ARHEOLOŠKI LOKALITET

ROMUALDOVA PEĆINA iznad Limskog kanala krije još mnoge tajne iz davne prošlosti

Na zidovima pećine ostali su tragovi prikaza davno izumrlih životinja, bizona i kozoroga, ali i antropomorfni motivi, kao i tragovi geometrijskih oblika, navodi Darko Komšo

| Autor: Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ
Romualdova pecina

Romualdova pecina


 Krajem studenog u Arheološkom muzeju u Zagrebu otvorena je izložba "Arheologija i speleologija" čiji je suradnik bio Darko Komšo, ravnatelj Arheološkog muzeja Istre. Upravo je njegov istraživački rad o Romualdovoj pećini u Limskom kanalu važan dio izložbe, a o važnim pronalascima na tom lokalitetu napisao je i nekoliko vrijednih znanstvenih radova. Ovih dana na Academia.edu objavljen je i rad "Romualdova pećina - od prapovijesti do današnjih dana" u suradnji s Ivorom Jankovićem iz Speleološkog odsjeka PDS-a "Velebit" Instituta za antropologiju pri Centru za primijenjenu bioantropologiju.

Mjesto molitve redovnika i pustinjaka

- Romualdova pećina, špilja svetog Romualda, ili Lomardova pećina, kako se u starijoj literaturi ponekad naziva, važno je arheološko nalazište, no ujedno je i važan spomenik prirodne baštine, dom zaštićenih vrsta šišmiša, kao i mjesto hodočašća. Smještena je na južnim obroncima Limskog zaljeva. Uspon do špilje, iako nije sasvim lagan, dobro je označen i moguće ga je savladati uz manji napor. Razlog tome jest što su dugi niz godina mnogi posjećivali špilje - od onih zainteresiranih za njene prirodne ljepote, vjernika koji ovdje dolaze iz drugih razloga pa sve do znanstvenika raznih profila: biologa, speleologa te, naravno, arheologa, kaže ravnatelj Komšo.

Pojašnjava kako prvi zapisi o pećini potječu iz 1590. godine, a, prema predaji, u njoj je oko 1000. godine živio i sveti Romuald (951. - 1027.), redovnik i pustinjak podrijetlom iz Ravene. Špilja je relativno jednostavne morfologije i sastoji se od jednog špiljskog kanala ukupne dužine od 105 metara te nekoliko manjih špiljskih dvorana. Prve bilješke o arheološkim tragovima u špilji zabilježili su Carlo Marchesetti krajem 19. stoljeća i Anton Gnirs na samom početku 20. stoljeća te su proveli prva istraživanja ograničenog opsega u Romualdovoj pećini, no, nažalost, detaljniji zapisi o samim istraživanjima nisu sačuvani.

- Sustavna sondažna istraživanja započinju između 1960. i 1962. godine kada je akademik Mirko Malez iskopao dvije sonde pri kraju špilje i u njima pronašao zanimljive arheološke nalaze iz razdoblja željeznog i brončanog doba te gornjeg paleolitika, kao i brojne ostatke životinja poput medvjeda, vuka, špiljske hijene, konja, jelena i druge, kaže nam Komšo.

Neandertalci - prvi ljudi u pećini

A upravo nalazi koje je moguće pripisati vremenu pleistocena, odnosno gornjeg paleolitika, ponukali su Komšu da u Romualdovoj pećini obnovi arheološka istraživanja. Između 2006. i 2008. godine u sondama u prvoj špiljskoj dvorani pronašao je arheološke nalaze iz željeznog i brončanog doba te gornjeg paleolitika, a veliko je iznenađenje bio nalaz nekoliko kamenih alatki koje su sugerirale da je na nalazištu boravio i puno raniji stanovnik ovih prostora - neandertalac.

- Postalo je jasno da se radi o vrlo složenom i vrijednom nalazištu te od 2014. do 2017. godine traju sustavna sondažna istraživanja u prvoj špiljskoj dvorani. Tijekom posjeta lokalitetu 2010. godine zamijetio sam i tragove boje na zidu unutar pećinskog kanala. Naknadna su istraživanja pokazala pravu senzaciju - postojanje paleolitičke stijenske umjetnosti! Dakle, što je moguće zaključiti na temelju dosad provedenih istraživanja u Romualdovoj pećini? Prvi ljudi koji su je posjećivali bili su lovci-skupljači u vrijeme srednjeg paleolitika - neandertalci. Iako nisu pronađene same kosti ovih zanimljivih pradavnih Europljana (za razliku od nalaza u kontinentalnom dijelu naše domovine - onih na poznatim nalazištima u Krapini i špilji Vindiji), u slojevima starijima više od 50.000 godina otkrivene su kamene alatke musterijenske kulture. To je vrijeme koje prethodi širenju anatomski modernih ljudi (Homo sapiens sapiens) na ove prostore pa sa sigurnošću možemo identificirati upravo neandertalce kao najranije posjetitelje Romualdove pećine, kaže ravnatelj Komšo.

Ipak, tvrdi, priča o Romualdovoj pećini ovdje nije završena. Desecima tisuća godina poslije u špilji borave lovci skupljači i prvi umjetnici iz razdoblja gornjeg paleolitika. Prije otkrića u Romualdovoj pećini, stijensko se slikarstvo ovog razdoblja uglavnom vezivalo za prostore Španjolske i Francuske.

Kosturni ostaci muškarca i djeteta

- Svima su poznata remekdjela iz pećina poput Altamire, Lascauxa i drugih. Ovim novim otkrićem dokazano je da se, možda u nešto skromnijem izričaju, i Romualdova pećina može pridružiti panteonu umjetničkog stvaralaštva razdoblja pleistocena. Postoje brojne teorije o razlozima koji su ponukali ljude iz daleke prošlosti da na zidovima špilja i pripećaka započnu slikati prikaze životinja, ljudi, stvorenja iz mašte ili samo njima znanih simbola. Radi li se o lovnoj magiji, drevnim inicijacijama, o samom umjetničkom izričaju ili o pak nekom nama, stanovnicima drugačijeg svijeta, sasvim nedokučivom razlogu, možda nikada nećemo znati. Činjenica je da su na zidovima Romualdove pećine ostali tragovi prikaza davno izumrlih životinja. Tako je u Romualdovoj pećini moguće prepoznati bizona i kozoroga, ali i antropomorfne motive, kao i tragove geometrijskih oblika, navodi Komšo.

Završetkom pleistocena, nastavlja ravnatelj, započinje razdoblje holocena u kojem živimo i danas. To je razdoblje kad se klima mijenja i postaje sličnija današnjoj, što uzrokuje podizanje razine mora i mnoge uz to povezane promjene u ekosustavu. Dolaze druge ljudske populacije, čiji je život sve manje ovisio o lovu i sakupljanju.

- Ljudi si polako počinju prilagođavati svijet koji ih okužuje. Pripitomljavaju stoku i kultiviraju mnoge biljke. Kao i drugdje, na prostoru oko Limskog zaljeva stvaraju se trajnija naselja poput brončanodobnih utvrda, rimskih naselja, srednjovjekovnih gradova - sve do današnjih dana. Sva ta događanja ostavljaju tragove i u Romualdovoj pećini. Već je spomenuto da su arheološka istraživanja pokazala prisustvo ljudi iz željeznog i brončanog doba. Osim samih tragova kulturne ostavštine, iz brončanog doba potječu i kosturni nalazi najmanje dviju osoba. Nije poznato jesu li, i iz kojih razloga, odrasli muškarac i dijete bili namjerno pokopani. Ostaci njihovih kostiju, kao i druga vrsta arheološke ostavštine pomoći će nam da rekonstruiramo mnoge zanimljive priče i tajne prošlosti, tvrdi na kraju ravnatelj Arheološkog muzeja Darko Komšo.

Suvremeni grafiti, potpisi i zapisi

Na žalost, u pećini se mogu zamijetiti grafiti, potpisi i zapisi na zidovima. Osim spomenutih gornjopaleolitičkih posjetitelja, mnogi su drugi odlučili tamo ovjekovječiti svoje posjete.

- Danas ovakav vid ostavštine smatramo devastacijom i cilj nam je pri posjetima špiljama ne ostaviti ništa, a ponijeti samo lijepe uspomene. Ipak, bilo bi pogrešno zanemariti podatke koje možemo dobiti iz potpisa i zapisa. Možda će se neki povjesničar ili lokalni kroničar jednom upustiti u proučavanje zapisa iz novijih razdoblja i time obogatiti spoznaje o posjetima Romualdovoj pećini. Možda se među njima kriju i neka poznata imena. Tko zna, možda je tijekom boravka u špilji nešto zapisao i sam sveti Romuald. No, Romualdova pećina krije još mnoge tajne. U planu je nastavak ciljanih arheoloških istraživanja i prikupljanja uzoraka za različite vrste analiza. Svakako je važan aspekt provedba stručne valorizacije potencijala špilje za turističke posjete. To se, naravno, mora napraviti na temelju procjena stručnjaka uz najstroža pravila zaštite, kako se zauvijek ne bi izgubile vrijedna kulturna i prirodna baština te, naravno, kako ne bi trenutnim stanovnicima špilje, šišmišima, uznemirili san, zaključuje ravnatelj Komšo.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum