Relativno mali Sv. Petar u Šumi dao je nekoliko vrsnih intelektualaca. Uz jedinog živućeg istarskog akademika Josipa Bratulića, ovdje je rođen i svećenik Josip Turčinović, među ostalim, osnivač izdavačke i nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost. Dvjestotinjak metara od njegove kuće rođena je Renata Pamić, jedna od najpoznatijih i najnagrađivanijih stručnjakinja za zaštitu spomenika kulture u Sloveniji. Za impresivnu konzervatorsku karijeru ove skromne i nagrađivane znanstvenice, doktorice biotehničkih znanosti, znaju njoj bliski Supetarci, ali ne i šira hrvatska javnost.

Zanimljiva je priča kako je Renata Pamić izgradila svoju znanstvenu karijeru. Iako je bila odlična učenica i izvrsna sportašica, kao najmlađa od šestero djece u radišnoj i skromnoj obitelji Antona i Marije Pamić završila je, u tadašnjem Šuvarovom obrazovnom sustavu, Srednju građevnu školu u Pazinu. Zaposlila se u građevnom poduzeću "Vladimir Gortan" te se doškolovala u Rijeci za organizatora građenja.

Odbila stipendiju Titovog fonda

- Iskustva u vođenju gradilišta kasnije će mi pomoći kod konzervatorskih radova. Međutim, moja je želja bila daljnje školovanje. Kao odlična učenica i sportašica, a natjecala sam se u atletskom petoboju za pulsku Istru, riječki Kvarner i kasnije ljubljansku Olimpiju, bila sam kandidat za dobivanje stipendije Titovog fonda, ali u Komitetu su mi rekli da je uvjet da raskrstim s vjerom i crkvom te uđem u Savez komunista. To nije bilo prihvatljivo za mene i moju obitelj, pa sam se, vjerujući u božju providnost, odrekla stipendije, prisjeća se Renata Pamić.

Diplomirala je sociologiju na Ljubljanskoj univerzi te počela raditi u državnom Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Kranju, danas Zavodu za zaštitu kulturne baštine Slovenije, gdje je već 35 godina. Građevinska praksa puno joj je pomagala u konzervatorskim radovima. Dodatno se školovala i stekla diplomu građevinskog inženjera te se posvetila najzahtjevnijem konzervatorskom radu, zaštiti starih zdanja, posebno građevina od drva, "prirodnog materijala nježne strukture", na čemu je i doktorirala na ljubljanskom Biotehničkom fakultetu. Drvo kao materijal najviše je na udaru meteoroloških uvjeta, o njegovom konzerviranju stalno se nadopunjuju saznanja, pa se konzervatori moraju stalno obrazovati, ističe.

Sociologinja, diplomirana inženjerka građevine i doktorica bioloških znanosti - Renata Pamić na supetarskoj placi (Snimio Aldo Pokrajac)

Brojni su projekti u kojima je sudjelovala. Medijski je najviše bila popraćena obnova Ruske kapelice sv. Vladimira na Vršiču, poznatog po teškom usponu za bicikliste. Početkom 1915. Kranjska gora je zbog blizine fronta na Soči, gdje su godinama ratovale austrougarska i talijanska vojska, postala strateški značajna. Austro-Ugarska je izgradila vojnu cestu preko 1.611 metara visokog prijevoja Vršič, između doline Save i Soče. Izuzetno zahtjevnu dionicu s brojnim serpentinama u samo šest mjeseci gradilo je više od 10.000 ruskih ratnih zarobljenika. Zbog teških zimskih uvjeta rada mnogi su i poginuli, najviše pod snježnim lavinama. U spomen na poginule kolege ruski zarobljenici su pred kraj rata 1916. na Vršiču izgradili drvenu spomen-kapelicu s dva mala tornja.

- Po uzoru na veće pravoslavne crkve, kapelica ima oltar s ikonostasom i slikama svetaca. Uz kapelicu je kranjski graditelj Josip Slavec 1932. sagradio kosturnicu u obliku kamene piramide i u nju položio posmrtne ostatke poginulih vojnika na koje je naišao prilikom širenja ceste za Vršič. Prva cjelovita obnova kapelice izvršena je 2005. a potom 2010., kada je dio prijevoja s kranjskogorske strane preimenovan u Rusku cestu. Cjelokupna lokacija je 2016., uz stotu obljetnicu gradnje kapelice, obnovljena prema sačuvanim fotografijama. Tada je na komemoraciji, uz predsjednika Slovenije Boruta Pahora, govorio i predsjednik Rusije Vladimir Putin, predvodeći brojnu rusku delegaciju, prisjeća se konzervatorica kojoj je tada uručena medalja društva Ruski mir kao zahvala za dugogodišnju konzervatorsku skrb o Ruskoj kapelici.

S političkog aspekta danas ovaj kulturni projekt djeluje anakrono, ali kapelica ima kulturno-povijesno značenje pa smo je dužni održavati, ističe Pamić, dodajući da je veći dio vojnika, zarobljen u austrougarskoj provinciji Galiciji, čiji je glavni grad Lavov, bio s područja današnje Ukrajine.

Ruska i austrijska medalja

Uz rusku, Renata Pamić je dobila i austrijsku medalju s crnim križem, za vođenje konzervatorskih radova na austrougarskim vojnim grobljima iz Prvog svjetskog rata.

- Posebno sam se angažirala na uređenju vojnog groblja Ukanc kod Bohinja. Ovo groblje ima posebno povijesno značenje jer se nalazi u zaleđu soške fronte i čuva prelijepu drvenu kapelicu i spomen stotinama pokopanih austrougarskih vojnika. Glavna austrougarska vojna logistika bila je locirana u području Alpa pa je opskrba fronta na Soči zahtijevala mnogo truda i napora. Na dovoljnoj udaljenost od talijanskih topova bio je Bohinj, glavno logističko središte dijela austrougarskih jedinica u gornjem toku Soče. Bohinjskom željeznicom ratna oprema se dopremala do Bohinjske Bistrice, a zatim uskotračnom prugom do Ukanca i dalje žičarom sve do fronta, kaže Pamić.

Obnovljena drvena Pantzova žičara, izgrađena 1882., najstarija europska žičara koja je sačuvana u izvornom stanju

Na području Bohinja više je značajnih spomenika tehničke kulture, a posebno je zahtjevna bila konzervatorska obnova Pantzove žičare u Blatnom grebenu.

- Šumarska žičara Pantz je najstarija europska žičara koja je sačuvana u izvornom stanju i usprkos blizini fronta, nikada nije služila u ratne svrhe. Izgrađena je 1882. od drvenih elemenata i tri postaje i radila je sve do 1964. Ime je dobila po svom izumitelju Lambertu von Pantzu, prvom tehničkom direktoru Kranjske industrijske tvrtke. Žičara je jednim čeličnim užetom vukla nosače za prijevoz trupaca i drvenog ugljena. Teret je u dolinu spuštan pomoću užeta dugog 658 metara, kojim je savladana visinska razlika od 318 metara. Riječ je o iznimnom spomeniku tehničke kulture koji izravno prikazuje način gospodarenja bohinjskim šumama od Kranjske industrijske tvrtke, ističe konzervatorica.

Velik medijski odjek, posebno među slovenskim, ali i hrvatskim ljubiteljima planinarenja imala je obnova Aljaževa tornja na Triglavu, koju je Renata vodila kao konzervatorska vijećnica i nadzornica. Riječ je o željeznom metalnom okruglom tornju s konusnim završetkom koji je kao planinarsko sklonište još 1895. na vrhu Triglava podigao župnik Dovja Jakob Aljaž. U to vrijeme bila je to građevina na najvišem vrhu slovenskih Alpa, jedinstvena u svijetu, pa je postala simbol Slovenaca i njihove epske planine. Naime, u to vrijeme planinarenje i alpinizam u Sloveniji bili su pod snažnim njemačkim utjecajem.

Župnik Aljaž je od općine 1895. kupio vrh planine za jedan gulden i postavio limeni toranj, simbol vraćanja Triglava slovenskom narodu - Aljažev toranj

U nastojanju da Triglav vrati Slovencima, župnik Aljaž je od općine Dovje - Mojstrana u travnju 1895. kupio vrh planine za jedan gulden, protuvrijednosti tadašnjih osam štruca kruha. Već u kolovozu na vrhu Triglava je postavljen limeni toranj koji je besplatno izgradio kovački majstor Anton Belec. U vrijeme sve oštrijeg njemačkog nacionalizma pred Prvi svjetski rat, na prepad izgrađena planinarska kućica bila je simbol vraćanja Triglava slovenskom narodu. Njemačka planinarska društva su je željela srušiti, ali su je slovenski alpinisti očuvali.

Kućne gljive i aktivni insekti

- Od sredine 20. stoljeća i procvata planinarstva u Sloveniji, Aljažev toranj, nekadašnje sklonište, postao je mjesto fotografiranja za sve koji se prvi put popnu na vrh Slovenije. Država ga je 1999. nacionalizirala te proglasila spomenikom kulture. Tijekom Drugog svjetskog rata partizani su toranj obojali u crveno, a za reparacije 1984. vraćena mu je originalna siva boja. Za posljednje rekonstrukcije, uz 120. godišnjicu Tornja, pokazalo se da je 70 posto originalne konstrukcije izdržalo oštre vremenske uvjete. Veća oštećenja nastala su udarima groma, a svoje je učinila i korozija. Toranj je, inače, helikopterom skinut s postolja i nakon renoviranja vraćen na vrh Triglava. Da bi ga sačuvali za barem narednih sto godina, država ga je dala na upravljanje slovenskom Planinarskom savezu, kaže Pamić.

Rekonstruirana stara skakaonica na Planici, spomenik graditeljske kulture

Sudjelovala je u obnovi rodne kuće najpoznatijeg slovenskog pjesnika Franca Prešerna te drugih pisaca, Janeza Jalena, Frana Saleškog Finžgara, Matije Čopa, Janeza Mencingera i Simona Jenka, jezikoslovca Blaža Kumerdeja, generala i pisca Rudolfa Maistra i brojnih drugih. U zadnje vrijeme se posvećuje specijalnim analizama materijala, dokumentiranju i dijagnosticiranju pretežno drvenih građevina prije pripreme za konzervatorske projekte.

- Poseban su mi izazov drvene skulpture na otvorenome te njihov način pričvršćivanja. Sistemi pričvršćivanja moraju služiti zaštiti i stabilnosti, a ne da su uzrok njihovog propadanja. Trenutno restauriramo drvenu skulpturu Japanski festival autora Eisaku Tanaka i skulpturu Lesena rejta slovenskog kipara Staneta Jarma. Najveći problem nam je pronalaženje adekvatnih tehničkih rješenja za povratak obnovljenih skulptura na otvoreno. Često na objektima kulturne baštine naletimo na kućnu gljivu i aktivne insekte, što zahtijeva posebnu analizu i mjere sanacije. Kućne gljive, posebno siva, znaju uništiti doslovce cijele objekte. Siva kućna gljiva izlučuje kapljice i time sama sebi stvara uvjete za rast pa ju je teško sanirati. Obično su potrebne radikalne mjere koje nipošto nisu jeftine jer zahtijevaju uklanjanje žbuke, podova, stropova i opreme. Jedan takav problem se upravo rješava u Ruardovom dvorcu na Jesenicama, a isti problem imao je i Neuhaus, dvorac maršala Radetzkog u Tržiču, dvorac Rajhenburg u Brestanici, brojne crkve, pa i neki industrijski objekti, nabraja Pamić.

Najveća skakaonica na svijetu

Najdraži su joj interdisciplinarni projekti u kojima može upotrijebiti svoja znanja iz različitih građevinskih tehnika, poput starih mostova izgrađenih kombinacijom kamenih potpornja, drvenih i željeznih konstrukcija. Iza nje je pet godina konzervatorskih radova na Planici, koja prerasta u centar nordijskih sportova. Prva skakaonica tu je izgrađena 1930., na padini planine Ponce. Već 1934. Stanko Bloudek je konstruirao veću skakaonicu, poznatu kao Bloudekova velikanka, u to vrijeme najveću na svijetu. Potom su 1969. braća Vlado i Janez Gorišek konstruirali novu skakaonicu koja je po njima nazvana Letalnica bratov Gorišek. Na njoj su se do 2010., kada je nadograđena norveška skakaonica Vikersund, postizali svjetski rekordi u skijaškom letenju.

- Infrastruktura kompleksa na Planici s vremenom je zastarjela, a konzervatorski radovi prilikom rekonstrukcije na tom spomeniku graditeljske kulture bili su zahtjevni jer se radi o građevinama od betona s brojnim elementima od drva i željeza, navodi Renata Pamić.

Spomenik Vladimiru Gortanu u Kranju

Konzervatorske radove Renata Pamić obavljala je i na prvom europskom spomeniku antifašistima, podignutom 1930. u Kranju. Riječ je o obelisku s imenima prvih žrtava fašizma, članovima ilegalne nacionalno-radikalne organizacije TIGR slovenske i hrvatske mladeži koja se aktivno odupirala fašističkom režimu na Krasu, Trstu i Istri.

Ime Vladimira Gortana na prvom europskom spomeniku antifašistima iz 1930.

- Iznenadila sam se kada sam na spomeniku u tzv. Prešernovom gaju, gdje je nekad bilo kranjsko groblje, primijetila spomen-ploču prvim žrtvama pokreta TIGR. Na vrhu brončane table pod znakom križa je ime i datum pogibije našeg Vladimira Gortana. Slijede imena prvih Bazovičkih žrtava, strijeljanih 6. rujna 1930. u Bazovici kod Trsta. Prvi je Hrvat Zvonimir Miloš iz Rijeke, a slijede tršćanski Slovenci Franjo Marušič, Ferdo Bidovec i Vekoslav-Alojz Valenčić. O Vladimiru Gortanu sam kasnije pisala u Kranjskom zborniku, kaže Renata Pamić.

Supetarska crkva i orgulje

- Konzervatorski radovi u Istri temelje se na bogatoj tradiciji i praktičnom znanju te nasljeđu naših majstora, po domaće, meštara. Što se toga tiče, jako sam ponosna na svoj Sv. Petar u Šumi, više-manje u svakom je dvorištu rođen poneki meštar. Kao Supetarka volonterski sam više puta savjetovala fratre pavline prilikom obnove samostana te ukazala na potrebu konzervatorskih radova u baroknoj crkvi sv. Petra i Pavla. Zbog slabog zračenja i vlage dolazi do degradacije vrijednih drvenih artefakata, osobito klupa. Uz to, drveni elementi su na kamenim podestima, dodiruju vlažne podove i zidove pa se kapilarnim putem degradira drvo. To je vidljivo prostim okom. Nadalje, ornamentiku ormara crkvenih orgulja, koje je izgradio Ioannes Georgius Eisl 1780., intenzivno napadaju ksilofagni insekti. Zidne profilacije već su toliko oštećene i lokalno obrađene cementom, što je s konzervatorskog stajališta neprihvatljivo, napominje Renata Pamić.

U zadnje vrijeme i pjeva u župnom zboru koji vodi orguljašica Milka Udovičić, na koju su Supetarci posebno ponosni. Supetarska župa ima sjajnu tradiciju izvođenja liturgije na staroslavenskom jeziku i ljetos je ponovno bila domaćin festivala stare crkvene glazbe, Maše po starinski. Renata je velik ljubitelj glazbe i samouka sviračica harmonike i gitare.

Povezane vijesti

• Svjetleće diode umjesto konvencionalne rasvjete
• Želimo Sveti Petar pretvoriti u grad istarskih kobasica
• "Grad od kobasica" u ožujku