Centar za kulturu Tivat predstavio se u sklopu Regionalne unije teatara - RUTA kultnom predstavom "Ćelava pjevačica" u posve novom ruhu, kako jezično, tako i scenografski te estetski.

Utvrda Minor na Malom Brijunu bila je izvrsna prirodna pozornica, kulisa za ovo događanje, za predstavu koja je do sada doživjela brojne inačice, a u vrhunskoj režiji Jagoša Markovića pokazala je i dokazala zašto je to jedna od najnagrađivanijih predstava u regiji. Ionesca publika ili obožava ili pak ne voli takvu vrstu teatra apsurda. No, ovdje su na svoje došli i oni koji vole Ionesca upravo zbog metatekstualne dubine koja prodire do raznih aspekata ljudske duše i čitavog kaleidoskopa emocija koje se rađaju njezinim iščitavanjem - bilo literarno ili putem teatra, sredstvom za svojevrsnu katarzu, a oni koji ne vole to iščitavanje putem teatra apsurda ovdje su imali mogućnost prisustvovati nečem novom - predstava je obuhvatila cjelokupnu u apsurdnosti komičnu komponentu, obogaćenu dodatno redateljskim intervencijama te izvedena je na lokalnom dijalektu koji je vrlo specifičan i zanimljiv, posebice osobama iz pulskog miljea.

(Snimio Georg Heceg)

Prijevod po bokeški potpisuje Neven Staničić, a bilo je tu i nekih lingvističkih asocijacija na dubrovački, ali i na istrovenetski zbog sasvim posebne uporabe nekih talijanizama, pa i nekih riječi koje se koriste gotovo u istom značenju, kao i u nekim mjesnim govorima čakavskog, a opet s onom tipičnom crnogorskom melodioznošću i prizvukom. A umjesto pozornice - tu je bio bazen, glumci su cijelo vrijeme u vodi, što nije prvo korištenje vode u svrhe predstave u Ulyssesu - sjetimo se samo pokojnog Pandura i njegovih predstava s komponentom izvora života, a tada je i jednom prilikom zapljusnulo. Pa je to bila voda u vodi, sa svih strana.

Voda može imati tu višestruko semantičko značenje koje se može iščitavati kroz raznovrsnost interpretativnih slojeva i putem prodiranja u lingvističke, teatrološke i kulturološko-društvene razine teksta. Imajući u vidu sve što se dešava oko nas, težak svjetski trenutak u raznim pogledima, kao i neizvjesnost, predstava je to koja je itekako bitna u aktualnom trenutku, apsurd nad apsurdima, ali u nekim je trenutcima odabrana ležernija varijanta - da nasmije publiku apsurdom, kao i tim sasvim posebnim jezičnim igrarijama i bravurama. Prave male lingvostilističke etide su to bile.

- Kao što u pravilu nema civilizacije, koja svojim vrhuncima nije iznjedrila vlastite apsurde kao uvjerljive potvrde trajanja, konformizam, kao postignuti nivo odnosa izvan kojeg je nemoguće njeno razumijevanje, i konačno, pravila i odnose komunikacije zasnovane na upotrebi i razmjeni takozvanih "apsolutnih istina" jezičkih fraza i dosjetki, na kojima se temelji "red i pristojnost" njenog okruženja, tako smo recept i pravo za "domaće" kazališno istraživanje Ionescove "anti drame" svjesno potražili i začinili osobnostima Boke, uvjereni da joj na taj način priređujemo i hommage koji je zaslužila, navodi Neven Staničić.

(Snimio Georg Heceg)

Glumce svakako treba pohvaliti za memoriranje tako složenih jezičnih igrarija, toliki splet riječi, a u nekim je trenutcima to podsjećalo na ono tipično nabrajanje, posebice u govoru starijih ljudi, što bi kod nas bilo poput "onaj Tone sin od pokojnega Toneta ki se ženija za Toninu od Tonetovog zrmana, sina kunjada od brata unega drugog Toneta" itd, itd. A toliko se toga može interpretirati čitanjem između redaka, gdje se nižu asocijacije, stilske figure i čitavo lingvističko bogatstvo.

Uz publici dobrog poznatog s malih ekrana Momčila Otaševića, uloge su tumačili Olga Odanović, Branko Vidaković, Dubravka Drakić, Sandra Bugarski i Branimir Popović. Mnoge su žene iz publike rekle da su došle tu upravo zbog Otaševića, miljenika iz tv-serija. Kostimografkinja je Marija Marković Milojev, a scenografkinja Tara Lazarević Kisić.

Zašto odabir vode? Voda kao izvor života u svijetu apsurda? Za pojačati estetski i isto tako vizualno dojam scene? Voda će isprati sve? Pročišćenje? Voda kao jedan od četiriju elemenata, kao nit poveznica? Kao metafora? Kakogod, efekt i prijem ovog izuzetnog Ionescovog teksta, koji, istina, nije uvijek lagan, mada je pojam koliko je neki tekst lagan relativan, je tim jači u tom vodenom obliku.

Povezane vijesti

• "Vitez željeznog srca" u subotu besplatno u Teatru Naranča
• Marija Crnobori me naučila istarskoj čakavici
• Ralph Fiennes i Vanessa Redgrave na Brijunima