SAVJETI
OD SREDINE TRAVNJA DO SREDINE SVIBNJA PRAVO JE VRIJEME ZA CIJEPLJENJE MASLINA: Cijepljenje najbolje za uzgoj mladih i regeneraciju starih maslina
Priprema podloge za cijepljenje (Aldo POKRAJAC)
Nekad su se masline cijepile ne divlju podlogu izraslu od korijenja velikih stabala. Izdanci nisu uvijek poprimali karakteristike stabla, pa ih se cijepilo mladicama. Zbog sve češćih suša i visokih temperatura uzrokovanih klimatskim promjenama podloga masline ima sve veće značenje, ističe iskusni maslinar Rino Brajnović iz Rovinjskog Sela
Maslina ima velike sposobnost obnavljanja i oživljavanja.. Od sredine travnja do sredine svibnja, kada stablom kolaju sokovi, idealno je vrijeme za cijepljenje. Da bi se cijep dobro primio kora stabla se mora dobro odvajati. Kako se izvodi cijepljenje pokazao nam je iskusni maslinar Rino Brajnović iz Rovinjskog Sela, jedan od malobrojnih koji u tančine pozna ove vještine.
„Na odabranom mjestu za cijepljenje pod koru prereže se ili ispila izboj ili grana koju želimo precijepiti i zagladi nožem. U principu može se precijepiti svaki izboj koji ima glatku koru, koja se lako odvaja od drva. Na tako pripremljenoj podlozi zareže se kora u smjeru prema tlu u dužini 4-6 cm, te se jedna strana te kore podigne tupim dijelom noža i odvoji od drva, a druga strana ostaje netaknuta. U taj podignuti dio se umetne plemka“ objašnjava Brajnović.
Plemke se uzimaju od rodnih i zdravih stabala, i to od grančica starih jednu do dvije godine, po mogućnosti s osvijetljenih perifernih dijelova krošnje. Na takvim dijelovima plemke su najbolje dozrele i sadrže najviše hranjivih tvari. Najbolje je odabrane plemke odrezati sa dva do tri pupa. Donji se dio plemke zareže na klin, a taj rez mora biti jednoličan, ravan i gladak. Plemka se umeće u prorez koji se prethodno napravi, a potom se čvrsto povezuje se mekom plastičnom špagom ili trakom. Vrh plemke i spoj sa podlogom premaže se voćarskim voskom.
Za obnovu i protiv bolesti
„Nekad su se masline cijepile ne divlju podlogu izraslu od korijenja velikih stabala. Izdanci nisu uvijek poprimali karakteristike stabla, pa ih se cijepilo mladicama. Zbog sve češćih suša i visokih temperatura uzrokovanih klimatskim promjenama podloga masline ima sve veće značenje. Divlja maslina ima veću sposobnost ožilavljavanja. Širi zonu i dubinu korijena, pa ima i veću snagu porasta plemke, izdržljivost na sušu, vrijeme cvatnje i zriobe, količinu, veličinu i kvalitetu ploda te stalnost roda“ ističe Brajnović.
Danas, kada se sve više rabe masline iz rasadnika, često se griješi, napominje Brajnović, jer se pojedina sorta sadi na teren koji joj ne odgovara, pa se kasnije, da bi se povećao prinos cijepi. Neki žele povećati prinos autohtonih maslina, pa ih cijepe plemkama introduciranih sorti. Masline se cijepe i ako imaju bolesnu krošnju, posebno od olovne bolesti, od koje se ne mogu oporaviti. U nekim krajevima brojni su maslinici u kojima na jednom stablu pojedine grane cijepe plemkama različitih sorata. Njihova prednost je u redovitoj i obilnoj rodnosti, a nedostatak u različitom vremenu dozrijevanja pojedinih sorti, što otežava pravodobnu berbu i preradu masline.
Najbolji cijep na guku
Po njegovu iskustvu na škrtom terenu najbolje uspijeva dalmatinska oblica, Rošinjola se može saditi na mješoviti teren, a buža u kvalitetniju zemlju. Najbolje je maslinu cijepiti do sedme godine, dok joj je kora još glatka. Brajnović nam je međutim u svom masliniku pokazao da se uspješno može cijepiti i obnoviti i stara maslina. Ako maslina ima na sebi guku, zadebljanja koja imaju rezervnu hranu i hormone, postižu se najbolji rezultati, Maslina je poznata po brzoj regeneraciji, pa nove grane, izrasle od plemki, već nakon dvije, tri godine daju plodove.
„Ovakva tehnika, pogodna za maslinu, naziva se cijepljenje na klin. Osim ovoga tanje masline, druge voćke i vinova loza mogu se cijepiti na V spoj, u kojem se podloga rascijepi, a u procjep se nasađuju plemke. Prema rezu podloge postoji i T spoj, gdje se nakon dizanja obje strane kore umeće manja plemka. U sve tri tehnike važno je da se slojevi kore poklapaju, rane zatvaraju i premažu, a cijepovi dobro povežu. Nakon cijepljenja važno je čistiti izbojke i vodopije da bi se svi sokovi usmjerili prema plemki. Ako je suša, kao ove godine, cijepljenu maslinu valja dva do tri puta obilno zaliti“ kaže Brajnović.
Premali razmak sadnje
Rino Brajnović, po struci grafički tehničar, kaže da je tajne cijepljenja naučio gledajući starije, posebno naprednog poljoprivrednika Matu Pokrajca Katinu, koji je eksperimentirao sa sortama iz slovenska Istre, najsjevernijeg dijela našeg poluotoka, plominkom i drugima, pa i sa otoka, koje je kalemio na masline koje se uzgajaju uz zapadnu obalu Istre. Od njega je naučio i cijepljenje vinove loze te voćki, posebno na divlje podloge.
„Nekad su se masline sadile na slabijim terenima jer su se bolja čuvala za vinograde i povrće. Sadilo se u velikim razmacima i do 12 metara. Između njih izmjenjivali su se usjevi pšenice i djeteline, koja je obogaćivala zemlju dušikom. Danas se masline sade na premalim razmacima, što pogoduje razvoju bolesti, posebno čađavici, koju je kasnije teško suzbiti. Po mom mišljenju masline se ne bi smjele saditi na razmaku manjem od sedam metara“, veli Brajnović.
„Sa poljoprivredom, od koje je živjela njegova obitelj, aktivno sam se počeo baviti sa 15 godina, kada mi je umro otac Milan. Meni i majci Mariji ostala su četiri goveda, magarac, hektar vinograda, maslinik i oranice, pa sam, htio – ne htio, uz školu morao obrađivati zemlju. Nakon zanatske škole zbog posla sam se doškolovao za grafičkog tehničara, ali nikad nisam napuštao zemlju i dva hobije, lov i pecanje“, kaže Rino Brajnović, koji najviše voli boraviti u prirodi.
Najbolje stare sorte
Posebno se posvetio maslinarstvu. Proširio je manji obiteljski maslinik i posadio još jednog, tako da sada ima 200 velikih rodnih maslina. Puno je eksperimentirao i zaključio da su prethodne generacije poljoprivrednika gajili autohtone buže i rošinjole jer su bile najpostojanije na našem podneblju.
„Buže podnose oštre zime, kakve su nekad bile na našem, rubnom sjevernom području. Rošinjola je najbolji oprašivač, nešto osjetljivija na hladnoće, ali se brzo obnavlja. Po sjećanju i pričanjima starijih poljoprivrednika obje su vrste postojane na bolesti štetnike. Istina, kod buže, vjerojatno uvezene, pojavilo se paunovo oko, a rošinjolu, zbog tanke kožice ploda, napada maslinova muha. Jednome i drugome se može doskočiti na ekološki način, prskanjem bordoškom juhom i postavljanjem mamaca“, ističe Brajnović.
Od autohtonih sorti u svom masliniku ima još istarsku bjelicu i karbonacu. Radi radoznalosti posadio je nekoliko introduciranih maslina leccino i pendolino, koji su također dobri oprašivači.
„Za mene je uz stare buže i buže puntože pravo otkriće buža minuda, koju sam dobio od prijatelja iz Bala, a identificirao sam je tražeći po literaturi. Ima duže peteljke na grozdovima u cvatu. Njen je plod okrugao, nešto manji od tradicionalne buže, ali ima stalni i obilat rod. Najdraže mi je stablo najstarija buža puntože, koja svake godine daje oko sto kilograma maslina, a prošle, lošije sezone, izvagali smo rekordnih 108 kilograma“, pokazuje nam trofejnu bužu.
Obrada i gnojidba
Brajnović je, razgovarajući sa mnogim maslinarima, eksperimentirao i sa načinom uzgoja i obrade tla. Na kraju se vratio tradicionalnoj obradi, koja mu svake godine daje konstantni rod. Kvalitetu ploda i ulja osigurava obradom tla, pravovremenom rezidbom, gnojidbom, prihranom i branjem.
„Gnojidbu kombiniram sa stajskim gnojem, organskim gnojivima i umjetnim gnojivom NPK 15 15 15. Ako je razdoblje prije cvatnje vlažno, masline prihranjujem ureom, a ako je suho otopinom uree preko lista. Tlo se može obogatiti i sijanjem i preoravanjem djeteline. Obavezno obrađujem zemlju, čime se u tlu zadržava vlaga i pospješuje rast maslina. Masline režem u obliku visoke vaze, sa prozračnim srednjim dijelom. Zavisno od veličine stabla rodne grane raspoređujem u dva do tri reda, čime osiguravam ravnomjeran raspored plodova na cijeloj krošnji, Obavezno skidam izrođene donje grane, pa slijedeće postaju rodne. Kada se stabla iscrpe, obično u desetak godina, obnavljam ih i po potrebi nacjepljujem svježe plemke“, objašnjava svoj način obrade maslinika Rino Brajnović.
Fama oko zaštite
Kaže da se oko obrade i zaštite maslina stvorila prava fama iako se štetnici i bolesti mogu relativno lako prevenirati, a urod osigurati tradicionalnom pravilnom rezidbom, gnojidbom i obradom tla. Tako on nakon rezidbe šprica stabla na tradicionalni način bordoškom juhom pripremljenom od kristalne modre galice i vapna, čime čuva stablo od nametnika i paunovog oka, a taj postupak ponavlja i nakon branja. Prije i poslije cvatnje stabla prihranjuje otopinom uree, a po potrebi, ako je ljeti velika suša, još ih jednom ovako osvježava.
„Jedini je šetnik kojeg treba suzbijati insekticidima maslinin svrdlaš, naravno ako ustanovimo da ga ima. Maslininu muhu u moljca kontroliram ljepljivim trakama i pločicama, a po potrebi hvatam probušenim plastičnim bocama sa mamcem buminalom. Iako nisam u sustavu na taj način moja je proizvodnja ekološka. Kako dozrijevaju masline beremo ih i skladištimo prema sortama, a tako i koristimo ulje. Primjerice, blaža buža je pogodnija za salate, pikantnija rošinjola za pečenje robe“, kaže Brajnović.
Zbog globalnog porasta temperature i blagih zima počeli su se pojavljivati problemi u cvatu. Brajnović stoga provodi orošavanje pa prska masline nakon zalaska sunca vodom s blagom, dva postotnom otopinom uree, što se pokazalo uspješnim. Po njemu najbolji termini orošavanja su pred cvatnju, kada je peteljka formirana i poslije cvatnje kada je nestao cvijet.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
