U vjerojatno najizoliranijem istarskom zaseoku s dvije kuće, u Ragovincima, smještenom između Cerovlja i Paza, na području Mjesnog odbora Gradinje, posjetili smo najvišu agavu u Istri, a možda i Europi. Najviši cvjetovi dosežu devet metara, kažu u gostoljubivoj dvoprezimenoj obitelji Brajuha-Braiucca, čija se kuća smjestila između srednjovjekovne kule, nažalost u poluraspadu, i simpatične crkvice Svih Svetih u kojoj se nalaze drevne freske, a na njima glagoljski natpisi.

- To je nešto neviđeno, ne znam ni da li u Meksiku, di joj je podneblje, naraste toliko. Nakon što procvate, kako i mi ljudi, ona pade dole, forši još mesec dan, ako je koji neverin ne zruši. Noćas san misli da će partit dole, na uru za ponoću tako je jako puhalo, tako da san danas stavi dve letve da je drže, a i tako san je izmeri. Po mom sudu ona ima još malo dana, jer pera (listovi, op. n.) su se već osušila, tako da mi je drago da ste došli. Inače, supruga je agavu donesla pred 15 lit s otoka Silbe, prvo u Poljane (Grad Opatija, op. n.), a onda smo odlučili preselit se simo pa smo je presadili, kaže Giuseppe Braiucca, dodajući da su iz Opatije prenijeli i palme i kaktuse i još jednu mladu agavu, posadili aroniju, masline, šipak, šljive, šimšir, paprat ursulu, pa sada usred Istre imaju pravi mali tropsko-kontinentalni botanički park.

Agava na minus 12

- Ja to obožavam i to je meni zanimacija. Ne moren sedit va kuću. Uživan u temu, zato smo se i pred 15 lit preselili iz Opatije u moju rodnu kuću, kaže Giuseppe kojeg zovu i Josip, a supruga Lidija Brajuha dodaje: "Za kaktuse mi je tako žal, jer se bojin vajk da će se deca kad pridu nabost". Imali su, veli, još jednu agavu, ali ona je uspjela izrasti samo do visine od metra i pol, pa se osušila. "To je pravo čudo da je agava toliko narasla, jer ona ne podnosi niske temperature kakve su kod nas. Ove zime je bilo i minus 12 stupnjeva", kaže Braiucca.

Iako je njihov zaselak u kontinentalnom dijelu poluotoka dosta izoliran zbog razvedene konfiguracije terena i brojnih pritoka Raše prema istoku (pa ima kolni pristup samo iz smjera Cerovlja) i nije ih lako pronaći, nalazi se na koridoru mediteranskog morskog zraka iz smjera Plominskog zaljeva koji je udaljen 15 kilometara zračne linije. Upravo tomu imaju zahvaliti što ondje uspijevaju tropske biljke.

Promatramo cvjetove vitke agave. Slasno ih oblijeću na desetine domaćih kranjskih pčela. "Ma gledaj na, ma gledaj na", kaže suprug otirući usne rukom. "Vas je ubola?", pitamo. "Je malo, ali ja sam otrovan pa mi neće bit niš".

Ovu smo obitelj posjetili i prije osam godina kada je došlo do urušavanja srednjovjekovne gradinjske kule - turnine koja je u dosta lošem stanju. I dalje čuvaju primjerke članka koji je tada objavljen u Glasu Istre. Sada na imanju imaju samo kokoše, uz pse, tornjaka i ovčara, te mačke, a do pred koju godinu su imali i koze od čijeg su mlijeka pravili izvrstan sir.

Što se tiče kule u posljednjih osam godina "samo jedan kantunić" se dodatno urušio, ali žalosno je da i dalje nije konzervirana za razliku od nedaleke srednjovjekovne utvrde Posrt čija je sanacija završila. Turnina je zabilježena na grafici koju je krajem 17. stoljeća izradio čuveni polihistor Johann Weichard Valvasor. Na tom prvom likovnom prikazu Gradinja koje Valvasor navodi kao Gradinu, utočišna je kula još uvijek potpuno cijela i pod krovom.

Gradinje se prvi put spominje 1102. u darovnici Ulricha II. Weimar-Orlamundea, a danas je to naziv za područje koje čine zaseoci Runkovci, Krančići, Matuljci, Mužlovci, Gajani, Mandari i Banovina, sa središtem u Ragovincima u kojima se nalazi crkvica Svih Svetih u kojoj su prije osam godina pronađene vrijedne freske s kraja 12. ili početka 13. stoljeća koje su vjerojatno najstarije na području Pazinske knežije. Zanimljivo, tadašnjim je otkrićem datacija iz 1604. godine pala u vodu te je crkvica tada "ostarjela" puna tri stoljeća.

Radni vijek u hotelu Kvarner

U središnjem dijelu fresaka nalaze se apostoli koji jednom rukom drže knjigu, a druga im je uzdignuta, dok se u donjem dijelu nalaze žene u molitvi. Iznad apostola je duži natpis iz kojeg se može iščitati samo ime apostola Mateja. Vrsta pisma ovu fresku vezuje uz alpski kulturni krug, njemačke feudalce, koji su tada vladali ovim područjem. U tu se priču uklapa i kasna verzija ornamenta "pasji skok", tipičnog za razdoblje 9.-11. stoljeće, koji se nalazi na vanjskom dijelu prozora apside. Pronađena su još tri sloja zidnog slikarstva od čega dva s ne previše vrijednim ornamentima te onaj važan s kraja 15. stoljeća. Na tom se sloju nalazi Krist na prijestolju, s njegove desne strane papa Siksto II., a s lijeve sv. Lovro. Od glagoljskih grafita može se izdvojiti natpis iz 1526. na starijem čakavskom narječju u kojem se spominje pop Martin Ambrožević. Zanimljivo, isti se svećenik 1478. potpisao u Pićnu kao boljunski plovan pa se može zaključiti da je Gradinje tada crkveno potpadalo pod Boljun.

Rastajemo se od svog domaćina, koji je radni vijek proveo na zahtjevnom mjestu konobara u najstarijem opatijskom hotelu Kvarner u kojem je redovno gostovao i "Mister Morgen", Ivo Robić. "Kad ova padne, posadit ćemo novu agavu da raste za nove generacije", poručuje barba Pepo na odlasku. (

NAPISAO I SNIMIO Anđelo DAGOSTIN)