Pazinski likovni umjetnik Elvis Berton nedavno je proslavio svoju 25. obljetnicu rada, što je bila prigoda za razgovor s njim o aktualnim projektima, počecima karijere, ali i o planovima za budućnost.

Kakvi su bili Vaši likovni početci?

- Likovni talent otkrio sam sasvim slučajno. Od ranoga djetinjstva zanimala me isključivo glazba i vjerovao sam da ću se time baviti u životu. Na neki način to se i dogodilo jer se nisam zaposlio u struci nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja za građevinskog tehničara, već sam profesionalni put započeo na Radio Istri (tadašnjem Hrvatskom radio Pazinu) gdje sam, između ostalog, uređivao i vodio glazbene emisije, a kasnije također i na Nezavisnoj istarskoj televiziji, odnosno Tv Istri. S obzirom da sam radio u medijima, iz pazinskog Društva likovnih stvaratelja zamolili su me da im pomognem u promociji njihovog rada i učlanim se u udrugu. Bilo je to negdje sredinom 90-ih godina, o likovnoj umjetnosti nisam znao gotovo ništa i nije me uopće zanimala, no ipak sam prihvatio njihov poziv. Kad sam već bio član, predložili su da pokušam nešto naslikati za jednu njihovu skupnu izložbu i tako sam zapravo saznao da sam talentiran. Naravno, nisam znao ni crtati ni slikati, ali otkrio sam da se mogu izraziti tehnikom kolaža bez obzira na likovnu nepismenost. Prvu amatersku samostalnu izložbu priredio sam 1996. godine u LG galeriji Društva likovnih stvaratelja, a nakon nekoliko godina izlaganja na samostalnim i skupnim izložbama u neformalnim izlagačkim prostorima, shvatio sam da moji radovi postaju sve bolji i da moram učiniti korak naprijed. Izabrao sam nekoliko najuspjelijih slika iz ciklusa "Biljke" na kojemu sam radio i dogovorio sastanak s tadašnjom ravnateljicom Muzeja grada Pazina, Marijom Ivetić koja je rekla da moji radovi izlaze iz okvira amaterizma i pristala organizirati izložbu u muzeju. Bila je to moja prva samostalna izložba u relevantnom izložbenom prostoru i označila je početak priznatog umjetničkog djelovanja.

Upriličio je brojne izložbe (Press)

Dokazivanje

Nedavno ste obilježili 25. godišnjicu karijere velikom samostalnom izložbom u Gradskoj galeriji Pula. Iako ste samouki autor, kritika ima za Vas vrlo lijepe riječi. Je li Vam je bilo teže probiti se kao samouki autor, u odnosu na akademske slikare?

- Naravno, jer sam se morao puno više truditi i dokazivati, a na neki način činim to još uvijek. Te 2000. godine kada sam prvi put izlagao u Muzeju grada Pazina već sam bio 30-godišnjak, a životne okolnosti bile su takve da nisam bio u mogućnosti prekinuti radni odnos i krenuti na likovnu akademiju pa sam odabrao duži i teži put autodidakta i usporedno gradio umjetničku karijeru s onom u medijima. Nastavio sam izlagati u relevantnim galerijskim i muzejskim prostorima, o mojem radu pisali su istaknuti povjesničari umjetnosti i likovni kritičari, a počele su stizati i nagrade i priznanja. S vremenom sam prestao raditi u medijima i potpuno se posvetio umjetničkom radu. Nakon nekoliko odbijanja od istarskog i riječkog HDLU-a, 2008. godine primljen sam u Hrvatsko društvo likovnih umjetnika u Zagrebu, a 2014. godine i u Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika, tako da već 11 godina imam status priznatog umjetnika. Vjerujem da bih sa završenom likovnom akademijom lakše i brže došao do statusa koji imam danas i vjerojatno postigao još i više.

Elvis Berton pored jednog od svojih radova (Press)

Za obljetničku izložbu odabrali ste temu - ruke. Odakle i zašto takav odabir?

- Rukama dodirujemo, grlimo, neverbalno komuniciramo, pišemo, stvaramo i uništavamo, jedemo, radimo, slikamo, obavljamo raznorazne svakodnevne poslove, zato sam ih i postavio kao glavni motiv istoimenog ciklusa slika koji je nastao u posljednjih pet godina, a inspiriran je međuljudskim odnosima, životnim situacijama kao i socijalnim, društvenim te osobnim, emotivnim i psihičkim stanjima. To je prvi ciklus u kojem se bavim ljudima, ali ne na način da me zanima vanjština nego intima.

Kroz Vašu karijeru od četvrt stoljeća, razvili ste prepoznatljiv stil. Što je najviše na to utjecalo?

- Upravo nepoznavanje likovne scene i povijesti umjetnosti u počecima dok sam se amaterski bavio likovnošću. Vrlo brzo izgradio sam osobni stil jer sam stvarao bez ikakvog utjecaja sa strane. Taj stil se s vremenom mijenjao jer konstantno eksperimentiram i istražujem razne umjetničke pravce. U početku sam bio zaokupljen infantilizmom, minimalizmom i art brutom, pa onda post ekspresionizmom, geometrijskom apstrakcijom i hard-edgeom, a u zadnje vrijeme najviše me inspiriraju grafiti i ulična umjetnost. No, moji radovi imaju prepoznatljivost bez obzira na promjenu stilova. Jednostavno, volim istraživati i pomicati vlastite granice.

Vaš rad "Ni gušter, ni bik, ni mačka" (iz ciklusa "Beštije") ušao je u Zbirku marginalne umjetnosti Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Berton uz svoju sliku "Communication" (Press)

- Ciklus "Beštije" nastao je prije nekih desetak godina i moja je reakcija na degenerično društvo s poremećenim vrijednostima, a sastoji se od svega šest slika. Kada je kustosica zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti Daniela Bilopavlović Bedenik 2020. godine pripremala izložbu marginalne, outsiderske i artbrut umjetnosti "Hvatači snova", pozvala me da sudjelujem na toj izložbi s "Beštijama" i tako je započela naša suradnja. Nakon što je izložba postavljena u MSU-u, 2022. godine gostovala je u Muzeju naivne i marginalne umjetnosti u Jagodini u Srbiji, a po povratku radova u Zagreb sliku "Ni gušter, ni bik, ni mačka" u dogovoru s kustosicom donirao sam MSU-u. Nakon odobrenja muzejskog vijeća potpisan je ugovor i slika je uvrštena u fundus. Za mene je to veliko priznanje.

Ambijentalna instalacija

Izlagali ste na više od stotinu izložbi, od kojih su mnoge u inozemstvu. Je li neka od njih bila za Vas posebno važna?

- Izložbe zapravo najviše pamtim po tome koliko je ugodna i profesionalna suradnja s kustosima i organizatorima, a ne po važnosti izlagačkog prostora. Ali mogu, primjerice, izdvojiti trotjedni likovni simpozij u Provansi 2014. godine sa završnom izložbom nastalih radova u mjestu Six Fours les Plages na Azurnoj obali. Bila je to prilika i za posjet muzejima i galerijama u Marseillesu, Antibesu i Aix en Provenceu gdje sam vidio umjetnička djela nekih od najvećih imena moderne umjetnosti. Iskustvo koje mi je ostalo u vrlo lijepom sjećanju.

Elvis Berton (Press)

Predstavili ste se nedavno i ambijentalnom instalacijom "Vrt" u Opatiji.

- Otuđenost čovjeka od prirode i ekološka neosviještenost teme su koje me često zaokupljaju od samoga početka likovnog stvaralaštva. Ni ambijentalna instalacija "Vrt" nije izuzetak, a sastoji se od skulptura "Metalne šume" i "Kamenog cvijeća" koje sam ranije već izlagao, no u Opatiji prvi put u njihovoj kombinaciji i interakciji. Izložba je nastala u suradnji s Liburnia Riviera Hotelima, trajala je tri mjeseca, a reakcije su bile odlične.

Planovi za budućnost?

- Ono što trenutno mogu najaviti je još jedna samostalna izložba koja bi trebala uslijediti do kraja godine u Galeriji Waldinger u Osijeku.

Elvis Berton rođen je 1970. u Pazinu. Izlaže od 2000. godine i sudjelovao je na 40-ak samostalnih i više od 100 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu: Austrija, SAD, Velika Britanija, Poljska, Nizozemska, Francuska, Slovačka, Slovenija, Italija, BiH, Srbija... Dobitnik je više nagrada i priznanja. Njegov rad "Ni gušter, ni bik, ni mačka" (iz ciklusa "Beštije") ušao je u Zbirku marginalne umjetnosti Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Od 2008. godine član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika, a od 2014. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i stvara u okolici Pazina.