Velikan satire

Dušan Kovačević u Puli: "Najviše se družim s fiktivnim ljudima, stvarni su prolazni"

| Autor: Mateja Sponza
(Snimila Mateja Sponza)

(Snimila Mateja Sponza)


Program u sklopu 18. Festivala srpske kulture u Istri pod nazivom "Dušan Kovačević - Profesionalac emocije i satire" održan je u subotu navečer u Srpskom kulturnom centru te okupio brojne ljubitelje književnosti, filma i kazališta. Susret s jednim od najznačajnijih autora s prostora bivše Jugoslavije protekao je u toploj, duhovitoj i iznimno inspirativnoj atmosferi. O životu i djelu Dušana Kovačevića razgovarao je Đorđe Matić, urednik književnih programa SKUC-a, koji je publiku proveo kroz bogat književni, dramski i filmski opus autora čija su djela obilježila generacije gledatelja i čitatelja.

- Ja sam u Puli uvijek bio kao kod kuće jer je većina mojih filmova bila prikazana upravo ovdje i uvijek sam se lijepo osjećao u ovom jednom od najzelenijih gradova ovih prostora, rekao je u uvodu Kovačević zahvalivši se svima na dolasku.

(Snimila Mateja Sponza)(Snimila Mateja Sponza)

Riječ je o najvećem živućem srpskom piscu, kako ga je Matić definirao, čija su djela ušla u narod citatima koji su formirali generaciju 70-ih i 80-ih, poput Staljin vas je ubijao, ali vas nije ubijao dovoljno / Koja su to kola bolja od Moskviča ("Balkanski špijun"), Barabo jedna, ovakvog si čoveka našao da falsifikuješ / Laki je malo nervozan / Sad mu nije ništa, ubio si ga ko zeca / Ala je opravio, svaka mu čast / Ko je vas poznavao, ni pakao mu neće teško pasti ("Maratonci trče počasni krug").

Dušan Kovačević, jedan od najznačajnijih suvremenih dramatičara i scenarista, rođen je 1948. godine u Mrđenovcu u Srbiji, a tijekom desetljeća izgradio je prepoznatljiv autorski stil koji spaja humor, satiru, ironiju i duboku emociju. Autor je brojnih kultnih drama među kojima se posebno izdvajaju "Maratonci trče počasni krug" (1973.), "Radovan Treći" (1973.), "Sabirni centar" (1982.), "Balkanski špijun" (1983.), "Profesionalac" (1990.) te su sve igrane u teatrima diljem svijeta i prevedene na brojne jezike. Njegova djela često kroz duhovit i satiričan pristup govore o društvu, politici, mentalitetu i ljudskim slabostima.

(Snimila Mateja Sponza)(Snimila Mateja Sponza)

Također, pisac je i mnogobrojnih filmskih scenarija - "Ko to tamo peva" (1980., redatelj S. Šijan), "Maratonci trče počasni krug" (1981., redatelj S. Šijan), "Balkanski špijun" (1984., redatelj D. Kovačević i B. Nikolić), "Profesionalac" (2003., redatelj D. Kovačević), "Underground" (1995., redatelj E. Kusturica).

- Dramu "Maratonci" napisao sam s 22 godine, a izvedena je kada sam imao 23 godine. I to kažem, zato što sam ih pisao poslije studentskih nemira. Ja sam bio student Filozofskog fakulteta i onda me zakačila 1968. i tu je bio pokušaj revolucije koja je završila kozaračkim kolom, ali je završila i tako da sam izgubio kredit. Nakon toga sam dvije-tri godine živio od vode i zraka. Bijes i nepravdu koju sam osjećao ispisivao sam na drugoj godini Akademije kao dramu. Ja sam zapravo pisao ozbiljnu tragičnu dramu uvjeren da pišem nešto nalik na Shakespearea, priča Dušan o svojim počecima nadodajući kako dramu "Maratonci" može svesti na jednu ili dvije rečenice.

(Snimila Mateja Sponza)(Snimila Mateja Sponza)

- Kada hoću nešto pisati, moram sebi prepričati dramu u jednoj rečenici. To je izuzetno teško, međutim ako se ta rečenica zakomplicira nije dobro i ja nemam dobru strukturu drame, odnosno nemam dobru arhitekturu drame.

Kovačevićevi tekstovi izvođeni su u kazalištima diljem regije i Europe, a filmovi snimljeni prema njegovim scenarijima ubrajaju se među najvažnija ostvarenja regionalne kinematografije.

- Posao pisca nije baš "normalan". U trenucima umora pisao sam najbolje zato što je u pitanju iracionalan proces. U tom iracionalnom procesu napišete neke stvari za koje se iznenadite kako ste došli do toga. Meni se neki put dogodi da napišem neku glupost pa se sam sa sobom smijem dok je pišem jer je nisam namjeravao zapisati - jednostavno se dogodilo u nekoj korelaciji s likovima. Neke stvari koje sam pisao tih 70-ih godina kasnije su mi se ponovile u životu i stvarno se dogodile, posebno u "Balkanskom špijunu" - došlo je zlo, kapitalizam, uništavanje mnogih stvari i vrijednosti. Ja sam tada pisao s užasnom količinom cinizma i gorčinom, a kako je prolazilo vrijeme, sve sam više bio u pravu, osvrće se Dušan na svoje pisanje za koje nikad nije planirao da će ga dovesti tu gdje je danas te smatra kako je užasno teško i ambiciozno i prema sebi neodgovorno maštati o tome da će jednog dana netko živjeti od pisanja.

(Snimila Mateja Sponza)(Snimila Mateja Sponza)

Nakon razgovora prikazana je projekcija inserata iz filmova Dušana Kovačevića koju je priredio Slobodan Ivetić. Publika je s velikim zanimanjem pratila scene iz kultnih ostvarenja koja su obilježila regionalnu kinematografiju i potvrdila veličinu Dušanovog rada. Njegov rad obilježio je generacije publike te ga mnogi smatraju jednim od najvećih kraljeva satire na ovim prostorima.

- Najviše se družim s fiktivnim ljudima, a ovi stvarni ljudi, oni su prolazni. Živim u više paralelnih svjetova tako da mi ne treba sva ova današnja moderna tehnologija. Opisao bih svoj rad sljedećom definicijom: energija + pameti koliko ti ju je Bog dao. E sad, to koliko si pametan, ne ovisi puno o tebi. Kako se ono kaže "ako djelo nije pametnije od pisca, onda je pisac promašio profesiju" tako da se u potpunosti slažem s tom činjenicom, zaključio je Kovačević nasmijavši publiku.

 

Povezane vijesti










Trenutno na cestama