(Snimio Zoran Oljača)
U pulskoj Galeriji Makina otvorena je izložba "Deus Machina" akademske slikarice i povjesničarke umjetnosti Helene Schultheis Edgeler. U svečanoj atmosferi i uz prisutnost same autorice, izložbu je otvorila povjesničarka umjetnosti Nada Beroš, naglasivši važnost umjetničkog pristupa koji hrabro ulazi u dijalog s novim tehnologijama.
Beroš je naglasila da umjetnica svojim ciklusom propituje granice između čovjeka i stroja, upozoravajući na potencijalnu opasnost, ali i mogućnosti umjetne inteligencije kao kreativnog alata.
(Snimio Zoran Oljača)
- Ove slike nastale su u razdoblju ubrzanog tehnološkog rasta, i upravo zato snažno odražavaju našu sadašnjost, neizvjesnu, ali poticajnu, poručila je Beroš.
- Radovi iz ciklusa Deus Machina nastajali su polako, svaka slika i po mjesec ili dva. Počela sam ih stvarati prije tri godine, u trenutku kada se umjetna inteligencija tek ubrzano razvijala, a danas taj razvoj djeluje gotovo eksplozivno. Želim ukazati na činjenicu da živimo u razdoblju koje je istodobno iznimno intrigantno i potencijalno opasno. Umjetna inteligencija može biti moćan alat koji će nam pomoći kao vrsti, ali može postati i prijetnja, ako joj pristupimo bez promišljanja, rekla je Schultheis Edgeler.
(Snimio Zoran Oljača)
Voditelj galerije Hassan Abdelghani pozdravio je okupljene, izrazivši zadovoljstvo što Makina u svom programu može predstaviti umjetnicu koja precizno i vizionarski spaja iskustvo slikarskog zanata, teorijsku širinu i eksperiment s umjetnom inteligencijom.
Kustosica izložbe Paola Orlić opisuje radove kao dijalektičke razglednice budućnosti, slike koje funkcioniraju kao vizualni posliježivoti stvarnosti, istodobno poznati i radikalno novi. Prema Orlić, ciklus "Deus Machina" istražuje mnogostruke slojeve posthumanog svijeta, mjesta gdje se spajaju memorija, intuicija i algoritam.
(Snimio Zoran Oljača)
Schultheis Edgeler (Zagreb, 1972.), pionirka među domaćim umjetnicima koji su bez zadrške prihvatili umjetnu inteligenciju kao kreativnog sugovornika, u radove uvodi UI ne kao alat koji zamjenjuje autora, već kao partnera u imaginaciji. Njezine slike počivaju na napetosti između organskog i sintetskog, između geste i koda, između slikarskog iskustva i tehnološke neizvjesnosti.
Izložba u Makini donosi promišljanje o budućnosti u kojoj se umjetnost i tehnologija sve intenzivnije isprepliću, a publika je pozvana da sama procijeni kamo nas taj odnos vodi.