U petak, 12. rujna, u 20h u Galeriji Makina otvorit će se izložba fotografija "Pogled iza horizonta" Tončija Pavlinovića. Riječ je o samostalnoj izložbi kojom će ovaj pulski autor, javnosti najpoznatiji po svom glazbenom djelovanju, pod kustoskom palicom Paole Orlić, biti posthumno predstavljen i kao iznimno nadahnuti putopisni fotograf.

Kao dio većeg projekta prisjećanja na široki opseg djelovanja prerano preminulog prijatelja i sugrađanina, izložbu, koja će prvi puta javnosti predstaviti dio fotografija iz njegovog bogatog putopisnog opusa, pratit će i glazbeni nastavak - veliki koncert u Klubu Kotač u kojem će 26. rujna 2025. njemu u čast zasvirati pulski sastavi Antidrot, The Chweger i Dogma,  odnosno bandovi u kojima je Tonči Pavlinović djelovao za svojeg života. 

Kratka biografija Tončija Pavlinovića 

Tonči Pavlinović (1974. – 2024.) rođen je u Puli, a dio svog djetinjstva proveo je u Rotterdamu. Za života je pokazivao nevjerojatan talent, svestranost i predanost u svemu čime se bavio. Bio je poznati pulski glazbenik, pustolov, tonski majstor, branitelj, radnik, prodajni predstavnik, vozač — ali nadasve požrtvovan otac. Vrlo je znakovito da Tončija obitelj, prijatelji i poznanici opisuju gotovo istim riječima - dobar, pošten, skroman, hrabar, marljiv, dostupan i suosjećajan. A to nije slučajno.  

Zadnjih je godina svojom Hondom Varadero proputovao  dobar dio Hrvatske, Mediterana, Europe i svijeta (Iran, Gruzija, Armenija, Turska, Maroko, Tunis, Italija, Malta, Rumunjska, Bugarska, Albanija, Grčka, zemlje ex Yu, uz obiteljska putovanja u Vijetnam, Island, Nizozemsku itd.). Sve je to Tonči popratio svojim fotografijama i tekstovima koje je objavljivao na društvenim mrežama te na portalu Istra24. Ova je izložba hommage jednom divnom čovjeku, a  objedinjuje dvije njegove velike strasti, ljubav prema putovanjima te ljubav prema fotografiji. Tekstovi i fotografije su Tončijevo svjedočanstvo i prikaz jednog čudesnog svijeta različitosti bez predrasuda i stereotipa, njegovih susreta s toplinom i ljudskosti običnih ljudi te opojnom mističnosti velikih prostranstava. Dok gledamo u Tončijeve fotografije, gledamo Tončijevim očima – otvorenog srca i duha, s tim dobrim osmijehom na licu i djetetom u sebi koje se raduje svakoj novoj avanturi i svakom novom susretu.

Kustoski tekst o izložbi Paole Orlić

Izložba "Pogled iza horizonta" prva je samostalna izložba Tončija Pavlinovića u Galeriji Makina kojom se ovaj pulski autor, najpoznatiji po svom glazbenom djelovanju, posthumno predstavlja i kao iznimno nadahnut putopisni fotograf. Kao dio većeg projekta prisjećanja na zavidan opseg kreativnog djelovanja prerano preminulog prijatelja i sugrađanina, izložba prvi put javnosti predstavlja selekciju tridesetak fotografija njegovog bogatog putopisnog opusa s devet udaljenih destinacija koje je od 2018.-2023. istraživao otiskujući se sasvim sam na svom motoru. 

Od fotografija s recentnijih odlazaka u Iran, Maroko i Tunis, preko Armenije, Gruzije, Bugarske, Italije i Turske, sve do Vijetnama i Islanda, redom je riječ o iznimno zanimljivim putopisnim svjedočanstvima koji praćeni kraćim zapisima tematiziraju putovanje prije svega kao transcendentalno iskustvo u kojem je bivanje na putu uvijek nesumnjivo važnije od stizanja do cilja. Pavlinovićev fotografski opus tako osim impresivnih prostranstava pred kojima udivljeno zastaje snimajući njihove zore i sumrake otkriva uz pokoji duhovit komentar i mnoštvo lica koje susreće a koje portretira s posebnom pažnjom. Preslikavajući u njihovim crtama lica i gestama istovremeno i otiske krajolika kroz koji prolazi i dijelove sebe i vlastitog života, usprkos nimalo ohrabrujućim realnostima civilizacijskog konteksta na rubu svjetskih sukoba i katastrofa, on posve jasno prepoznaje obrise neke drevne iskonske plemenitosti koja mu pruža utjehu i utočište ma koliko iz nekog dalekog "drugog" i "drugačijeg" svijeta dolazila. 

Kada portretira oca s dvije malene kćerke na motoru u pustinji posve sigurno u njima ogleda sebe kao brižnog oca svojih kćeri Noe i Anike slično kao što u fotografiji dvojice dječaraca koji popravljaju bicikl u dalekom Tunisu na kratko prepoznaje brata Dejana i sebe u nekom samo njima znanom davnom sličnom bratskom trenutku. Obitelj u Iranu koja ga poziva da se pridruži objedu a koji tek kratko naslovljuje "ljubaznost" trenutak je tihog odavanja počasti toplini velike kozmičke obitelji - utočištu u kojem je ugodno, lijepo i sigurno kao i u vlastitom domu. Osjećaj bliskosti mnoštvu lica koje susreće od nasmijanog mehaničara i iskustva radosnog dijeljenja jednostavnog obroka u njegovoj radnji baš kao i onoga koji ga časti punim rezervoarom za dobrodošlicu u daleku zemlju, svijest je o postojanju neke više pripadnosti i preživjeloj plemenitosti onoga što je davno slavni pjesnik nazvao "pobratimstvom lica u svemiru".  

Mada tek jedna od mnogih mogućih reprezentacija osebujnog života i čitanja bogatog opažajnog unutarnjeg svijeta, uz cijeli niz tragova prisutnosti, odjeka razgovora, susreta i trenutaka njegova dovršenog ovozemaljskog bivanja, "Pogled iza horizonta", nije samo hommage istinskom putniku, fotografu, prijatelju, ocu i bratu Tončiju Pavlinoviću. 
Poziv je to da ga se prisjećajući zapitamo možemo li koračati svijetom bez straha, gledati drugog bez predrasuda prepoznajući osjećaj da je i najdalji predio možda samo drugo lice vlastitoga doma. Fotografije i fragmentarni zapis njegovih misli i osjećaja, stoga su i konačni nagovor ne samo na plemenitost otvaranja drugome i drugačijem nego i bezuvjetnu dobrotu koju nam je u nasljeđe, sad već negdje iza horizonta, na kraju jednog i početku novog puta u vječnost Tonči ostavio. A taj nagovor završava uvijek istim pitanjem: upućujući se drugome/ drugdje da li smo spremni konačno krenuti na put k sebi samom?

Povezane vijesti

• Troje značajnih umjetnika u Makini
• Ptice u objektivu Macieja Szymańskog
• Industrijski pejzaži kao čista umjetnost