Stanovništvo Istre sve je starije, prosječna životna dob znatno je produljena, zahvaljujući suvremenoj medicini ljudi mogu dočekati odmaklu dob čak i uz brojne kronične bolesti, no istodobno zajednica nije spremno dočekala tu činjenicu. Za razliku od dječjih vrtića, koji uglavnom mogu primiti većinu ili svu djecu predškolske dobi, domova umirovljenika kronično nedostaje. I ne samo njih, rapidno raste potreba za uslugama koje traže stariji sugrađani, bilo da je riječ o zdravstvenoj pomoći u kući, odlasku po namirnice i lijekove ili pak druženju. Daleko je Hrvatska od bogatog svijeta gdje jača zdravstveni turizam treće dobi, koji pruža usluge liječenja i rehabilitacije dobrostojećim umirovljenicima.

Besplatna pomoć

Za razliku od Zlatnih ruku, ustanove koja već četvrt stoljeća u Istri pruža zdravstvenu njegu u kući, nezdravstvenu pomoć starijima na području Puljštine od 2011. pruža i udruga Zlatna generacija koju vodi psihologinja Anamarija Grobiša. Potrebe su, veli, ogromne, i u stalnom su porastu. Grobiša je u Ljubljani radila s gluhonijemim osobama te je, nakon dolaska u Pulu, nastavila pomagati, ovaj put nemoćnim, mahom starijim osobama.

Udruga od svojih početaka provodi program Život u mom domu, koji obuhvaća besplatnu, volontersku nemedicinsku pomoć i profesionalnu asistenciju starijim osobama koje ne mogu skrbiti o sebi u svojim domovima. U studenom 2015. godine udruga je registrirala i gospodarsku djelatnost za stalnu pomoć u kući starijim i nemoćnim osobama koje su u mogućnosti platiti usluge. Osim sredstvima korisnika, udruga se financira i donacijama, novcem EU fondova, Grada Pule i Istarske županije. No, osobama s vrlo niskim primanjima pomoć se pruža besplatno.

Od ove godine udruga surađuje i s pulskom Općom bolnicom u provedbi programa Niste sami.

- Program smo započeli 5. siječnja i ove godine planiramo obuhvatiti 100 bolničkih pacijenata, uz postojećih 40-ak korisnika o kojima skrbi naših 20 njegovateljica i gerontodomaćica. Već pri samom primitku palijativnog bolesnika u bolnicu planira se njegov otpust koji iziskuje koordinaciju između interdisciplinarnog bolničkog tima s obitelji ili ustanovom za smještaj te liječnikom opće medicine. Mi preuzimamo pacijenta i skrbimo o njemu nakon što iz bolnice bude otpušten na kućnu njegu, tad prelazi u naš program. Bolnička koordinatorica palijativne skrbi pozove nas u bolnicu da upoznamo pacijenata i dogovorimo se s njim i njegovom obitelji o potrebnoj pomoći i skrbi u njegovom domu. Pomoć se sastoji od niza nemedicinskih usluga i podrške koja treba bolesniku u vrijeme dok članovi obitelji nisu kod kuće. Živi li sam, pružit će mu se sva pomoć kad je potrebna, a riječ je o, primjerice, nabavci namirnica i lijekova, pripremi hrane, održavanju stana, ali i druženju, prijevozu i praćenju pri odlasku liječniku. Pružamo i ostale potrebne nemedicinske usluge. Mi smo produžena ruka socijalne skrbi i zdravstva, objašnjava Grobiša. Navodi primjer potrebite osobe koja u 14 sati u petak ne može ni do socijalnog radnika ni do liječnika, te ostaje na skrbi udruzi.

Brinu i o invalidima, veli Grobiša, te navodi slučaj jedne osobe u okolici Pule kojoj je potrebna 24-satna pomoć.

- Uspjeli smo pronaći jednu osobu koja će skrbiti osam sati dnevno, no sad tražimo još jednu koja bi i noću bila uz korisnika.

Ove godine namjeravamo zaposliti tri do šest osoba, a smatram da bi i Grad Pula i Županija trebali imati više sluha za svoje sugrađane, veli naša sugovornica. Osobe koje uđu u program udruge moraju proći tromjesečnu edukaciju u Pučkom otvorenom učilištu u Puli, što financira Grad. Njegovateljice presvlače i kupaju bolesnika te mu mijenjaju pelene, dok gerontodomaćica pomaže u kući, bilo da skuha ručak, pospremi stan, plati račune, otiđe po namirnice ili lijek. Također se pomaže pri odlasku liječniku, te se pružaju ostale nemedicinske usluge.

Raspon usluga utvrđuje se ugovorom budući da se često znalo događati da korisnik nije bio zadovoljan uslugom ili ponašanjem njegovatelja, od kojeg se znalo tražiti puno veći obujam posla od dogovorenog.

Samoća najviše tišti korisnike Zlatne generacije.

- Puno je ljudi koji su sami i nitko ne zna za njih. Neki ne žele biti na teret obiteljima. Samoća je najveći problem starijih ljudi, veli Grobiša.

Preuzimaju pacijente

Nada Tadić, koordinatorica za palijativnu skrb u Općoj bolnici, veli da je suradnja s udrugom Zlatna generacija vrlo dobra.

- Oni preuzimaju pacijenta nakon što obavi konzilijarne preglede. Tad na razgovor pozivamo obitelji i njegovatelje. S jedne strane, zdravstvenu skrb pružaju obiteljski liječnik opće prakse, patronažna sestra i mobilni palijativni tim Istarskih domova zdravlja, a s druge strane je nezdravstvena pomoć koju pruža Zlatna generacija. Pacijentima dajemo njihove letke i telefonske brojeve. Obitelji su vrlo uplašene kad im bolesnik stigne doma i svaki oblik skrbi dobro dođe. Naime, palijativni bolesnici imaju kroničnu progresivnu bolest, to nisu samo onkološki, nego i neurološki i psihijatrijski bolesnici, oboljeli od, primjerice, multiple skleroze i Alzheimerove bolesti, objašnjava Tadić. Podsjeća da je Opća bolnica od proteklog prosinca organizirala palijativnu skrb za sve pacijente. O tome će, veli, govoriti na nastupajućoj konferenciji o palijativi koja će se od 4. do 6. svibnja održati u pulskom hotelu Park Plaza Histria. (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)