OVOG PETKA

GALERIJA FONTICUS: Predstavljanje samostalnih likovnih projekata Sandre Masato i Mersihe Merdžanović

| Autor: Glas Istre
Plakat izložbe

Plakat izložbe


U grožnjanskoj Gradskoj galeriji Fonticus, ovog petka, 19. kolovoza, u 20 sati održat će se predstavljanje dva samostalna likovna projekta. Riječ je o izložbama Sandre Masato "Na izvorima memorije: Nar" i Mersihe Merdžanović "Otisci vremena osobnog"

Kustos izložbi je Eugen Borkovsky, koji nam je prokomentirao i izložbe koje se mogu razgledati od petka.

Sandra Masato - "Na izvorima memorije: Nar"

Sandra Masato predstavlja projekt koji objedinjuje radove izvedene u više tehnologija. Prisutni su slikarstvo, crtež, keramika i ready-made. Prepoznatljiv je motiv nara. On se pojavljuje u dvije verzije: prezentiran na slikarski/crtački način te trodimenzionalno, oblikovanjem u keramičkoj tehnologiji. Treću grupaciju unutar ovog projekta čine kolorirana slikarska platna bez motiva. Ovaj niz karakteriziraju monokromatski namazi često toplim, ali i hladnijim tonovima. Četvrta grupacija sačinjena je nizom okvira na kojima su vidljivi tragovi slikarskih djelatnosti, ali su platna izrezana, a ostavljeni su samo drveni obodi i tragovi aktivnosti.

Najočitiji motiv, ali i premisa, okosnica cijelog projekta je plod nara, poznatog pod nazivima mogranj, zrnati šipak, granat, granat-jabuka; lat. Punica granatum. Znamo da Mediteran obiluje biljkama koje, uz svoje prehrambene i/ili ljekovite odlike, bivaju mistificirane, a njihovi oblici budu prispodobljavani u likovnoj umjetnosti. Uklopljeni u mitove dobivaju simbolička značenja. Masline, grožđe, smokve i nar neke su od prvih kultiviranih voćki koje uspijevaju preživjeti tisuće godina i kao živuće biljke i kao teme legendi. U našem slučaju, svjedočimo još jednoj artističkoj interpretaciji fascinacije narom, ili, kako ga zovemo, šipkom. Nar je sočno, slatko voće, tamnocrvene boje, s obiljem koštunjavih bobica. Ova biljka i njen plod predstavljali su razna vjerovanja te postoji mnogo verzija i oblika mistifikacija. Nar potiče iz Perzije i u povijesti se svrstava u posvećeno voće bogova. Za stare Egipćane nar je bio simbol plodnosti i lijek. U Vijetnamu i Gabonu granat simbolizira plodnost, bogatstvo. Turska narodna zagonetka, koju navodi Sabahatin Ejuboglu, kaže da je vjerenica …ruža neomirisana, nar nerastvoren... U Indiji su žene sokom od nara liječile jalovost. U judaizmu simbolizira ponovno rođenje i plodnost. Za drevni Izrael, nar sadrži 613 zrna, što slijedi 613 zapovijesti u Tori, a branje nara se poklapa s Danom pomirenja. U budizmu jedan je od tri voća blaženstva: nar, limun i breskva. Tu su Homerovi zapisi gdje se smatra da je nar nastao iz Dionisove krvi, dok nam druga grčka legenda govori kako je prvo drvo nara zasadila boginja Afrodita. U kršćanstvo je preuzet i interpretiran kao simbol crkve i plodnosti duha. Na srednjevjekovnim slikarskim djelima nar se može vidjeti u rukama Bogorodice ili bebe Isusa. Nar se spominje višekratno u Starom zavjetu. Spominje se kao drvo koje je cvjetalo i zrelo u rajskom vrtu, a prema nekim tumačenjima, to nije jabuka, već je nar bio zabranjeno voće čiji je ukus Adamu i Evi donio saznanje o spolnosti. Simboličnu vrijednost ima i za masone, zbog mnogo zrnaca ispod kore, što je modus po kojem se lože grupiraju kao bratstva. Feng shui stručnjaci savjetuju tek vjenčanim parovima da ovjese slike s prikazom nara kako bi privukli sreću i imali mnogo zdrave djece. Nar, šipak ili granat potiče iz predjela koji se proteže od Irana do Indije, odakle su ga prvi Grci prenijeli na Mediteran. U Španjolskoj je postao nacionalni simbol, a grad i provincija Granada dobili ime po ovoj voćki. Latinski naziv punica granatum znači kartaginska jabuka, a neki ga nazivaju i kineskom jabukom. U našim krajevima Rovinj ima u heraldičkim prikazima oblik nara. Nar je zaista, u svakoj interpretaciji značenja, predstavljan kao važno i simbolično voće.  

Sandra Masato uzima nar kao vizualno polazište za interpretaciju ideje memorije. Ona je svjesna njegova lijepog stabla ukrašenog zrelim plodovima. No, sam oblik ovdje nije okosnica razrade. Umjetnica se više oslanja na simbolična, mistična ili pučka značenja koje ova biljka, kroz kulturološke ili mistične doživljaje nudi tisućljećima. Umjetnica razrađuje dojmove prevodeći osobni doživljaj na univerzalni nivo. Ona nudi vizualizacije koje, uz sam oblik cijenjene voćke predstavljaju propitivanje simbolizma, značenja, doživljaja suvremenim likovnim jezikom na rubu provokacije. Nar nam postaje prepoznatljivi oblik kojemu ona pridružuje inicijacije. Ona nas navodi na doživljaj osobnog koje želi podijeliti s nama. Oblik ploda ove biljke ona ne boji samo karakterističnim bojama, već nudi formu koju pažljivi promatrač mora sam prenijeti na viđeni oblik. Isto se odnosi i na seriju platna bez motiva. Lavirajući između izvedbe prepoznatljivog simbola, plemenitim bojama oslikanih površina i praznih, već korištenih okvira, artefakti postaju apel. Plohama i praznim okvirima traži od nas na u njih naselimo svoja viđenja. Ona ne moraju imati oblik voćke, već našeg stanja u trenucima razgledavanja cijelog, raznorodnog postava.

Plemenita voćka postaje polazište, ponuda za čišćenje od suvišnih informacija kojim smo obasuti svim elektronskim medijima, reklamama, plakatima… Prazni okviri personificiraju ispraznost informacija kojima smo preplavljeni pa nam skoro i ne ostaje koncentracije na bitne i/ili osobne stvari. Šetnja, razgledavanje, prolaženje postavom može nas iznenaditi, možda čak i nervirati dok ne shvatimo ovu ponudu na rubu provokacije. No, ta provokacija nije okrenuta negativnom, već humanoj percepciji okruženja i osobnog stanja. Nar je tako postao medij, korektor, upozorenje na misao koju prečesto, lijeni na mislima, želimo preskočiti. Jer, najteže je misliti svojom glavom. Mnogo je lakše prepustiti se dirigiranim medijima, informacijama koje rijetko dešifriramo kao ciljane, naredbama, zapravo diktaturi krupnog kapitala koji nema za cilj da smo mi zadovoljni i da možemo funkcionirati, već da nas pritisne ka iskorištavanju u njegovom interesu. Politika, društveni sistemi više ne služe običnim ljudima. Oni su, perfidnim načinima, prisiljeni osiromašiti i postati poslušni robovi putem medijskih kampanji. Dirigirani i potkupljeni novinari, političari koji nisu u službi ljudi koji su ih izabrali, marketinški stručnjaci za zamućivanje istine, beskrupulozno nas predaju diktaturama koje naočigled pokušavaju preuzeti sve naše slobode. Od disanja, kretanja, medicinskih usluga, održavanja zdravlja i korektne egzistencije.

Kao u nekoj bajci, kombinacijom fascinacija i memorijskom interpretacijom doživljaja svijeta, preko magične biljke, Sandra Masato apelira, osvježuje našu percepciju. Ona instinktivno oblikuje segmente ovog projekta svojim iskustvom. Na rubu intuitivne panike, nudi nam propitivanje, ali i upozorenje da su egzistencija i sigurnost postojanja narušene do krajnjih granica izdržljivosti. Moramo shvatiti kako mogranj pruža skladnost tek mnogobrojnim zrncima koja označavaju zajednicu. Kolektivna ali i osobna memorija nara kroz povjesnost pokazuje da sami ne možemo ništa. Tek kao kolektiv postajemo plod koji može biti koristan, ali i dalje napredovati stalnim rastom, sazrijevanjem i zrenjem unutar prirodnih ciklusa.

Mersiha Merdžanović - "Otisci vremena osobnog"

Mersiha Merdžanović predstavlja kolekciju radova sastavljenu od nekoliko promišljanja motiva koji se većinom oslanjaju na prirodu, pejzaž. Radovi nisu nastali samo na jednu temu, ali su pomireni umjetničinim rukopisom te načinom propitivanja, problematiziranja sukladnih tema. Tako su oblici određeni tematskim premisama, ali podređeni sklopu ujedinjenom naslovom projekta. Naracija se često pojavljuje kao bitan dio iskaza. Kućice naopako ili sudari dviju perspektiva, zapisi, traže pažnju promatrača.

Umjetnica se u postupku oslanja na grafičku tehnologiju, kolaž i crtež, no na većini radova zapažamo intervencije koje su izvedene nakon grafičkog otiskivanja. Ona tumači kako ju ne zadovoljavaju tiskopisi, bez obzira na sitne mijene koje se događaju uvjetovane odazivom podloge ponuđene matrici. Ona odlučuje grafike potpuno autorizirati, sačiniti niz koji je naglašeno unikatan. Tako na nekima nalazimo kolorirana područja, a još češće zapise. Kako sama navodi, ona koristi tekstove prema osobnom promišljanju i raspoloženju, ali i citate Krleže, sintagme s bosanskih stećaka, ajete (retke) iz Kurana… Pisma koja koristi karakteristična su za balkansko područje.

Stilizacija oblika pokazuje se kao okosnica oblikovanja. Karakteristika rukopisa koji objedinjuje ove radove je često korištenje geometriziranih elemenata u vještom srazu s mekšim, živahnijim detaljima. No, ponekad ju neki oblik navodi na sofisticirano oblikovanje pa u konačnici imamo sraz realnog i interpretiranog, oblika koji razaznajemo i dramatične stilizacije susjedne forme koja umjetnicu ne fascinira istom snagom. Tu su oblici koji bi trebali označavati cvijet, ali oni bivaju pretvoreni u skromni krug, liniju, spiralu. Mnogo oblika je raspoznatljivo, ali predstavljeno simplificirano. Iako je očito pojednostavljenje elemenata, radovi djeluju razigrano. Uz to, kompozicija je na svima stabilna, bez obzira na uklopljene neočekivane oblike, ponekad naglašene iznenađujućim kolorom.

Formati radova su velikog raspona. Posebno područje zaslužuje komentiranje dimenzija, jer veliki dio radova izveden je na sasvim malim formatima. Već ovo odaje intenciju otklona od uvriježenog. Mnogi iskazi su iznenađujući jer ne podliježu uobičajenim pravilima formata koje određuju određeni motivi. Neke dramatične situacije, zapažanja, komentare, autorica uvjerljivo nudi i na izuzetno malom formatu. Posebno je zanimljivo da su i na majušnim podlogama prisutni pejzaži bogati detaljima. Promatrač je prisiljen rad zagledati sasvim izbliza. No, on biva za taj trud nagrađen bogatstvom i maštovitošću kombiniranja vizualnih elemenata.  

Promatrajući radove, i one sasvim malene i one većih dimenzija, uvijek zapažamo predstavljene isječke. Oni su skoro uvijek vezani za prirodu, oblike biljaka, teritorija, a tek ponekad bivaju pretvoreni u nadrealne formacije. Autorica je odana okruženju u kojem je odrasla i u kojem živi velik dio vremena. Bosna i Hercegovina, iako povijesna konstrukcija koju moćnici „rastežu“ zbog svojih interesa, bitna je svojim karakteristikama. Danas posebno, jer je na neki način umjetno podijeljena i skoro izolirana interesima. No, njen šarm je neupitan. Na ovim radovima naziremo vizualizacije koje su emocionalno definirane tim područjem. No, unatoč takvom pristupu izvedbama radova, ona uspijeva dotaknuti i univerzalne kategorije odane recentnom povijesnom trenutku. Tako imamo ponudu vizualizacija s ekološkim, teritorijalnim i socijalnim određenjima.

Ponudom motiva i načinom izvedbe umjetnica nas vraća i/ili podsjeća na neka vremena kad je osobnost bila poštovana kao dostignuće ljudskosti: statusa slobode. Danas svjedočimo razvoju diktatura, oduzimanju sloboda, medijskoj uniformizaciji, administrativnom i tehnološkom kontroliranju, režiranju mišljenja, a sve pod krinkom zlorabljenih pojmova demokracije i globalizacije. Nažalost, Plavi planet postaje područje zabranjeno za osobni doživljaj, na koji smo imali pravo svojim senzibilitetima, afinitetima, željama i potrebama. Režirane pojave kao kontrolne kamere na svakom mjestu „za našu sigurnost“, zdravstveni „nevidljivi neprijatelj“ ili iskonstruirani rat koji će donijeti tzv. demokraciju na neko područje ipak uspijevamo prozreti. Kao u vrijeme križarskih ratova ili vremena fašizma, uvođenja demokracije od moćnika, opravdanja za krvoprolića više se ne daju prikriti. Uvijek se na kraju otkrije interes, a ne nikakvo nametanje pravde ili sličnih medijskih opravdavanja.

Moguće je da umjetnica nije htjela inicirati ovako dramatičnu percepciju ovih radova. Mora se kazati da ovi radovi nisu ambiciozne prirode. Umjetnica je primirena sa spoznajom da umjetnički predmet ne mora svakome izazvati dojam. To uvijek ovisi o plasmanu – postavu, komentaru i osobnom senzibilitetu promatrača. Mi ćemo se potruditi da autorskim postavom predstavimo ova plemenita vizualna promišljanja. Ovaj niz autorski određenih oblika promatraču dopušta osobnu vizualizaciju iz njegove memorije. Tako nas umjetnica angažira na viđenje, prepoznavanje, doživljavanje njenih načina oblikovanja viđenog i doživljenog. Mi tome pridružujemo naše iskustvo koje može biti sukladno, ali i neusklađeno s umjetničinim. No, nakon prolaska postavom, vjerojatno je da će promatrač pronaći način prilaska i razumijevanja ovih radova.

Neki formati su čitki s uobičajene galerijske udaljenosti, a neki su dosta mali. Oni zahtijevaju prilaz i pažljivije promatranje. Unutar ekrana, svi radovi se predstavljaju slično. No, uživo je situacija sasvim drugačija. Male formate promatramo bliže, a veće iz neke udaljenosti. Ovo inicira ritam, kako u postavu, tako i u percepciji. Namjerno nizanje raznolikih formata pokušat će promatrača navesti na koncentraciju. On ima zadatak, a ne samo prolazak postavom, posebno ako je senzibilan pa želi doživjeti umjetničinu premisu: predstaviti detalje okruženja na autoriziran, osobni, iskreni način. Citiram autoricu: „Bavljenje likovnom umjetnošću oduvijek sam smatrala privilegijom“.

Biografije autorica

Sandra Masato započinje umjetničko usavršavanje na Međunarodnoj školi grafike u Veneciji.   Kao samouka, učestalo pohađa seminare, radionice, stažiranje na akademijama i centrima za obuku u Italiji i inozemstvu, kao i za graviranje za slikarstvo, skulpturu i freske (Urbino, Bolzano, Salzburg, Strasbourg, Venecija). Paralelno, često samostalno izlaže i sudjelovanje na skupnim izložbama. Surađuje s umjetnicima i kulturnim udrugama, te je aktivna u edukaciji, slobodnom izražavanju djece i odraslih. Analitički put kojim je krenula omogućuje joj pristup talijanskoj umjetničkoj terapiji u Bologni i Milanu. Umjetnička terapija identificirana je kao sinteza pedagoško-didaktičkog i umjetničkog procesa kako bi se izrazila osobna kreativnost u perspektivi društvene intervencije. Njen umjetnički razvoj postaje transformacija intuicije i elemenata koji su ukorijenjeni na širokom kulturnom horizontu.

Mersiha Merdžanović Memić, rođena je 1976. godine u Sarajevu. Akademiju likovnih umjetnosti završila u Sarajevu /odsjek grafika/ u klasi profesora Dževada Hoze. Izlagala na više od stotinu kolektivnih izložbi u zemlji (Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Visoko…) i inostranstvu (Poljska, Njemačka, Bugarska, Kuvajt, Hrvatska, Srbija, Makedonija, Crna Gora…). Samostalno izlagala u zemlji i zemljama regiona. Dobitnica nagrade za grafiku u toku studiranja, nagrade za BiH crtež na analu BiH crteža u Mostaru, nagrade za BiH grafiku /minijatura/ na Bijenalu minijature u Tuzli, nagrade za grafiku na Bijenalu crteža i grafike u Smederevskoj Palanci /Srbija/. Također je dobitnica više pohvala u oblasti grafike i crteža. Članica je ULUBiH-a od 2005. godine. 2015. stiče status samostalnog istaknutog umjetnika, te je od tada pod pokroviteljstvom ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo. Živi i radi u Sarajevu.

 

 

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini