NAJNOVIJE



SVETKOVINA PRESVETOG TIJELA I KRVI

SVEČANO PROSLAVLJEN BLAGDAN TIJELOVA: Sve što imamo je Božji dar koji moramo podijeliti s drugima

| Autor: Mirjan RIMANIĆ
 Tijelovo u Poreču (M. RIMANIĆ)

U istarskoj prvostolnici u Poreču svečano misno slavlje u povodu blagdana Tijelova, svetkovine Presvetog Tijela i Krvi Kristove, predvodio je mons. Dražen Kutleša, biskup Prečki i Pulski. Uvodeći u misu kojoj su koncelebrirali vlč. Milan Zgrablić i vlč. Sergije Jelenić, a pratio ju je veliki broj vjernika iz cijele biskupije, ali i veliki broj turista, biskup je rekao kako vjerujemo da je Isus među nama, ne samo da je bio na Zemlji nego da je u svakom sakramentu s nama ovdje. Zato se ovom svetkovinom slavi spomen i čin. Možda u svom životu nismo tomu pridavali dovoljno važnosti, pa je pozvao vjernike da priznaju svoje grijeh i da se pokaju.

U homiliji nakon čitanja Evanđelja koje govori o tomu kako je Isus mnoštvo nahranio s pet kruhova i dvije ribe biskup Kutleša je rako kako treba razmišljati o nekim stvarima koji nas vežu s današnjom svetkovinom.

Prema Evanđelju, učenici dolaze k Isusu i kažu mu kako je već kasno i da ljude treba otpusti, ali i da su gladni. Danas, rekao je biskup, živimo u vrijeme kada nismo toliko gladni kruha već ponajviše ljubavi. Što treba učiniti kada društvo i pojedinac osjećaju onu egzistencijalnu glad i kada ne znaju što treba i kako treba učiniti?

- Danas se može govoriti o takvim situacijama, teškim situacijama iz kojih nema izlaza, rekao je biskup Kutleša. No, Isus želi nahraniti to mnoštvo i učenicima kaže: "Dajte im jesti". Oni mu kažu kako imaju samo pet kruhova i dvije ribe. Nisu mu vjerovali, kao da su zaboravili sva ona čuda koje je učinio dok su bili s njim. Možda i mi danas previše gledamo u tih opet kruhova i te dvije ribe. Vidimo što se događa oko nas zaokupljeni materijalnim stvarima konstatiramo kako nema izlaza.

Može se primijetiti da je Isus prije nego ih je nahranio ljude podijelio u skupine, kao što su danas naše župske zajednice, koje se okupljaju oko svojih svećenika i da ih nahrane tijelom i krvlju Isusovom i da taj duh šire među druge ljude. Jer pravi vjernik, kaže biskup Kutleša, uvijek zrači ljubavlju i duhom, onim vrijednostima koje će drugi prepoznati. Isus od na ne traži nikakvo bogatstvo već da darujemo ono što imamo. Onih malih pet kruhova i dvije ribe, a on će ostalo učiniti kako on znade. Isus blagoslovi kruh i ribe i dadne ih svojim učenicima da ih razdijele. Treba znati da Isus uvijek djeluje preko svojih učenika, danas svećenika koji dijele sakramente. Zato se vjernici i danas okupljaju oko njega oko živog kruha koji je među nama.

Na blagdan Tijelova vjernici se sjećaju svega onoga što je Isus učinio na veliki četvrtak. U spomen trebaju suosjećati sa svakim čovjekom. Nažalost, danas se previše gleda na ono materijalno i misli se kako se time mogu zadovoljiti duše, ali na kraju svi shvaćamo da time ipak nismo zadovoljni, jer s ovog svijeta odlazimo bez ičega.

- Trebamo biti svjesni da ovdje uživamo Božje darove i da sve što imamo; znanje, sposobnosti i sve ostalo su Božji dar. To nam je dao, Bog i zato mu moramo biti zahvalni. Moramo biti svjesni da kada Bog daruje ostane 12 košara. On velikodušno daruje svakog čovjeka. Isusovo je najveće čudo kada je ljudsku sebičnost pretvorio u darežljivost, rekao je biskup Kutleša, dodajući kako kada dajemo drugima najviše doprinosimo sebi. Moramo znati dijeliti drugima i prihvatiti ih takvima kakvi jesu. Moramo znati s drugima podijeliti ono što imamo jer to je Božji dar u kojem i oni mogu uživati, zaključio je homiliju biskup Kutleša.

Nakon mise održana je tradicionalna tijelovska procesija sa Svetim Otajstvom, hostijom, koju je biskup nosio u pokaznici. Procesija je krenula iz Eufrazijeve bazilike i nastavila ulicama sv. Eleuterija, Decumanusom do Trga slobode gdje će završila svečanim blagoslovom ispred crkve Gospe od Anđela.

Tijelovo ili svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetoga Trojstva. Blagdan je ustanovljen u 13. stoljeću, što je potaknuto dvjema privatnim objavama. Viđenjem sjajnoga mjeseca preko kojega se pružao crni trak obznanjeno je belgijskoj redovnici Julijani iz Cornillona da u Crkvi nedostaje blagdan Tijela Kristova. Iz istoga vremena potječe i vjerovanje da je svećenik Petar iz Praga, koji je posumnjao u zbiljnu Kristovu nazočnost u Euharistiji, za vrijeme mise vidio kako iz hostije teku kapljice krvi. Slijedom tih događaja, godine 1264. papa Urban IV. ustanovio je svetkovanu Tijelova za cijelu Crkvu. Po papinu nalogu sveti Toma Akvinski pripremio je bogoslužje za ovu svetkovinu koji su i danas u bogoslužju. Papa Ivan XXII., odredio je 1318., da se blagdan Tijelova slavi svečanim ophodom sa Svetim Otajstvom po ulicama gradova i sela. S jedne strane bio je to odgovor vjere i bogoštovlja na krivovjerne nauke o otajstvu stvarne Kristove prisutnosti u Euharistiji, a s druge strane to je bio vrhunac pokreta gorljive pobožnosti puka prema Oltarskome sakramentu. Time su u puku nastajali razni oblici euharistijske pobožnosti. Stoljećima je slavlje Tijelova (Corpus Domini) bilo glavna žarišna točka pučke pobožnosti prema euharistiji. U 16. i 17. stoljeću vjera u ovo Otajstvo oživjela je kao uzvrat na protestantsko nijekanje te je zajedno s kulturnim izričajima u umjetnosti, književnosti, folkloru pridonijela umnažanju izričaja žive i značajne pučke pobožnosti prema Euharistijskome otajstvu. Valja imati na umu da Kristova prisutnost u Svetom Otajstvu proistječe iz euharistijske žrtve.

Slavljenjem Presvetoga Tijela i Krvi Kristove vjernici produbljuju značenja Euharistije i njezinoga mjesta u životu. "Hranjeni pšenicom najboljom, Kristovim tijelom i krvlju, pozvani smo postati ono što primamo, piše sv. Augustin. Od samih početaka kršćanski su vjernici dubokim štovanjem svjedočili vjeru u zbiljnu Kristovu nazočnost u Euharistiji, pa su se brinuli za dostojanstveno ophođenje i pohranjivanje Svetog Otajstva. Sveti ostatak, naime, posvećeni kruh koji se čuvao za umiruće i bolesnike ili vjernike koji se nisu mogli pričestiti za vrijeme mise, čuvao se u posebno pripremljenom ormariću. Posvećeni se kruh nosio na sebi, umotan u bijelo laneno platno. Već u ranim stoljećima, vjernici su brižno čuvali i ukrašavali mjesta gdje se pohranjivala Euharistija, a poklon prigibanjem koljena pred Euharistijom preuzet je iz običaja klanjanja carevima i kraljevima. Svetohraništa koja s vremenom dolaze u primjenu imaju svoje ishodište i znakovitost u starozavjetnome Šatoru sastanka. Odatle im i naziv: tabernakul izvorno znači šator.

Procesije, ophodi s Presvetim otajstvom vršili su se u Crkvi od drevnih vremena, a nadahnuti su opisom prijenosa Kovčega saveza iz Prve knjige o kraljevima. To je više bilo usmjereno na iskazivanje časti i spomena nekog događaja iz Kristova života, nego na samo Sveto otajstvo; primjerice na Cvjetnicu ili povezano sa Svetim Trodnevljem. Poslije ustanovljenja blagdana Tijelova ophodom se usredotočuje na čašćenje Svetoga Otajstva. Tijekom vremena uvedene su i druge pobožnosti poput blagoslov puka s Presvetim Otajstvom u pokaznici, pozdrav Svetome Otajstvu, noćno klanjanje i četrdesetsatno klanjanje. Nadahnuti živom vjerom u Kristovu nazočnost u Euharistijskome otajstvu, od druge polovice 19. stoljeća u Crkvi se organiziraju međunarodni euharistijski kongresi.


Podijeli: Facebook Twiter




Više iz rubrike

Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom
Webcams provided by webcams.travel add a webcam