Članovi Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata i 154. brigade Hrvatske vojske iz Poreča susreli su se s gradonačelnikom Lorisom Peršurićem u povodu 29 godina ustrojenja brigade. Tog 1. prosinca 1991. godine, 154. brigada ustrojena je u Pazinu na temelju odluke ministra obrane Republike Hrvatske te je sastavljena od vojnih obveznika Buzeštine, Labinštine, Pazinštine, Poreštine te onih s područja nekadašnje Bujštine.

Kao što je rekao gradonačelnik, zahvalnost, ali i vrlo dobra suradnja između Grada i 154. brigade, traje već godinama, a u posljednje je vrijeme rezultirala otvaranjem "Obale 154. brigade Hrvatske vojske" na porečkoj Peškeri i predstavljanjem monografije o 3. bataljunu 154. brigade, čime je svečano obilježeno 25 godina postojanja brigade, dok je u 2018. u Novoj Vasi otkriven spomenik svim braniteljima Poreštine.

Prvi zapovjednik brigade Drago Dika i predsjednik porečkog ogranka UDVDR-a Miro Sošić zahvalili su se na dobroj suradnji i napomenuli kako je ideja postojanja Udruge da su tu kao pomoć braniteljima i njihovim obiteljima. Sošić je izrazio želju da u godini pred nama Udruga sanira svoje prostorije. Također, u suradnji s Gradom žele ojačati potporu braniteljima i njihovim obiteljima, bilo kroz jednokratne pomoći ili trajnu podršku. Zaključio je kako iduće godine brigada obilježava 30 godina od osnivanja, te se nadaju kako će, budu li to prilike dozvoljavale, to obilježiti i s pripadnicima iz drugih istarskih gradova.

Prisjećajući se povijesti nastanka 154. brigade HV-a, istaknuto je kako se početkom prosinca 1991. godine počinje s ubrzanim ustrojavanjem, opremanjem i obučavanjem postrojbe, najprije sa sjedištem zapovjedništva brigade u tadašnjem domu branitelja (danas zgrada županijskih službi i trgovačkog suda) i zapovjedništava bojni u Pazinu, Poreču i Umagu. Sredinom mjeseca prosinca mobilizira se cijelo ratno zapovjedništvo brigade i neke postrojbe, posebno diverzantski i protudiverzantski vod, te vod PZO-a. To je i vrijeme kada počinje ubrzan razvoj, opremanje, naoružavanje i stvaranje uvjeta za obuku snaga i odlazak na bojišnicu. Već u to vrijeme diverzantski i protudiverzantski vod te vod PZO u Pazinu i Poreču dobivaju jasne zadaće te 26. prosinca 1991. ili posjedaju borbene položaje ili su u spremnosti za djelovanje. Istovremeno logistička satnija priprema vojarnu "Veli Jože" za prihvat glavnih borbenih snaga, organizaciju njihovog života i rada te ubrzanog uvježbavanja i pripremanja za preuzimanje zadaća na Ličkoj bojišnici.

Brigada sastavljena od vojnih obveznika iz Buzeštine, Labinštine, Pazinštine, Poreštine te područja nekadašnje Bujštine organizirana je u tri borbene bojne, postrojbe borbene potpore, pristožerne postrojbe i postrojbi logistike. Krajnje odgovornim pristupom zapovjednih sastava svih razina, u vrlo kratkom vremenu, do sredine ožujka, dovodi se veći dio snaga u najviši stupanj uvježbanosti za preuzimanje ratnih zadaća na bojišnici. Na temelju objektivne potrebe, a sukladno zapovjedi zapovjednika OZ Rijeka, već početkom travnja 1992. godine brigada preuzima borbene zadaće na Ličkoj bojišnici, najprije kao operativna pričuva zapovjednika OG Lika, a već u svibnju iste godine i kao obrambena snaga na prvoj crti bojišnice na području Ivčevića kose. Iduće godine brigada jednim dijelom svojih snaga organizira obranu na području Ličkog Osika, Mušaluka i Budačkog mosta. Godina 1994. je za brigadu gotovo najintenzivnija gledano s aspekta boravka na bojišnici. Te godine brigada u razdoblju od siječnja do svibnja brani grad Otočac u vrlo zahtjevnoj obrambenoj zadaći. Nakon preustrojavanja 154. brigade kojime je dodatno ojačana većim brojem ljudstva i borbene tehnike, sredinom rujna odlazi na područje Perušićke kose. Ovdje na geografski, klimatski i taktički vrlo zahtjevnom prostoru organizira aktivnu obranu na crti koja se proteže od Sinca preko Ramljana, Pocrnića do Alivojvodića, a po dubini do Kosinja i Klanca. Godine 1995. 154. domobranska pukovnija neprekidno drži dodijeljeno joj područje odgovornosti, sve do početka mjeseca svibnja. U VRO "Oluja" pukovnija glavnim snagama napada smjerom Ljubovo - Bunić uz prethodno ostvarenu suradnju s 9. gardijskom brigadom. Na pomoćnom smjeru napada lijevim krilom Krbavskog polja. U slijedećoj etapi bojnih djelovanja pukovnija izbija na državnu granicu na rijeci Uni u području Nebljusa. U svojoj zoni odgovornosti vrlo brzo zaposjeda crtu obrane u dolini rijeke Une: Štrbački Buk - Kestenovac - Poljica - Demirović Brdo. Nažalost, u okršaju pogiba pripadnik porečke bojne Stipan Liović, a vojnici Sabo i Brajković bivaju ranjeni.

Nakon "Oluje" pukovnija, iako demobilizirana, nastavlja svoje zadaće na daljnjem razvoju i opremanju, obučavanju zapovjednika i zapovjednih sastava (pa i nekih smanjenih borbenih dijelova), školovanju kadrova; sada već prema NATO-vim standardima koji se uvode u sustav. Provode se i intenzivne zadaće na unapređenju života i rada u ZM Pazin, uređuje se i obnavlja tzv. tenkovska cesta (Pazin - Lindar), uređuje i obnavlja vojarna "Veli Jože", izgrađuje taborište “Lindar”, razvodi vodovodna mreža u selu Bertoši i niz drugih aktivnosti. Prvog dana 2001. godine pukovnija opet prelazi u brigadu i nosi naziv 636. pbr, da bi se 1. srpnja 2003. integrirala sa 635. pbr iz Pule (bivša 119. brigada HV) te kao takva djelovala do njenog potpunog gašenja 31. prosinca 2004. godine.

Na svom ratnom putu brigada je imala jednog poginulog pripadnika i nekoliko ranjenih. Tijekom cijelog razdoblja Domovinskog rata ovu postrojbu karakterizira vrlo visok stupanj odgovornosti svih zapovjednih sastava, ali i svih pripadnika brigade, iznimno visok odaziv na mobilizaciju, nema pojava samovoljnog napuštanja postrojbe ili pak samovoljnih i neplaniranih akcija, visoka razina profesionalnosti i stručnosti časnika i dočasnika za uvjete pričuve, visoka razina borbene spremnosti snaga, (nema odlaska na bojišnicu bez prethodnog izviđanja, intenzivne obuke, planiranja djelovanja, logističke potpore i sl.). Humanost i briga za čovjeka, vlastitog vojnika, ali i protivnika još je jedna značajka po kojoj je ova postrojba prepoznatljiva. Na svom zahtjevnom i složenom ratnom putu ova je postrojba uživala svekoliko poštovanje žitelja na prostorima na kojima je djelovala, a u sredini u kojoj je izrasla nesebičnu logističku, moralnu i svekoliku drugu pomoć i potporu.

Povezane vijesti

• PREDSTAVLJENA KNJIGA "Istra u Domovinskom ratu 1991.-1995." , Darka Dukovskog, Vedrana Dukovskog i Daria Matike
• Dnevnik jednog ratnika: "DEČKI, SADA ULAZITE U VIJETNAM!"
• Srpski predsjednik nahvalio Hrvatsku vojsku