U petak, 20. veljače 2026. u 19.00 sati u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea del'Istria održat će se otvorenje samostalne izložbe akademskog slikara DAVORA KRELJE pod nazivom MY FATHER WAS A LIGHTHOUSE KEEPER. U ovom kontekstu odabran je ciklus slikarskih radova većih formata (diptiha, triptiha i kompozicija) nastalih u razdoblju od 2023. do 2025. godine koja temom, sadržajem i formom vizualiziraju umjetnikova "sjećanja na prošlost i budućnost", a kojima poseban pečat daje i popratna animacija te sugestivna zvučna podloga. Davor Krelja, jedan od prvih učenika znamenitog istarskog pedagoga i slikara Ivana Obrovca, svoj je likovni put iz rodne Pule nastavio u Zagrebu gdje će se trajno nastaniti po dovršetku studija te će se uz slikarstvo posvetiti pedagoškom i teorijskom radu, ali i ilustraciji i scenografiji. Izložba je istovremeno autoreferencijalna, osobna, ali i općeljudska i univerzalna te predstavlja umjetnikova iskustva i promišljanja u kojima je podjednako i čovjek i slikar, i učenik i učitelj, i dijete i odrasla osoba, te se upravo njome premijerno predstavlja istarskoj publici i vraća na vlastite izvore.  

(Foto MSUI)

"Nema nikakve dvojbe da je svjetionik na koji se poziva Davor Krelja u naslovu svoje izložbe upravo taj unutarnji. A na neki će način to biti i otac iz naslova koji ga čuva. To je njegov realni otac, roditelj, ta prva stepenica u socijalizaciji i osvještavanju svijeta, koji se s vremenom preobražava u osobnog vodiča kroz život. On se u tom procesu mijenja, ponekada do neprepoznatljivosti prvobitnog oblika, ali u toj promjeni (često i radikalnoj) sadržano je svo bogatstvo svijesti. A ona je, poput mraka nad pučinom, nespoznatljiva, dok po njoj bljeska svjetlo našeg svjetionika.

Krelja tu (svoju i općenito ljudsku) svijest pokušava iskazati onako kako najbolje može – kao slikar. Slike njegova novog ciklusa temelje se na transformaciji organičkih oblika u apstraktne, ili rubno apstraktne, kompozicije u kojima se osnovni motiv, inspiracija, ili formalni poticaj za stvaranje, gube i ponovno pronalaze nama pred očima. U odgonetanju njegovih prizora može nam (ali samo malo) poslužiti i naše znanje. Tako u njima možemo pronaći aluzije na majstore poput fra Angelica ili Velasqueza. No, to je slikarev (sentimentalni) odgoj i u tim bljeskovima reminiscencija ne treba (ni najmanje) tražiti značenje Kreljinih ostvarenja.

Ako ga već moramo tražiti (a vidjet ćemo da tiranija značenja ovdje nije nužna) ispravnije ćemo postupiti krenemo li tragom začudne ekspresije ovih slika. Ona se nalazi u već spomenutim metamorfozama oblika, kao i u snažnom intenzitetu njihovih boja. Imamo dojam da je na slikama ostvareno istodobno kretanje i nepomičnost, to jest neobična utvrđenost odnosa likovnih elemenata koja se može u svakom trenutku rasplinuti i preoblikovati u nešto novo. Po svemu tome, one podsjećaju i na varljivost memorije, ali i ljudske percepcije koju smo naučeni smatrati jamcem neke istine u svijetu.

Slike odlikuje određena monumentalnost (poneke djeluju kao totemi), nedokučivost i nepristupačnost svakom značenju. Zbog nekog stalnog očekivanja promjene koju nose njihovi likovi, one djeluju kao mistična proročanstva. A ljepota takvih proročanstava je u njihovoj dvosmislenosti i neuhvatljivosti. Ako ih definiramo u našem, svakodnevnom, banalnom i praktičnom jeziku, gubimo sav potencijal njihove fascinacije. Zato tom (tako profanom) smislu Krelja uspješno i protejski izmiče u svome slikarstvu – toj umjetnosti koja nas lako može zavarati svojom fiksiranošću, tobožnjom nepomičnošću i definiranošću teme, ali koja (baš zbog svoje nijemosti) krije pitanja koja nadilaze bilo kakve (i tematske i stilske) odrednice i klasifikacije.", piše Feđa Gavrilović.

Kustosica izložbe: Ketrin Milićević Mijošek

CV AUTORA

Davor Krelja rođen je 1960. godine. Diplomirao je 1985. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, studij Slikarstva u klasi Ferdinanda Kulmera. Izlaže od 1984. godine. Izlagao je na dvadesetsedam samostalnih i dvadesetsedam skupnih izložbi. Od 1993. godine do umirovljenja djeluje kao profesor likovnih predmeta u Školi za modu i dizajn u Zagrebu. Njegovo pedagoško djelovanje proširilo se i na projekt „Grupa avangarda" (2001.–2003.), usmjeren na metodičko usavršavanje srednjoškolskih profesora likovne umjetnosti. Pod vodstvom Jadranke Damjanov, Krelja je osmislio niz vježbi za uvod u likovne umjetnosti, uključujući one koje su obrađivale filmsku umjetnost kao nastavnu temu. Godine 2000. sudjelovao je kao predavač na simpoziju u Rovinju, u organizaciji časopisa Nova Istra, gdje je govorio na temu „Umjetnost u novom tisućljeću".

Paralelno s pedagoškim i teorijskim radom, Krelja je bio aktivan u području ilustracije i scenografije. Od 1992. do 2009. godine redovito je objavljivao ilustracije u mjesečniku Banka i, povremeno, u časopisima Business HR i Playboy (2005.–2006.). Suradnja sa Školskom knjigom tijekom 1995. i 1996. godine rezultirala je izradom naslovnica knjiga i udžbenika. Na području scenografije, Krelja je ostvario zapažene projekte, među kojima se izdvaja scenografija za kazališnu predstavu „Bauhaus" (1989.) u režiji P. Magiellia, prema tekstu S. Schneidera, izvedenu u ZEKAEM-u. Godine 1988. radio je kao scenograf na predstavi „Magritte: Misteriozno ubojstvo", u režiji Željka Zorice, izvedenoj na Eurokazu u Zagrebu, te u Studentskom kulturnom centru u Beogradu. Živi i stvara u Zagrebu. 

Povezane vijesti

• VELIKA IZLOŽBA Mijene / Maree - o rovinjskom likovnom krugu iz fundusa Muzeja Grada Rovinja
• "MIJENE/MAREE", likovni hommage snažnoj rovinjskoj umjetničkoj koloniji
• MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI ISTRE: Obilazak izložbe uz stručno vodstvo