Dino Peruško
U tiskanom izdanju Glasa Istre u srijedu, 1. travnja 2020., donosimo priču 36-godišnjeg Labinjana Dina Peruška, koji je prebolio koronavirus:
"Po povratku iz Italije došli smo u Labin oko 18,30 sati i otišli oboje "normalni i zdravi" u kafe bar Astoria po ključeve od stana od mojeg kolege. Kratko smo se pozdravili s prijateljima i popili piće. Ja pašaretu koju vjerojatno neću nikada više piti. Nismo nigdje više bili kao što se pričalo po Labinu, već smo nakon pola sata u Astoriji otišli doma", opisuje Peruško svoj povratak u Labin neposredno prije nego što je doznao da je zaražen.
Ova pošast stišće polagano. Ako pogledamo tek dan unatrag, tjedan ili mjesec, jasno ćemo vidjeti u kojoj se mjeri mijenjamo, postajemo toliko drukčiji da nam se neki nedavni običaji i postupci čine strašno dalekim. Dok gledam reklame na televiziji, očito snimane prije nego što se znalo u što će se ovo izroditi, ostajem začuđen u kojoj mjeri izlaze iz konteksta i odvijaju se u nekoj paralelnoj stvarnosti. Kao da gledam davni film u kojem je pušenje u avionima još uvijek dozvoljeno
- Na području Pavićina ovih dana viđamo ljude u automobilima slovenskih i srpskih registracijskih oznaka pa ne znamo da li ti ljudi krše mjere samoizolacije kao ni na koji su način mogli ući u zemlju… Nisu li im, ukoliko su tek došli trebale biti izdane mjere samoizolacije? Navodno su neki od njih tu već duže vrijeme, ali onda tu borave neprijavljeni. Jer vi nemate gdje prijaviti ljude, goste, kazao nam je u telefonskom razgovoru jedan mještanin Pavićina, zabrinut zbog mogućnosti da bi stranci koje proteklih dana viđa u mjestu i okolici mogli biti zaraženi koronavirusom, a posvuda se slobodno kreću.