U mjestu pogibije
U Lanišću obilježena 73. obljetnica mučeništva blaženog Miroslava Bulešića MOJA OSVETA JE OPROST!
Najveća njegova duhovna ostavština je poziv svima nama na oprost. On je u duhovnoj oporuci napisao: "Moja osveta je oprost!". Preduvjet svakom duhovnom i tjelesnom ozdravljenju je oprost! * Posjetitelji su mogli posjetiti memorijalnu zbirku spomena na "krvavu krizmu" koja je u župnoj kući realizirana prošle godine u prigodi obljetnice mučeništva
Spomen slavlje obilježavanja 73. obljetnice mučeništva Miroslava Bulešića u Lanišću, mjestu njegove pogibije, održano je laniškoj župnoj crkvi, svečanim večernjim misnim slavljem koje je predvodio Ivan Milovan, porečki i pulski biskup u miru, uz koncelebraciju nekolicine svećenika, a prigodnu homiliju izrekao je Ilija Jakovljević, vicepostulator u kauzi za kanonizaciju blaženog Miroslava Bulešića. Na početku je podsjetio da već više desetljeća biskupijska zajednica, Crkva u Istri, u mjesecu kolovozu komemorira mučeničku smrt Bulešića. Ovogodišnje slavlje je u znaku stote obljetnice rođenja te 73. godišnjice mučeničke smrti.
Župna zajednica se u kolovozu 1947. godine pripremala na slavlje krizme, rekao je Jakovljević te u nastavku podsjetio na mučne događaje. Dolazile su poruke sa strane kako tadašnji bezbožni ateistički sustav sprječava slavlje krizme. Tragedija je spriječena u crkvi, ali se dogodila u župnoj kući zbog propusta milicije. Monsinjor Ukmar je teško ozlijeđen, a velečasni Miroslav ubijen.
Zločin u Lanišću je počinjen iz mržnje
- Najveća njegova duhovna ostavština je poziv svima nama na oprost. On je u duhovnoj oporuci napisao: "Moja osveta je oprost!". Preduvjet svakom duhovnom i tjelesnom ozdravljenju je oprost! Dok su njegovi protivnici oskvrnjivali crkve diljem Istre, progonili vjernike i bacali ljude u jame, ne samo u ratu već i nakon rata, blaženi Miroslav je molio za njihovo obraćenje. Na svaku njihovu uvredu uzvraćao je evanđeoskom ljubavlju, prenijela je riječi propovjednika Gordana Krizman iz tiskovnog ureda Porečke i pulske biskupije.
- Došli smo da se pomolimo u ovoj crkvi i na ovom mjestu, koja nas podsjeća na Maslinsku goru, gdje se Isus molio i krvavim se znojem znojio prije svoje muke i smrti. Ovo mjesto, kao i Maslinska gora, natopljeno je znojem, molitvom generacija vjernika koji su ostali postojani u vjeri, i koji su bili spremni sa svojim svećenicima podnijeti progone, zatvore i klevetanja sve poradi Krista. Desetljećima se pokušavalo u javnosti opravdati ovaj zločin na način da oni koji su sudjelovali u partizanima nisu mogli kumovati ili krizmati djecu. Podaci iz matičnih knjiga u ovoj župi i drugim župama Istre jasno dokazuju da su se djeca partizana ne samo mogla krizmati i oni mogli biti kumovi, nego da su od nekih partizana djeca postala i svećenici. Onda je vrijedilo kao i danas da svatko tko želi može krstiti i krizmati dijete, a kum može biti tko je vjernik i živi sukladno crkvenom nauku. Zločin u Lanišću je počinjen iz mržnje prema Crkvi, prema svećenicima. Komunistička vlast se nije mogla nositi s činjenicom da mnogi roditelji svoju djecu radije šalju na vjeronauk, u crkvu nego na njihove sastanke. Željeli su iščupati iz srca ljudi vjeru i ljubav prema svećenicima i usaditi svoju bezbožnu, okrvavljenu ideologiju, prenijela je Jakovljevićeve riječi Gordana Krizman.
Spomen zbirka u župnoj kući
Nekoliko glazbenih momenata tijekom mise otpjevano je drevnim pučkim crkvenim napjevom Laniške mise, koju tradicionalno pjeva sav vjernički puk. Po završetku misnoga slavlja prigodne zahvale okupljenima izrekao je župnik domaćin, Josip Mašina. Posjetitelji su prije i nakon mise mogli posjetiti spomen zbirku koja je u župnoj kući realizirana prošle godine u prigodi obljetnice mučeništva, a koja nedavno obogaćena s još nekoliko vrijednih eksponata, mahom liturgijskoga ruha i opreme iz onoga razdoblja, a koje je korišteno tijekom mise nakon koje je blaženik podnio mučeništvo.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
