Dobro nam došli prijatelji u istarski (k)raj, najprikladnije su riječi kojima bi se dao opisati dvodnevni boravak zagrebačkih šumara u Umagu i Novigradu, gdje su uživali svim osjetilima, obasuti pažnjom svojih kolega, istarskih domaćina. Točnije, Hrvatsko društvo šumara, ogranak Zagreb, za svoj team building odabrao je destinaciju Umaga i Novigrada, a za kompletni doživljaj na terenu bilo je zaduženo Šumarsko društvo - ogranak Buzet.Tako je tridesetak zagrebačkih šumara na čelu s predsjednikom Hrvatskog šumarskog društva Ivanom Krajačićem i voditeljem Uprave šuma podružnice Zagreba Damirom Miškulinom, bilo ugošćeno u zelenom kampu "Vladimir Nazor" Borozija (Savudrija), a domaćin i vodič u tom kratkom, ali slatkom, studijskom izletu bio im je Čedomir Krizmanić, predsjednik Hrvatskog društva šumara - ogranka Buzet. Šumari s kontinenta Hrvatske dočekani su s ukusnom večerom od istarskih fuža i punjenih raviola s tartufima pripremljenih u kantini "Melon" (Petrovija). Prvi je dojam uvijek najvažniji pa je gostima trebalo staviti do znanja da su stigli u jedinstvenu eno-gastro regiju, a čime postići snažniji dojam nego kušanjem tartufa iz Motovunske šume! S mirisom i okusom tartufa prvi užitak i doživljaj Istre bio je tako ispunjen.
Sljedeći je dan, u jutarnjim satima, vesela ekipa šumara i šumarica nastavila sa studijskim proputovanjem, degustiranjem izvrsnih umaških eno-gastro proizvoda. U najpoznatijoj, tipičnoj istarskoj konobi "Buščina", u vlasništvu Fabijane Mijanović organizirano im je kušanje umaških vina, ekstra djevičanskih maslinovih ulja i istarskih domaćih autohtonih namirnica. Svoja maslinova ulja "Oio de Bušćina", od bianchere (bjelice) i črnice, kao i ulja "Konfin" iz prve istarske zadruge maslinara koja nose oznaku izvornosti "Istra", predstavio je višestruko nagrađivani svjetski šampion Enio Zubin, ujedno član zadruge. Podučio ih je kako se kušaju ulja, ne bi li osjetili sintezu mirisa i svih aroma, a posebnu je pozornost šumara privuklo prezentiranje Zubinova ulja od bianchere koje je zbog visoke razine polifenola, od 473,46 miligrama u litri maslinova ulja ove godine u Veroni (AIPO) proglašeno ljekovitim maslinovim uljem! To ih je potaklo da potegnu dobar gutljaj kao preventivan prirodni lijek za jačanje imuniteta i izdržljivosti ususret "nabrijanom" danu koji je bio pred njima, prepunom iznenađenja.
Već je prvo takvo u nizu iznenađenja uslijedilo odmah po kušanju ulja zakrcavanjem stolova u konobi slasnim istarskim zalogajčićima, brusketama Mediteran, bakalarom in bianco (na bijelo), istarskom pancetom, pršutom, raznim sirevima, carpacciom od boškarina, hladnim ribljim predjelom i istarskim fritulama. Pod krovom konobe protegnuo se spontani aplauz. Uz sve to kušala se čuvena malvazija CUJ, etabliranog umaškog vinara Danijela Kraljevića. Svježa i barrique iz 2018., a voditelj podruma znalački ih je uvodio u svijet razlikovnih okusa ovih dviju malvazija.
- Upamtite, nema dobrih vina bez kvalitetnog grožđa, a ove su malvazije proizvedene od zlaćanih bobica ubranih u vinogradima s tri geografska područja Bujštine. Bijele zemlje, crvene i crne, uvodno je napomenuo. Pomiješani grozdovi sljubljeni u dvjema različitim buteljkama malvazije s lakoćom su klizili niz grlo. Naravno, uz glasne komentare oduševljenja i ponavljanja užitka sa svakim novim ispijanjem čaše vina. Da se glasalo za favorita, većina bi proglasila pobjednikom onu svježu malvaziju - CUJ.
- Baš osvježava i razbuđuje, ali i jezik razvezuje, a u priči se zbližavamo, izjavila je jedna šumarica, pa su se zbliženi i dobro raspoloženi šumari oprostili od konobe "Bušćina" i zaputili prema Novigradu iz kojega su izletničkom brodom "Matek" isplovili prema jugu Istre Vrsaru. Naravno, na palubi je za ručak serviran brancin. Tako su zaronili i u ljepote plave Istre.
Grand finale uslijedilo je na oproštajnoj večeri od Poluotoka, upriličenoj u kampu pod toplim vedrim nebom, uz glazbu bjelovarskih tamburaša iz sastava "Prima". Uloge su zamijenjene i domaćini Istranima bili su sada šumari iz zagrebačkog ogranka HDŠ-a. Na stol su iznijeli mirisne i na debelo narezane suhomesnate proizvode - kulen, švarglu (tlačenica), slavonsku kobasicu, međimurski sir, slaninu… I gozba je počela. U sitnim večernjim satima nekako se dobro priljubila slavonska kuhinja uz istarsku obalu uparena s graševinom i brze ritmove žičanih instrumenta i harmonike te raspjevanih tamburaša. Vječno zelene melodije samo su se pretakale jedna u drugu. Neumorno. Orio se naseljem putpuri skladbi "Samo anđeli znaju", "Ne dirajte mi ravnicu", "Croatio, iz duše te ljubim" i dugi, neiscrpni niz pjesama, starih i novijih hitova, kojemu se nije naziralo kraja do svitanja zore. Fascinantno je bilo gledati i slušati “zbor šumara” koji je sve pjesme razdragano pjevao, jedva dočekavši jedno opušteno druženje u zelenoj Istri nakon naporne godine provedene pod strogim režimom epidemioloških mjera.
Na teškom rastanku kontinentalaca od Istre, istarski domaćin Krizmanić je najavio uzvratni posjet istarskih šumara društvu iz Zagreba, a susret je predviđen na zagorskim bregima.
<![if !supportEmptyParas]> <![endif]>