ISTARSKI GRAD NOVIGRAD U IZVJEŠĆIMA BISKUPA SVETOJ STOLICI OD 1588. DO 1675. GODINI (1/2)

Ruševine i novigradske ulice obrasle korovom babini zubi


Nakon što smo pripremili i objavili kako su grad Pulu opisali pulski biskupi u svojim izvještajima Svetoj Stolici, to sada činimo u slučaju biskupskog grada Novigrada. I u pripremi ovoga teksta služio sam se tekstovima pok. mons. Ivana Graha, koji je temeljito istražio i objavio izvješća Svetoj Stolici svih istarskih biskupa.

ANTONIO SARACENO: Novigrad više sliči lešini nego gradu

Antonio Saraceno (1582.-1606.), rodom iz Vicenze, vrstan pravnik, često je bio u službi Mletačkog senata i pape Grgura XIII. Zarana je obolio i biskupijom upravljao iz Murana. Svetoj Stolici poslao je tri izvještaja: 1588.,1593. i 1595. Novigrad više sliči lešini nego gradu. Kada je ovdje bio vizitator Augustin Valier, veronski biskup, dočekao ga je pomoćni biskup koadjutor Alessandro Avogadro, nekoliko svećenika i jedan dominikanac. Vjernika nije bilo ni toliko da mogu nositi baldahin nad vizitatorom. Slično je i u ostalim priobalnim gradićima zbog nezdrava zraka. Bilo je svega nekoliko ribara. Prava suprotnost Kopru, gdje vlada odlično podneblje, onamo Novigrađani odlaze kupovati hranu i tražiti pravdu, jer je Kopar glavni grad Istre.

Francesco Manin: Grad gotovo razvaljen

U drugoj relaciji biskup ponavlja da je grad gotovo nenastanjen zbog nezdrava zraka. Biskupija ima trinaest župa, vode ih hrvatski svećenici služeći se svojim jezikom (seu linguam Illiricam profitendibus). Francesco Manin (1606.-1619.), sin grofovske obitelji iz Maniaga kod Udina, čovjek niska rasta, ali prelat uzorna života. Iz temelja je obnovio biskupski dvor, pretežno je živio u Udinama, gdje je i umro. Sastavio je pet izvještaja: 1607., 1611., 1613., 1615. i 1618. Grad je gotovo razvaljen, ljudi potrebni svega, biskupska palača na domaku mora već je 30 godina nenastanjena i vapi za obnovom. Biskupija prihoduje od desetine žitarica, vina i ulja, i od dva ribolovišta na rijeci Mirni. Prvo veće naselje je Brtonigla, drugo utvrđeni gradić Buje (castrum Buggia), sjedište mletačkog podestata. Na trećem mjestu opet dolazi utvrđeni gradić Grožnjan (castrum Grisignana), gdje civilnu vlast obavlja mletački podestat. Utvrđeni gradić Završje (Piemonte) pod vlašću je obitelji Contareno (Contarini). Oprtalj (Portule) sjedište je pretora i podestata. Šesto selo zvano Šterna (villa Sterna) ima nadžupnika koji skrbi i za sela Gradinu, Čepić, Kuberton, Topolovac i Kućibreg. Sedmi je Momjan, gdje dužd uživa patronatsko pravo. Slijede Brda, Triban, Kršete i Lovrečica, sela u kojima narod bira i uzdržava svog kapelana.

Biskup može živjeti u Bujama, Oprtlju i Grožnjanu, gdje je zdraviji zrak i građanskiji život, ali nema doličnih zgrada za njegovo stanovanje. Sažetak ostalih izvještaja: Novigrad je potpuno pust i nenastanjen, zgrade su ruševne, jedva ima 150 stanovnika. Podestat je prisiljen u ljetnim mjesecima, zajedno s ostalim rijetkim stanovnicima, napustiti grad. U razmaku od četiri godine umrla su tri mlada podestata. Ni raniji biskupi nisu ovdje rezidirali, a novi to čini dva mjeseca kroz godinu. Prve godine teško se razbolio pa ga je papa oslobodio obveze živjeti u Novigradu. Biskup ima i svjetsku jurisdikciju s naslovom kneza (comes) u Sv. Lovreču kod Dajle (Lovrečica). Gotovo svi župnici u biskupiji glagoljaju. Sporio se s tršćanskim biskupom glede Umaga, odnosno ubiranja prihoda, što je višegodišnji spor, pa moli samoga papu da on riješi spor.

Eusebio Caimo: Teško oboljeli biskup preselio u Bujama

Eusebio Caimo (1619.-1640.), rodom iz Udina, doktor obaju prava, vrstan govornik, akvijeljski kanonik pa potom postavljen za novigradskog biskupa. Više se bavio upravljanjem akvilejske negoli svoje biskupije. Rijetko je boravio u novigradskoj biskupiji, gotovo nikada u Novigradu, već pretežno u Bujama i Brtonigli, gdje je iznenada umro; pokopan u Udinama. Biskup Caimo napisao je Svetoj Stolici pet izvještaja: 1620., 1625., 1629., 1633. I 1636.

Sažetak svih izvještaja: Novigrad ne broji ni 200 žitelja, ljeti ni pedeset. Grad je pogođen nemilosrdnim ili bolje reći kužnim zrakom. Emona samuje, lišena je stanovnika zbog kužna zraka, te su i sami domoroci ljeti prisiljeni drugamo seliti. Katedrala, ne baš velika, prilično zgodna građevina, ali propada. Biskupija je prostrana, ima četiri gradića s podestatom i dva sela. Njezin opseg iznosi po prilici 20 tisuća koraka, ima oko 6 tisuća žitelja. Podestat Novigrada bježi drugamo da ga ne zaskoči zaraza. Biskup je stalno živio u Novigradu, pa se teško razbolio i jedva preživio. Preselio se u Bujama, ali za veće blagdane ide misiti u katedrali, iako Novigradom, lišem žitelja, vlada mrtvilo.

Giacomo f. Tomasini: Emonia šibana nezdravim zrakom

Giacomo Filippo Tomasini (1641.-1655.), rodom iz Padove, čovjek široke naobrazbe, plodan pisac i ljubitelj istarske prošlosti. Kao biskup iskazao se revnošću, ljubavlju, znanjem i poduzetnošću. Slovi kao biser među novigradskim biskupima. Umro je u Padovi u 58. godini života. U Rim je poslao tri kratka izvještaja o stanju u biskupiji: 1646., 1650. i 1653.

Emonia, grad u istarskoj pokrajini i pod mletačkom vlašću, šiban je vrlo nezdravim zrakom (insaluberimae aurae obnoxia). U gradu (1650.) živi jedva 30 obitelji, a izvan trinaest. Biskup je obnovio rezidenciju, proširio i ogradio dvorište. U dominikanskom samostanu izvan gradskih zidina živi samo jedan redovnik, a kada je 1647. umro, nitko se od braće, zastrašeni njegovom smrću, ne da ovamo. Zbog toga trpe polja, maslinici i ugled crkve. I biskup Tomasini moli papu da intervenira u vezi s odštetom koju tršćanski biskup duguje novigradskoj biskupiji.

Stravičan prizor grada i bijede

Giorgio Darmini (1655.-1670.), Krećanin, doktor obaju prava, bježeći pred osmanlijama došao je u Mletke. Biskupom Caorlea imenovan 1653., dvije godine kasnije dolazi u Novigrad. Doskora je obolio, a pod starost je oslijepio; prigodom vizitacija župa morali su ga nositi na nosiljci. Godine 1670. papi priopćuje da već četrnaest godina teže boluje, uglavnom prikovan uz krevet i potpuno slijep. Svetoj Stolici poslao je dva opsežna izvještaja: 1660. i 1670. U Novigradu, na ušću nedaleko od Nauporta (Mirne), vlada poguban, nezdrav i zarazan zrak koji je opustošio grad i stanovnike sveo na 30 obitelji unutar zidina i dvanaest izvan zidina. Gradske ruševine i ulice obrasle su korovom zvanim babini zubi (tribulus), tako da grad pruža stravičan prizor i bijedu. Crkva Sv. Marije od Puka, izvan gradskih zidina, prljava je i na sablazan narodu, jer su je životinje pretvorile u đubrište. Uz crkvu je samostančić dominikanaca. Još manja doličnost vlada u crkvi Sv. Petra na Bujštini, kamo kasinski monah (Montecassino) svraća kroz nekoliko dana u godini, ali ne radi boglužja, već da prikupi ljetinu. Crkva je ruševna, oltar zasut ruševinama.

Giacomo de Bruti (1671.-1680. ), sin koparske plemićke obitelji, doktor obaju prava, postavši novigradskim biskupom pretežno je živio u Bujama, gdje je umro u 50. godini života i bio pokopan u svetištu Gospe od Milosrđa. U Tajnom vatikanskom arhivu nema njegova izvještaja iz 1671. Ni one iz 1675.

Izravno se obratio papi izvjestivši ga da u biskupiji vlada opća bijeda. Moli papu da uz dozvoljena tri mjeseca još druga tri može izbivati iz biskupije zbog pogubnog zraka. (Završetak iduće subote)

Novigradska biskupija i Germanus

Drži se da je novigradska biskupija osnovana 520., a da je prvi biskup bio Germanus; neki pak drže da je to bio sv. Florijan (Flor), rođen u Novigradu, umro u Puli, a katolici ga slave 27. listopada.

Biskupiju je ukinuo papa Lav XII 1828. godine i pripojio je tršćanskoj biskupiji. Iz popisa novigradskih biskupa izdvajam dominikanca Girolama Vielmija, rodom iz Padove, koji je biskupijom upravlja od 1570. do smrti, 1582. Prije toga bio je biskup Argosa. Biskup Vielmi sudjelovao je na tridentinskom koncilu, koji je imao zadaću riješiti pitanje protestantizma i obnovu Crkve. U vezi s time zapisano je da je ovaj teolog na glasu bio pobornikom, braniteljem, Matije Vlačića, Labinjana Fraciusa. Pod starost dobio je pomoćnika s pravom izravnog nasljedstva nakon njegove smrti (biskup koadjutor), međutim, biskup Vielmi nadživio je svog nesuđenog nasljednika, Alessandra Avogadra, koji je preminuo 1581. Biskupa Vielmija naslijedio je Antonio Saraceno, prvi na popisu ovoga teksta. (Pripremio Robert BURŠIĆ)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Trenutno na cestama