PO GODINAMA ŠIŠA I ŠPIJUNA JOSIPA MANOLIĆA

SRETAN VAM 99. ROĐENDAN BARBA TONI: Anton Gregorić iz Rapca najstariji je influencer i vozač u Hrvatskoj

| Autor: Branko BIOČIĆ
Svakog dana objavljuje na faceu novosti iz Rapca (Branko BIOČIĆ)

Svakog dana objavljuje na faceu novosti iz Rapca (Branko BIOČIĆ)


Pratim sve što se događa, pišem i slikam sve u Rapcu i objavljujem na Facebooku. Mogu još uvijek voziti bez problema, vidim dobro ne nosim naočale, u životu nisam skrivio niti jednu nesreću. Osjećam se dobro, ne mogu bolje u ovim godinama, kaže Toni Gregorić

Anton Toni Gregorić iz Rapca vitalni je umirovljenik koji će u nedjelju proslaviti 99. rođendan. Rođen je 10. ožujka 1920. godine i još uvijek je vozač svog Peugeota. Vozačka dozvol vrijedi mu do 2020. godine. Barba Toni je najstariji vozač u Hrvatskoj, Joža Manolić koji također još uvijek vozi mlađi je od njega 12 dana i vozačka mu je produžena na dvije godine.

- Osjećam se dobro, ne mogu bolje u ovim godinama. Nemam nikakvih problema ni bolova. To su godine, ja bih rađe da sam mlađi, ali ne mogu biti. Normalno vozim, imam reflekse, u životu nisam skrivio nesreću. Vozim bez naočala jer sam prošle godine operirao obje mrene pa dobro vidim bez naočala, kaže Toni.

- Do kada mislite voziti?

- Vjerojatno iduće godine neću tražiti produljenje vozačke, ali nikad se ne zna. Kad može Manolić mogao bih i ja voziti što se mene tiče, jer nemam nikakvi problema sa zdravljem. Ali ne ovisi sve samo o meni nego i o ljudima koji odobravaju produljenje vozačke, ipak je i na njima neka odgovornost.

- Koliko ste automobila promijenili u vašoj vozačkoj karijeri i koji vam je najdraži?

- Prvi automobil bio mi je fićo, a zatim sam imao Simcu, Fiat 850 sport, Renault 5 i na kraju Peugeot 206. Najdraži mi je bio Reanult petica, s njim sam napravio 380 tisuća kilometra bez popravka motora.

- Što inače radite, čime se bavite?

- Sve manje se rekreiram, do pred neku godinu sam pješačio i odlazio u prirodu, a sada imam sve manje vremena jer kod kuće brinem za bolesnu suprugu. Tenis više ne igram, ali posjećujem teniske mečeve. Na facebooku sam i na internetu, pratim sve što se događa, pišem i slikam sve o Rapcu, objavljujem na facebooku.

- Vrlo ste aktivni na facebooku. Koliko imate prijatelja, o čemu pišete?

- Tisuće ljudi ocijenilo je pozitivnim moje pisanje i aktivnost na facebooku, a s pedesetak aktivno komuniciram. To su ljudi iz cijelog svijeta. Stavljam na facebook sve što se događa u Rapcu, pišem i slikam, bilježim i komentiram razne događaje i promjene u svom mjestu, a najčešće pišem o prošlim vremenima. Ljudi vole i traže Vremeplov. Dosta pišem i o sportu, a najmanje o politici.

- Zašto? Pa o politici danas svi pričaju. Politika je svuda oko nas. Što mislite o politici i političarima?

- Nisam ni u jednoj stranci. Nekad sam komentirao Sabor i ponašanje naših zastupnika, ali vidim da nema smisla, nema im pomoći. Sramota je što se događa u Saboru i kako se ponašaju zastupnici. Pojedinci pričaju i rade što god hoće, najviše zbog sebe a ne zbog naroda koji ih je izabrao. Dosta ima negativnih političara. Saborski zastupnici pričaju pred praznom dvoranom, da nema TV prijenosa ni kamera ne bi ni govorili. Gledam kako vuku po podu Pernara, to nije ljudski. Jednom riječju nisam zadovoljan radom Sabora ni saborskih zastupnika kao ni njihovim ponašanjem. Pošteno bi bilo da bez obzira kojoj stranci pripadaju da budu složni ako je to u interesu naroda. Na primjer, oporba podnese 300 amandmana a ne prihvati se niti jedan . To znači ili da je HDZ super pametan ili da oporba nema pojma o ničemu. A to ne može biti. Oni koji idu u Sabor idu zbog sebe, da se tamo uhljebe a ne zbog naroda. Trebali bi se tamo boriti za ljude , za narod a ne za sebe, svoje interese i uske grupe.

- Kako gledate na vaše okruženje, Rabac, Labin, Istru?

- Rabac se prilično razvija, puno je toga napravljeno i uređeno ali svejedno za sve moramo ići u Labin. Rabac je zimi mrtvo mjesto, turističku sezonu trebalo bi produžiti. O tome se desetljećima govori ali nema promjena. Zimi ovdje ni sportaši ne dolaze na pripreme. Što se tiče Labina još bi puno toga trebalo napraviti. Ne vidim ovdje baš neku veliku perspektivu. Mladi nam odlaze u potrazi za poslom i boljim životom. Poznam puno mladih ljudi koji su završili studij, ali se nisu željeli vratiti, jer nisu imali posao ili su bile male plaće. Odlaze nam i medicinske sestre. Nužne su krupne a ne kozmetičke promjene. Ne vidim u Labinu alternativu za dublje promjene. Prije je za cijelu Labinštinu bila dovoljna jedna općina i sve je funkcioniralo, a danas ih ima pet s pet načelnika općina, pročelnicima, administracijom, automobilima. Svako vuče na svoju stranu, ne mogu se međusobno dogovoriti. To nije dobro. Što bi bio Kršan da nema novac od termoelektrane? Ne bi mogao funkcionirati. Što se tiče Istre ništa nam drugo ne treba osim veće decentralizacije i da ovdje ostane 30 posto novca koji se u Istri ostvari.

- Dugogodišnji ste sportski djelatnik, počasni predsjednik NK Rudar i bivši sportski novinar. Kako gledate na labinski sport?

- Dugo sam u labinskom sportu i sve sam prošao, od osnivanja prvog kluba u rukometu do zadnjeg. Labin kao mlada sredina ima dosta dobre rezultate i puno nadarenih sportaša, a sada s dvije dvorane i bolje uvjete za dvoranske sportove evo najavljuje se i rekonstrukcija gradskog stadiona. Ipak mislim da je trebalo napraviti polivalentni sportski centar s vanjskim igralištima pa i za tenis s dvoranom, a kod srednje škole je trebala ostati školska dvorana. To je bilo i predviđeno iza Formule ali se sve izjalovilo. Tamo je trebalo biti mjesta za sve klubove i sportove. Boćarska dvorana je trebala biti napravljena još prije 35 godina, bila su osigurana i sredstva, ali ništa nije napravljeno do sada. Bila je velika želja pokojnog Ružića, bivšeg labinskog boćara i boćarskog djelatnika koji nažalost nije dočekao ispunjenje svoga sna, rekao je barba Toni koji još uvijek unatoč 99 ljeta tečno i mudro zbori.

Sretan vam 99. rođendan barba Toni sa željom da proslavimo i stoti kao i objavu knjige o vašem životu. A za vozačku manje važno, mnogi su odavno ostali bez nje. Najvažnije je dobro zdravlje.

-Najavili ste da ćete za stoti rođendan objaviti knjigu o važem životu. Kako napredujete?

- Na putu je, dosta je posla, a vremena malo. Puno je toga u rukopisu i trebalo bi ubaciti u računalo. Knjiga će imati sedam poglavlja. Od djetinjstva do danas i nadam se da će ugledati svjetlo dana za moj stoti rođendan, optimističan je barba Toni. U devedesetoj godini života prijavio se na tečaj za rad na računalu u Zajednici Talijana u Labinu, a zatim je u svojoj 95. godini objavio knjigu "Mojih 55 godina turnira Kvarnerska rivijera."

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini