(D. ŠTIFANIĆ)
Gajim ljubav prema Polaroidu zato što treba vrijeme dok se razvije slika, a tu je prisutna i neka neizvjesnost. Uz to slika izađe van na licu mjesta. Da bi ljudi dobili boje koje Polaroid stvara koriste razne efekte na mobitelu, a ovdje je to automatski, kaže Vjeran Juhas
U galeriji HUIU otvorena je izložba pulskog umjetnika Vjerana Juhasa koji se predstavlja s kolekcijom Polaroid fotografija nazvanih "Instantiable", što je kombinacija od instant (trenutak) i insatiable (nezasitan).
Polaroid i filmovi iz Berlina
Juhas je nekad dijelio studio s Ivanom Zidarom dok se on još bavio dizajnom i videom te mu je pričao o polaroidima, što je Juhasu bilo simpatično. Godine 2013. su Juhas i njegova djevojka Lena Čabrunić išli u Berlin gdje su u jednom malom dućanu kupili Polaroid aparat i par filmova. Krenuli su fotografirati ignorirajući uputstva, oslanjajući se ono što su vidjeli u filmovima - okinuli bi, uzeli fotografiju i protresli je, no dobili su samo bijelu sliku jer to ne ide baš tako.
Polaroid je prestao proizvoditi fotoaparate i filmove prije 20-ak godina nakon čega je jedna firma otkupila od njih pogon i nazvala se Impossible project (Nemogući projekt) zato što im Polaroid nije dao recepturu pa su krenuli od nule dok nisu došli do onog što je Polaroid nekad radio te su promijenili ime u Polaroid Original. Juhas od 2013. do danas skuplja fotoaparate koji se također mogu vidjeti na izložbi s tim da nije sve njih koristio za fotografiranje radova koji su izloženi. Najstariji fotoaparat je iz 1970-ih.
Karakteristična blijeda nijansa
Ima ovdje crnobijelih, kao i fotografija u boji koje imaju onu poznatu blijedu nijansu karakterističnu za Polaroid fotografije.
- U suštini, radi se o izboru mojih fotografija koje bi mogle biti zanimljive a koje sam grupirao po nekim uzorcima, grupama. Korištene su dvije različite tehnologije, crnobijele su peel-apart film koji je nedavno ukinut i uopće ga nema u prodaji, a ovo drugo su klasične Polaroid fotografije kakve svi znaju i koje izlete iz fotoaparata, samo su slikane različitim modelima aparata, kaže Juhas koji napominje da konkretne tematske podjele među fotografijama nema, nego je to izbor koji bi po njemu mogao biti zanimljiv publici.
Juhas voli fotografiju, koristio je digitalne fotoaparate i snimao za svoju dušu, kao i za potrebe posla, no okrenuo se Polaroidu.
- Budući da sam malo komotan, da ne kažem lijen, tu svu količinu fotografija koju nakupiš s jednim digitalnim sessionom meni se ne da pregledavati i obrađivati tako da gajim neku ljubav prema Polaroidu zato što treba vrijeme dok se razvije slika, a tu je prisutna i neka neizvjesnost. Uz to ta slika izađe van na licu mjesta. Da bi ljudi dobili boje koje Polaroid stvara koriste razne efekte na mobitelu, a ovdje to automatski izlazi, postoji neizvjesnost, ne znaš hoće li uspjeti ili neće. Danas treba 15 minuta da se fotografije razviju do kraja, a kod onih prvih modela trebalo je 30 do 45 minuta, pa kada vidiš sliku već je puno vremena prošlo od onog trenutka u kojem si našao objekt kojeg si želio fotografirati. Nema komore, nema razvijanja filmova. Tehnika je praktična, ali zbog cijene si ne možeš priuštiti da ćeš ispucati puno fotografija, priča Juhas. Naime, kazeta fotografija za obični Polaroid košta 150 kuna, za osam fotki, a peel-apart kazeta s 10 fotki košta i po 500 kuna