamo u novinama, portalima, gledamo na televiziji o raznim vrstama nasilja u školskom sustavu, unutar njega, na relaciji učenici, nerijetko i roditelji te profesori, kod nas, u svijetu.

Sama radnja drame počinje gotovo bezazleno: četiri maturanta dolaze profesorici matematike na rođendan, nose cvijeće, osmijeh, uljudnost. No, taj privid traje kratko. Tog su dana pisali posljednji ispit koji im otvara put prema državnoj maturi i nisu ga dobro napisali. Iza rođendanske čestitke krije se plan. U njezinom školskom ormariću zaključani su ispiti, a u njezinu džepu ili stanu je ključ koji im treba. Kada ga zatraže, profesorica odbija. Profesorica je i dalje moralna vertikala, pokušava lijepim riječima "prodrijeti" do njih, vratiti ih na pravi put, pokazati im što je ispravno, što je pravilno, važnost učenja, obrazovanja, ali prije svega - važnost poštenja.

Autoritet

I tu počinje duga, teška noć, puna straha i raznih vrsta nasilja, gdje se, poput kule od karata, raspada i taj "savez" između mladih u tom snažnom okršaju između žene koja još vjeruje u smisao obrazovanja i mladosti koja želi rezultate odmah, ne birajući načine ni sredstva, pod svaku cijenu, odmah, sada, težeći blagostanju i uspjehu na lak način.

Ovdje dolazi na posebno snažan način do vidjela taj paralelizam sa stvarnošću, kada mladi više ne poznaju, a još manje poštuju autoritet i misle da im je sve dozvoljeno. Naravno, ne svi. Gdje se figure učitelja, nastavnika, profesora i odgojitelja moraju braniti jer su nekome dali jedan, četiri plus, gdje vrijednosti dobivaju drukčiju prizmu, gdje se veliča svijet koji nagrađuje agresiju, a kažnjava empatiju.

I u opisu predstave, ispravno je navedeno da mladi iz ove drame nisu karikatura, nego precizan odraz kulturnog okvira u kojem živimo: okvira koji od njih traži nepogrešivost, hladnoću i glad za statusom. Scenografkinja i kostimografkinja je Aleksandra Ana Buković, a oblikovatelj svjetla Dario Družeta.

Povezane vijesti

• Krik za pravdom, ali i krik vlastite krivnje
• U srijedu u INK-u premijera predstave "Blak"
• Ništa od slatke budućnosti