Prvakinja drame Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu
Sonja Damjanović: "Različitosti je moguće spojiti u nešto skladno, a na nama umjetnicima je da se za to borimo"
Sonja Damjanović (Snimio Branko Biočić)
Nakon tri dana glazbe, kazališnih predstava, dječjih radionica i okruglog stola na kojem su o umjetnicima u egzilu govorila eminentna imena hrvatske i srpske kulturne scene te druženja prožetog tolerancijom i razumijevanjem prošlog je vikenda završila druga "Labina", Festival umjetnosti i tolerancije. Na čelu te manifestacije i cijelog projekta bila je Sonja Damjanović, glumica iz Novog Sada koja je rođena u Švicarskoj, ali je osnovnu školu, gimnaziju i Akademiju umjetnosti završila u Novom Sadu. Sonja je zaposlena u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu kao prvakinja drame i obavlja dužnost zamjenika upravnika Srpskog narodnog pozorišta. Član je Upravnog odbora Filmskog centra Srbije, stalni član žirija na Sterijinom pozorju. Ostvarila je mnogobrojne značajne uloge u kazalištu, na filmu i televiziji i dobitnica je mnogobrojnih nagrada kao što su Sterijina nagrada, Zlatna mimoza za najbolju glumicu na filmskom festivalu u Herceg Novom, Zlatna arena na filmskom festivalu u Novom Sadu za najbolju glumicu, Povelja za izuzetna glumačka dostignuća u tv serijama…
Realizacija ideje
- Pod kojim ste okolnostima došli u Labin i kako ste postali umjetnička voditeljica "Labine"?
- Mislim da slobodno mogu reći da su presudne stvari za ovaj festival i za moje mjesto umjetničke voditeljice bile ideja koju sam nosila u sebi i koncept koji sam napravila prije nego što sam se uopće usudila da u javnost iznesem bilo što o nekom potencijalnom festivalu. Sama ideja, a onda i koncept koji je iz te ideje proizašao, nisu bili neko ad hoc rešenje, već su dugo živjeli u meni i, u trenutku kad sam dobila priliku da ih prezentiram, festival je već bio potpuno osmišljen, i idejno i konceptualno. Naravno da je do same realizacije trebalo još mnogo toga napraviti i uložiti još mnogo truda, ali je struktura, estetika i idejna podloga festivala osmišljena mnogo ranije. Ipak, i pored svega toga, do festivala nikad ne bi došlo da mi u pomoć nije došla jedna sretna zvijezda iznad Istre, a ta sretna zvijezda je zapravo bio susret s ljudima koji su bili i moralna i infrastrukturna podrška onome što sam ja zamislila u svojoj glavi.
Tu prvenstveno mislim na gradonačelnika Labina Valtera Glavičića, njegovu zamjenicu Federiku Mohorović Čekada i labinskog pročelnika za kulturu Borjana Batagelja. Oni su saslušali moj prijedlog i u potpunosti podržali ideju i program festivala "Labina". Od tog inicijalnog trenutka i njihovog prepoznavanja svega onog što ovaj festival jest, i onoga što će tek biti, za nas su se počela otvarati i mnoga druga vrata. Uskoro je stigla i podrška od Ministarstva kulture Republike Hrvatske, od Istarske županije, od Europskog parlamenta, Turističke zajednice grada Labina, ali i od Autonomne pokrajine Vojvodine, Grada Novog Sada i Kulturnog centra Vojvodine. Festival "Labina" je ove godine održan po drugi put, a već su u tijeku pripreme za treći Festival.
Sličnosti i razlike
- Kakve su vaše veze sa Istrom od ranije?
- Istra je, u velikoj mjeri, pridonijela u odabiru mog životnog poziva. Još od ranog djetinjstva, ljetovala sam u Istri i tu sam se prvi put susrela s umjetnicima i umjetnošću. Mogu slobodno reći da sam u Rovinju odigrala i svoju prvu ulogu. Sa svojom najboljom drugaricom Sarom, kćerkom čuvenog slikara Bruna Mascarellija, napravila sam neku vrstu dječjeg kazališta koje je igralo svoje predstave za sve koji su nas htjeli gledati. Zanimljivo je da je Sara govorila samo francuski koji ja nisam znala, ali smo se savršeno razumjele. Zbog svega toga, svaki put kad dođem u Istru i osjetim njene mirise i ukuse, u meni se rodi isti onaj osjećaj koji je imao Marcel Proust kad zagrize svoj kolačić Madeleine, i prošlost u meni oživi, ne samo kao reminiscencija, već kao neka sretna scena koja se igra pod suncem. Takvu jednu scenu željela sam ponovno podijeliti s Istrom, to je glavni razlog zašto sam odlučila napraviti ovaj festival.
- Po čemu su Istra i Vojvodina slične, a po čemu različite?
- I Istra i Vojvodina su višenacionalne regije i paradigma odnosa među ljudima koji pripadaju različitim kulturama i koji govore različitim jezicima razvijala se, i u Istri i u Vojvodini, na vrlo sličan način. Ljudi su, iako različiti, bili upućeni jedni na druge i morali su pronaći obrasce koji su im zajednički da bi zajednički život uopće bio moguć. A tolerancija je bio prvi uvjet takvog života. Sigurno je da se Istra i Vojvodina po mnogo čemu razlikuju, ali paradigma koja govori da je moguće spojiti različitosti u nešto skladno, na neki nas način i obavezuje da se borimo za taj sklad. Sklad i harmonija su estetske kategorije i elementarno su ugrađene u umjetnost, a život često zna biti neskladan. Upravo se zbog toga umjetnici moraju svojim sredstvima boriti i zalagati da svima postane jasno da, u subordinaciji pojmova koji definiraju ovaj svijet, sklad uvijek mora biti iznad nesklada, a suradnja iznad sukoba. Svet treba urediti estetski, a ne politički.
Vrhunski umjetnici
- Kako ste Vi doživjeli Istru i Istrijane?
- Kao prijatelje.
- Iza nas su dvije "Labine". Jeste li zadovoljni odrađenim poslom i realiziranim programom?
- Rajko Grlić, Zijah Sokolović, Rade Šerbedžija, Mate Matišić, Vladimir Pištalo, Bale Bulatović, Nenad Šaponja, Božidar Knežević, Slavenka Drakulić, Miran Hajoš, Blanka Bart Hajoš, teatar Exit, Bitef teatar, Srpsko narodno pozorište... I to ni izbliza nije sve. Više talenta i znanja pa, ako hoćete, i referenci, nagrada i uspjeha teško da ćete naći na nekom drugom festivalu. Kad na to dodamo i lokalne umjetnike, koji su također vrhunski, onda je valjda jasno da sam zaista zadovoljna onim što smo do sada napravili.
- Koliko košta ovakav projekt, kako je zatvorena financijska konstrukcija?
- Ovaj festival radim volonterski, dakle, bez honorara. Kao i svi moji suradnici iz Istre i Vojvodine koji sa mnom organiziraju ovaj festival. Zašto inzistiram na volonterstvu? Zato što novac nije suština niti razlog zbog kojeg smo se odlučili raditi ovaj festival. Suština su vrijednosti koje festival promovira, a sve nastupe i troškove profesionalnih sudionika smo, naravno, platili zahvaljujući podršci koju sam već spominjala, ali ću tu informaciju sa zadovoljstvom ponoviti. Festival "Labina" su podržali grad Labin, Turistička zajednica grada Labina, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Istarska županija, Europski parlament, Autonomna pokrajina Vojvodina, Grad Novi Sad i Kulturni centar Vojvodine.
- Koji su daljnji planovi vezani za ovaj festival, kakva je njegova budućnost?
- Festival će, svakako, nastaviti svoj festivalski život. I svakako će proširiti svoje aktivnosti. To smo već započeli likovnom kolonijom u Novom Sadu u organizaciji Udruge Labina i izložbom novosadskih i labinskih slikarica na ovogodišnjem festivalu. Jedna od najznačajnijih stvari koje će se dogoditi, nadamo se već na slijedećem festivalskom susretu u Labinu, bit će predstava u produkciji festivala. Odgovor na pitanje o budućnosti festivala i mom daljnjem angažmanu na realizaciji projekta "Labina" završit ću jednim od meni dragih citata: „Ja ću živjeti u najboljem od svih svjetova, čim ga dovršim“.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
