Još samo prije osam mjeseci životna priča i zdravstveno stanje tada petogodišnje, nježne i krhke djevojčice Leone Vrtjel, bila je samo obiteljska stvar o kojoj se razgovaralo isključivo u užem obiteljskom krugu prijatelja i rodbine. U jednom, trenutku više se nije moglo dalje. Iscrpljene su sve mogućnosti, obavljene sve dijagnoze i terapije i kako to obično i biva, iscrpljene i sve financijske mogućnost. Obitelj se našla pred zidom. S druge strane pronalaze tračak svjetlosti u novoj metodi liječenja svoje jedinice, kojoj je sa samo trinaest mjeseci dijagnosticiran specifičan oblik cerebralne paralize i obostrana nerazvijenost neurona u mozgu.

Majka lavica

Tračak svjetlosti u liječenju Leone Vrtjel pružala je Poliklinika Glavić u Dubrovniku. No, trebalo je puno, puno novaca, koju već financijski iscrpljena obitelj, u kojoj je samo otac zaposlen, nije imala. Valjalo je skupiti snage i hrabrosti i izaći u javnost. Objasniti bolest i zatražiti pomoć. Snagu majke lavice imala je Leonina majka Karolina. Sjećam se kad sam je prošlog svibnja zatekla iza štanda u Rovinju u društvu djevojčice u dječjim kolicima. Djevojčica sa šarenom maramom ispod koje su virili čuperci plave kose u rukama je imala sladoled s kuglicom čokolade. Ruku je ispružila nudeći mi da probam.

Zanimajući se što njih dvije rade i čemu se nadaju gospođa Karolina pokazala mi je tekst u kojem se opisuje Leonina bolest i objašnjava razlog zbog kojih traže razumijevanje i pomoć sugrađana. Saznajem da je uz ovaj štand, za kojim će stajati nekoliko dana, otvorena i stranica na fejsu pod nazivom "Pomozimo Leoni hodati". I dogodio se bum. Mala je informativna pahuljica postala lavinom, a jedno je dijete svojom borbom za zdravlje ujedinila svu Rovinjštinu.

- Da, naravno sve bih ponovila iako nije bilo lako. No, to su trenuci kada ste samo i isključivo fokusirani na svoje dijete i njegovu dobrobit i kada vas uistinu ne zanima tko će i što misliti o vama. Trebalo je skupiti 120 tisuća kuna, otputovati u Dubrovnik i nadati se najboljem. U tom trenutku jedina mogućnost da pomognem svom djetetu bili su moji sugrađani, kaže nam Karolina, majka Leone.

Dogodilo se da je jedno malo biće, uspjelo ujediniti ljude. Leonini sumještani organizirali se veliki humanitarni događaj u Rovinjskom Selu, ali i puno sportskih, kulturnih i inih događanja od kojih su prikupljena sredstva išla u korist Leoninog liječenja. Baš svi su željeli biti dijelom pozitivne Leonine priče.

- Bilo je nevjerojatno. Ljudi koje ne poznajemo željeli su nam pomoći, olakšati nam na ovaj ili onaj način. Ma svatko je dao koliko je mogao i osjećao. Netko dvije, netko dvadeset, treći dvjesto kuna… i skupilo se pa smo s tim novcem Leoni osigurali dva ciklusa rehabilitacije. Prvi u Dubrovniku, a potom i koncem godina u Zagrebu. Oba su trajala po 12 tjedana, i oba su uz veliki napor i želju Leone da hoda i da bude kao i druga djeca, za nju fizički bila iznimno teška i stresna, ali dali su fantastične rezultate. U najkraćem opisu toga što sam kao majka osjetila reći ću samo ovo: U Dubrovnik sam otišla s tijelom, a iz njega sam se vratila s djetetom.

To dijete danas nam pokazuje svog kućnog ljubimca - najdebljeg divljeg zeca kojeg sam vidjela. Tu je i Kim, kujica i novi član obitelji. Na pitanje je li joj bilo teško u Dubrovniku veli:"O. K. Malo, ali ne puno."

I dok nam Leona crta srce i svijet, i na slikarskoj ploči ispisuje svoje ime, mama Karolina kaže da je pred njima još jedna bitka. Novi rehabilitacijski ciklus koji započinje sljedećeg mjeseca, točnije 3. ožujka u zagrebačkoj Poliklinici Glavić.

- Vrlo sam uzbuđena, svjesna da rehabilitacija, nakon svih drugih terapija i načina da se Leoni pomogne, ova donosi prave rezultate. Moje dijete je u Dubrovnik otišlo u trenutku kada je mogla učiniti samo tri četiri koraka, a danas to dijete hoda, samostalno može s poda uzeti stvar, podići se i nastaviti hodati. Ona sjedi i kao što čujete razgovara s vama. Doduše, ne još uvijek čisto, ali može se razumjeti. Ona danas razmišlja o onom što govori, povezuje stvari. S nepunih šest godine čini sve što je zdravo dijete s 1,5 godinu radi "pod normalno", a nama su to, i takve promjene neopisiva radost.

Promjene su u zdravstvenom stanju uistinu velike. Međutim, opet su se dogodile i one, manje lijepe,   na financijskom polju. Srećom, o nasmiješenoj Leoni, njezinoj borbi i želji da se što prije pridruži svojim vršnjacima u vrtiću i danas pričaju mnogi dobri ljudi. Po rovinjskim kafićima, u njenom Rovinjskom Selu skupljaju se prilozi. Ljudi pomažu kako znaju i umiju. U dvorište im je došla i jedna baka, te novac koji je skupljala za sjedalicu u automobilu za svoju unuku, poklonila Leoni.

Zahvalna na pomoći

- Pomaže se i hvala svima na tome. Teško mi je bilo koga izdvojiti svjesna da ću nekog slučajno izostaviti i povrijediti. Hvala od srca svima - djevojkama koje su na štandu stajala i pomagale nam, brojnim kulturnim i gradskim udrugama, sportskim klubovima, i strankama… ma svima koji su ne samo financijski pomogli, već i lijepim riječima podrške s kojima su nam se obraćali, očiju punih suza zahvale, govori mama Karolina.

Pitamo do kud su u prikupljanju novca stigli i imaju li dovoljno za slijedeću skupu rehabilitaciju, na što Karolina kaže prikupljamo, i još nam se ljudi javljaju, pa vjerujem da ćemo i uspjeti. (Napisala i snimila Nina ORLOVIĆ RADIĆ)

Povezane vijesti

• Rovinj se trese u ritmu salse
• The World prvi cruiser u Rovinju
• Talijanski carabinieri na rovinjskim ulicama