Narod je pamtio što su fašisti učinili hrvatskim biračima na parlamentarnim izborima 1921. i 1924. godine. Vjekoslav Ladavac o tom teroru u svojoj knjizi "Moji zatvori" (ove godine izašlo je drugo, prošireno izdanje) kaže: "Fašisti su dobro znali da nijedan birač van grada Pazina neće dati svoj glas fašističkoj stranci na tim izborima. Zato su odlučili spriječiti dolazak na biralište u Pazinu gdje je bilo jedinstveno biralište cijele općine, svih onih izvana, kako bi naši narodni kandidati ili drugi antifašistički kandidati dobili što manje glasova. U tu svrhu grupe fašista na dan izbora zasjele su sve ceste koje vode u Pazin i naoružane do zuba, uz privolu vlasti i karabinjera, batinama, pucnjavama i ranjavanjem birača rastjerale su naše birače kući. S druge strane, svaki fašista je glasao mnogo puta za fašističku stranku i tako je ova dobila većinu!"
Na pomolu prevara
Sada je na pomolu bila nova prevara: Mussolini je u Rimu raspisao izbore za Gran consiglio del fascismo (Veliko fašističko vijeće) za 24. ožujka 1929. Političke stranke, osim fašističke, ukinuo je prije tri godine.
"Čim smo saznali za te fašističke izbore, naša se trojka sastala radi dogovora o poduzimanju mjera o sabotiranju tih izbora", zapisao je Ladavac. "Prvi naš sastanak održan je negdje u veljači navečer u prvi mrak u borovoj šumi zvanoj 'Gaj' između Berma i Vele Trabe. Zaključili smo da svi članovi tajne organizacije TIGR provode među masama agitaciju za sabotiranje izbora. U toj agitaciji protiv izbora predočavati narodu sve zločine što je fašizam učinio protiv našeg naroda u Istri i Slovenskom primorju. Ići na izbore značilo bi potvrditi privrženost naših ljudi fašističkoj Italiji."
"Na dan izbora, 24. ožujka 1929., u 8 sati ujutro članovi organizacije Borba-TIGR određeni za akciju, naoružani po planu vojničkim puškama, pištoljima, revolverima i noževima, bili smo na mjestu za akciju rastjerivanja birača. Na cesti Beram - Pazin na čelu kolone nisu bili članovi organizacije Jakov Vivoda i Stjepan Brajković da stvore paniku kako je bilo predviđeno planom akcije. Zakasnili su na čelo kolone. (Mi to tada nismo znali, koji smo čekali s nestrpljenjem dolazak birača, već smo to kasnije doznali nakon izvršene akcije). Bili smo u zasjedi nekih pedeset metara iznad ceste, u borovoj šumici i imali dosta dugački dio ceste pod okom. Prerušeni smo bili u vojnička odijela."
Na čelu kolone koju su čekali netko je nosio talijansku zastavu, a kasnije su saznali da je to bio fašistički učitelj Balerin u Trvižu. Kolonu od nekoliko stotina birača sustigao je autobus na liniji Trst - Pazin - Pula. Zatrubio je i birači su se razdvojili što je tigrovcima poremetilo plan. Vjerojatno je Baćac prvi ispalio hitac u zrak. Ladavac nastavlja: "Onda smo otvorili vatru svi, razumije se u zrak! No, birači su i dalje hodali naprijed. Počeli smo pucati u prašnjavu cestu nekih tridesetak metara ispred birača. Digla se prašina, nastala je konačno panika među biračima i bijeg natrag. Čim smo vidjeli da su se birači razbježali, i mi smo pobjegli prema kući… Na posjedu Viktora Baćca, zvanog 'Lazi' brže bolje smo se presvukli i sakrili oružje i vojničku robu u jazbinu lisica."
Tek tada su saznali što se dogodilo. Tijekom istrage je utvrđeno da je jedan metak pogodio kolobran kraj ceste, odbio se i okrznuo ruku Brajkovića, ali potom završio u trbuhu Ivana Tuhtana koji je umro drugi dan u pulskoj bolnici. "Žao, vrlo žao nam je bilo Tuhtana", zapisao je Ladavac.
Stvorili paniku
Istodobno, na cesti Brestovica - Pazin uspješno je spriječen odlazak na fašističke izbore. Taj je zadatak obavio Vladimir Gortan. Na čelu te kolone bili su članovi TIGR-a Rafaelić i Brajković. Oni su odmah, nakon prvog Gortanovog hica u zrak, stvorili paniku, birači su pobjegli kućama.
Pazinski fašisti i karabinjeri odmah su osumnjičili Beramce, vršili su premetačine, ali oružje nisu pronašli. Vladimir Gortan, koji je vlastima bio poznat kao vatreni antifašist, obilazeći sela nabavio je i više komada oružja za akciju. Nekoliko je puta bio u Jugoslaviji pa je i na taj način bio sumnjiv. Zatražio je stoga od svojih drugova dozvolu da pobjegne preko granice. Josip Grašić, narodni svećenik u Bermu, poručio je Gortanu da se ne pusti u ruke vlastima, jer su fašisti tragali za njim.
Budući da su Gortana boljela stopala, pješke nije mogao pobjeći preko daleke državne granice. Bio je iscrpljen stalnim hodanjem - po selima je, kako bi preživio, prodavao robu za jednog trgovca iz Pazina. Ipak je, nakon nekoliko dana skrivanja u Veloj Trabi, krenuo pješke prema granici.
Izgleda da Gortan pješke dalje više nije mogao. Stao je u Lupoglavu. Učinio je kobnu grešku, napisao je Ladavac. "Prilikom uzimanja karte na željezničkoj stanici u Lupoglavu navodno je šefu stanice bio sumnjiv, pa je on telefonirao u Pazin i iz Pazina je krenula potraga. Na željezničkoj stanici u Premu na pruzi Pivka - Rijeka, banuli su pazinski žbiri u kupe gdje je sjedio Vladimir Gortan i uhapsili ga!"
Na nagradu od 50.000 lira, koju su raspisali fašisti za davanje informacija, pohlepno su se javili Ivan Mišon i Franjo Tuhtan, oba rodom iz Trviža. Lažno su izjavili da su kod Kamuš Brijega pucali Danilo Vivoda i Vladimir Gortan, iako oni na tom mjestu nisu bili. Gortana su nakon hapšenja mučili u zatvoru, ali nije izdao drugove. On, Danilo Vivoda i Stranić, koji nije bio povezan s organizacijom (poludio je nakon mučenja u policiji) prebačeni su u zatvor Regina Coeli u Rimu, iako ni jedan od njih nije sudjelovao u akciji u kojoj je poginuo Tuhtan. No, Vivoda je popustio nakon mučenja i zbog drugih teških okolnosti. Kazao je sve što je znao. I tako su u noći na 25. svibanj 1929. tigrovci bili opkoljeni kod svojih kuća, vezani lancima i odvedeni u pazinski zatvor.
Optuženi za atentat
Nakon četiri dana vezani lancima i pod posebnom policijskom pratnjom prebačeni su vlakom u rimski zatvor Regina Coeli. Ponovno su bili izloženi policijskom maltretiranju, gladi i stjenicama. Prvih dana listopada uručena im je optužnica: sudit će im Tribunale speciale per la difesa dello stato – Specijalni sud za zaštitu države 14. listopada 1929. u Puli.
Optuženi su: Vladimir Gortan (25 godina), Viktor Baćac (23), Živko Gortan (25), Dušan Ladavac (19), svi iz Berma, te Vjekoslav Ladavac (17) iz Vele Trabe.
"Optuženi smo za atentat na sigurnost države. Pošto nas je od rasprave dijelilo samo četiri dana, poslali smo brzojav Stojanu Brajši da nas on brani na procesu u Puli. Par sati kasnije posjetio nas je svakog posebno sam advokat Brajša koji se nalazio u Rimu na molbu naših porodica radi naše obrane. Brajša je smatrao da će možda najmlađi Vjekoslav biti pošteđen od strijeljanja."
"Za taj dan mobilizirana je sva fašistička milicija iz Julijske krajine i koncentrirana je u Puli. Pored toga, dojurio je u Pulu poseban vlak pun karabinjera. …Proglašeno je opsadno stanje. Po cijeloj Istri bile su raspoređene jedinice vojske i skvadrista… U samoj Puli više od tri osobe nisu se smjele sastati na ulici za vrijeme trajanja procesa, zapisao je Ladavac.
Od pulskog zatvora do sudnice u zgradi današnje Osnovne škole "Tone Peruško" i učeničkog doma u središtu grada, s obje strane ulica stajali su fašistički policajci. Bili su odvojeno vezani lisicama i još s dva lanca koja su držala dva karabinjera, pred njima fašisti na motociklima. Suđenje pred fašističkim Specijalnim sudom za zaštitu države završeno je 16. listopada. Vladimir Gortan strijeljan je idućeg dana rano ujutro u pulskoj uvali koja danas nosi njegovo ime. Njegovi drugovi osuđeni su na po 30 godina zatvora. Tijek suđenja zaslužuje poseban članak.
- GO03735259.jpg
Razglednica pulskog filatelističkog društva "Arena" u povodu 90-obljetnice akcije gortanovaca
- GO03735265.jpg
Mussolini je htio učvrstiti svoju diktaturu
- GO03714060.jpg
Pulska uvala koja je dobila naziv po Vladimiru Gortanu
Neven LAZAREVIĆ
*******************
Slovenci i Hrvati zajednički protiv odnarođivanja
Vladimir Gortan (Beram, 7. 6. 1904. – Pula, 17.10. 1929.) postao je 1928. član antifašističke organizacije Borba-TIGR (Trst, Istra, Gorica, Rijeka), osnovane u Trstu ljeti 1924. Bila je to revolucionarna organizacija Slovenaca i Hrvata za obranu od fašističkog odnarođivanja. Cilj joj je bio rušenje fašizma i oslobođenje Istre i Slovenskog primorja svim sredstvima, priključenje domovini. Krajem 1929. u Trstu, Goričkoj i Istri postojalo je oko 130 ćelija. Njen član bio je i Slavko Zlatić iz Sovinjaka, tada student glazbe u Trstu, koji je za vrijeme blagdana dolazio ocu u Beram. On je bio glavna veza s Glavnim odborom u Trstu. Upravo pod njegovim utjecajem nastala je tršćanska podružnica u Bermu. Radi što veće zaštite od izdaja djelovalo se u ćelijama: u Istri nisu mogle imati manje od četiri ni više od osam članova.
********************
Ime pod kojim su jurišali borci
"To je ime, pod kojim je osnovana sredinom 1942. pod Risnjakom prva četica od Istrana-partizana. Pod tim imenom formirana je 1. travnja 1944. brigada na Učki. Pod tim imenom jurišali su borci za slobodu Istre na fašističke bunkere. Pod tim imenom padali su borci u borbi za slobodu svoje zemlje." Poslijeratni Glas Istre pritom ističe i kako je smrtna osuda Vladimir Gortanu imala veliki odjek ne samo u predratnoj Jugoslaviji, nego i u svijetu, te napominje: "S osudom i strijeljanjem Vladimira Gortana fašizam prelazi u svoju drugu fazu: fazu odbacivanja maske i legalizacije zločina." Demonstracije su održane u više velikih gradova u svijetu gdje su živjeli istarski emigranti.