Prije otprilike mjesec dana primila sam poziv mještana Općine Ližnjan koji se žalio da svake godine pred sezonu grijanja ima problem s pronalaskom dimnjačara koji bi mu pregledao i očistio dimnjak. Može on to i sam, kaže, ali baš su se ove godine izgleda grlice ili neke druge ptice odlučile naseliti pod kapu dimnjaka, pa bi radije da sve to pravi dimnjačar obavi. Međutim, rekao je, gdje god zove, a dimnjačarskih tvrtki u Istri nema mnogo, svi mu kažu da Općina Ližnjan nema sklopljen ugovor s njima o obavljanju dimnjačarskih poslova na tom području. Naravno, dimnjačar će mu doći, ali pitanje je kada, a čišćenje i pregled dimnjaka morat će platiti po punoj tržišnoj cijeni.
Zašto Općina Ližnjan nije raspisala natječaj za obavljanje dimnjačarskih poslova već desetak godina i hoće li to uskoro učiniti, zanimalo je i nas kao i sve ostale mještane te općine koji su se suočili s istim problemom. Iz Općine nam je stigao samo kratki odgovor da pripremaju odgovor te da će ga poslati u što kraćem mogućem roku. Dani su prolazili, Općina je još nekoliko puta primila moj e mail sa zamolbom da odgovore na pitanja kako bi zainteresirana javnost bila informirana, no odgovori i dalje nisu stizali. Kad, odjednom, stiže poziv za sjednicu vijeća Općine Ližnjan zakazanu za 2. listopada. Između 13 točaka dnevnog reda, kao predzadnja se našla upravo odluka o obavljanju dimnjačarskih poslova na području općine Ližnjan. Ma vidiš ti to, pomislih, a u glavi mi se odvrti razgovor koji je, moguće, tekao ovako:
"Šta sad opet ova hoće!? Opet će nas razvlačit po novinama. Di je ta odluka o dimnjačarima? Zašto mi to nemamo? Ajde, uvrsti to brzo u dnevni red ove sjednice, kopirat ćemo neku odluku iz neke druge općine, samo daj napravi nešto da više ne zove."
Nema na čemu, i drugi put.