Ilustracija (Pixabay)
Danas, 21. ožujka, obilježava se Svjetski dan šuma - Svjetski dan privatnih, državnih, gradskih, crkvenih... jednostavno Svjetski dan svih šuma. Sve šume osiguravaju čitav niz dobrobiti za čovjeka. Vrijednost šuma povećava se eksponencijalnom brzinom, ponajviše stoga jer šume imaju veliki kapacitet vezanja ugljičnog dioksida pa često čujemo da su šume važan ponor za pohranu ugljika. Šume i šumska zemljišta (neovisno o vlasništvu!) dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njenu osobitu zaštitu. Tako stoji u Zakonu o šumama. Je li doista uvijek tako?
U istarskom priobalju već su neko vrijeme aktualne vratolomije sa šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu privatnih šumoposjednika. Već duže od godinu dana na području Rovinja, Bala, Vodnjana, Medulina, Krnice,… na više je lokacija započela parcelacija šumskog (i poljoprivrednog) zemljišta. Modus operandi je da novi vlasnik relativno velike čestice podijeli u čitav niz manjih čestica površina nekoliko stotina kvadratnih metara.
Šumsko se zemljište parcelira poput građevinskog zemljišta, ucrtavaju se i pristupni putevi svim novostvorenim česticama. Mrvitelji šumskog zemljišta uglavnom mijenjaju način korištenja zemljišta iz šuma u pašnjak kako bi zemljište izuzeli iz šumarske legislative. Takva bi vratolomija mogla predstavljati kazneno djelo, jer se pojam pustošenja šuma pojavljuje u Kaznenom zakonu i u Zakonu o šumama.
Naime, šumoposjednici su dužni gospodariti šumom i šumskim zemljištem na način propisan Zakonom o šumama, upravo zato jer su šume i šumska zemljišta dobra od interesa za Republiku Hrvatsku. Cilj je takve novostvorene čestice prodati po cijeni višestruko višoj nego što je bila cijena matične čestice prije cijepanja, a koje budući vlasnici (uglavnom strani državljani i državljani RH većinom iz kontinentalnog dijela Hrvatske) kupuju kako bi postavili montažne objekte (primjerice tzv. mobil home) koje će prije ili kasnije, nastavi li država s nakaradnom praksom, legalizirati kao čvrste, građene objekte.
U toj raboti mrvljenja zemljišta sudjeluje čitav niz znanih i neznanih junaka - odvjetnici, geodeti, sudski vještaci, direktori pa čak i poljoprivrednici, vinogradari. Antologijsku izjavu nekadašnjeg direktora Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) "Sram me koliko nemam", očito živi dio gore navedenih sudionika.
Razmišlja li netko što će biti s otpadnim vodama iz tih ilegalnih objekata, što će biti s komunalnim otpadom, gdje će biti odložen, tko će platiti njegovo zbrinjavanje, koliko noćenja "na crno" će se dogoditi u tim objektima, razmišlja li uopće itko o svim štetnim posljedicama takvih radnji odnosno kupoprodaja?
I dok se ubrzano ispisuju novi reci povijesti nasilja nad prirodnim dobrima, a sve kao posljedica novog vala apartmanskog delirija, je li se moguće izdići iznad tih prizemnih slojeva špekulanata i prevaranata sustava, sagledati problem u cjelini i iznaći način rješavanja istog? Visoka je cijena nasilnog turizma koju plaćamo kao društvo.
Prostitucija šumskim zemljištem ne jenjava, bolest se širi, a zaštite nema. Kastrirani sustav ne reagira ni nakon više od godinu dana. Jedna od mogućnosti zaustavljanja parcelacije, je zabraniti istu Zakonom o šumama. Moguća zabrana spominje se u nikad zaživjeloj Strategiji razvoja šumarstva Republike Hrvatske 2016. - 2030., gdje u nabrajanju mjera za postizanje određenog cilja stoji - "uspostavljanje zakonodavnog okvira kojim se onemogućava fragmentacija šuma i daljnja podjela katastarskih čestica koje su u katastru zabilježene šumom kao načinom korištenja te poticanje njihovog okrupnjivanja".