Glas Istre osvrnuo se tog ljeta 1988. na lipanjsko snižavanje cijena u ugostiteljstvu, i zapitao se: "Je li to pravi pogodak?". "Skidanje cijena u ugostiteljstvu, što je u pojedinim turističkim kolektivima nastupilo u lipnju, s odobravanjem su pozdravili domaći turisti, kao i mještani turističkih gradova u Istri", piše Glas Istre u tekstu u kojem se jasno vidi da u zemlji pada standard, a skupa s njim i kupovna moć. Ali dodaje se da smanjenje cijena nije imalo znatan efekt jer rastu drugi troškovi, pa se u tekstu zaključuje da je to smanjenje zapravo bilo - medvjeđa usluga.

Da je ekonomija u to vrijeme bila glavna preokupacija svjedoči podatak da je skoro cijela pulska kronika bila posvećena ekonomskim temama, kao da je stranica "gospodarstva", a ne "Pule". Izvještava se tako sa sjednice Općinskog komiteta Saveza komunista, na kojem se govorilo o sunovratu privrede. Potom je tu tekst o kreditima, uz podnaslov: "Ravalorizacija kredita donijela je takvu kamatu da se prijedlozi o uvođenju potrošačkih kredita čine kao priče za malu djecu". Potom je tu i izvještaj o cijenama na tržnici, a jedina naoko neekonomska veća tema koja je izašla na Pulskoj kronici bila je ona o pravu na štrajk i odnosu radništva i sindikata.

Bruno Bulić

Zanimljivo, u tom tekstu može se pročitati jedno poznato ime, ono sindikalista Bruna Bulića, koji je bio aktivan i prije 33 godine.

"Dario Vale rekao je da je štrajk naprosto odraz situacije koju u društvu imamo, dok je Bruno Bulić u svojoj diskusiji bio vrlo kritičan, ali sve iz tog razloga što iz njegovih riječi naprosto progovara praksa. Problem je u tome što radnicima nismo stvorili uvjete da za puno radno vrijeme osiguraju svoju egzistenciju. U takvoj situaciji ne funkcionira ni samoupravljanje niti su stvoreni uvjeti da ljudi vjeruju sindikatu i sindikalnim aktivistima", pisao je Glas Istre. Dakle, i ova tema zapravo je - gospodarska.

Jedna manja vijest govori u postavljanju rasvjete na dijelovima pulske zaobilaznice. Novinari su tada, kao i danas, bili nestrpljivi kada je riječ o unapređenju javne infrastrukture. To se vidi iz teksta:

"Na tri raskršća, prema Ližnjanu, Medulinu i Premanturi, na pulskoj zaobilaznici ovih je dana proradila javna rasvjeta. Na žalost, radi se samo o raskrsnicama, a ne cijeloj zaobilaznici, no i ta 'novost' će djelomično pridonijeti sigurnosti saobraćaja na tom već ocrnjelom dijelu Pule".

Tesari, mesari…

Ako je netko mislio da u to vrijeme nije bilo problema s upisima školaraca u određena zanimanja, kakvih ima danas, grdno se vara. "Ne pomažu ni stipendije", najmasniji je naslov na Istarskoj kronici. Naime, kako piše Glas Istre, "u posljednjih 11 godina u pazinskom srednjoškolskom centru nije se osposobio niti jedan kvalificirani tekstilac". Pojašnjava se da se nitko nije javio za tkalce i prelce, a samo šest učenika javilo se za električare i strojobravare. Deficitarna zanimanja su i zidari, tesari, mesari… i sve to usprkos činjenici da "prihvaćanje tih zanimanja znači stipendiju od 180.000 dinara mjesečno i ugovor s firmom". Onako od oka, ne računajući kupovnu moć već samo odnos prema američkom dolaru i inflaciju - to je oko današnjih 600 kuna.

"Uzroci raskoraka potrebe privrede i želja đaka su teški uvjeti rada, noćne smjene, rad subotom i nedjeljom te mršave platne vrećice", piše Glas Istre.

Cijene vrište

A kako je to izgledalo s divljom jugo inflacijom, za kraj ovog pregleda najbolje će dočarati tekst iz Porteča:

"Turizam buja, cijene vrište - najkraće je obilježje posljednjeg tjedna porečkih turističkih zbivanja. Dok mi preko posljednjeg vala mahnitanja cijena (netko lakše drugi teže), prelazimo gotovo ravnodušno, inozemni turisti se ne mogu snaći u tom košmaru. Oni se ne mogu oteti dojmu da su varani i potkradani na svakom koraku. U desetak dana koliko borave na Jadranu, jednu te istu stvar - piće, hranu, sportsku uslugu, cigarete, nisu platili po istoj cijeni. Konobari muku muče kod ispisivanja računa, posebice gostima koje su služili i prethodnog dana.

Jednom ogorčenom austrijskom turisti objašnjavamo kako on sa svojim devizama nije oštećen, već mi Jugoslaveni s našim bolešljivim dinarom. Čovjek nije nasjeo, već je uzvratio: 'Ja sam prije pet dana promijenio šilinge u dinare, dakle od tada sam i ja bar monetarno Jugoslaven i meni su Lord cigarete poskupile sa 450 na 850 dinara. Ja sam oštećen'".

Povezane vijesti

• 145. obljetnica otvaranja željezničke pruge Kanfanar-Rovinj: KROZ ISTRU PO NOVOJ ŽELJEZNIČKOG PRUZI PROJURIO PRVI PAROVOZNI VLAK
• Giovanni Domenico Stratico, biskup Novigrada i Hvara: Dostojan Casanovin prijatelj POSTAO UZORNIM BISKUPOM
• VREMEPLOV GLASA ISTRE: Tri puta manje radnika u brodogradnji obavlja isti posao kao i tri puta više prije rata!