Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac navodno je Boži Milanoviću, koji ga je posjetio u siječnju 1946., rekao: "Bolje je da se pridružite nama jer tako će u državi biti više Hrvata i katolika"

D. Juraj Batelja, teolog i postulator kauze za proglašenjem svetim bl. Alojzija Stepinca, kaže da se ne može utvrditi je li nadbiskup Stepinac bio u Istri, no iz njegova dnevnika iščitava se da je s radošću primao svećenike koji su dolazili ili se vraćali iz Istre u Zagreb. Stepinac se rodio 1898. u selu Brezarić kraj Krasića kada je Istra bila u sklopu Austrougarske monarhije. Kao časnik sudjelovao je na talijanskim bojišnicama oko Piave i Soče; vratio se kući 1919. kada je Italija već bila okupirala Istru. Za svećenika je zaređen u 33. godini života 1930.; studirao je u Rimu na Gregoriani.

Skrb za izbjegle Istrane

Papa Pio XI. imenovao ga je 1934. nadbiskupom koadjutorom; bio je najmlađi biskup u Crkvi. Nakon smrti nadbiskupa Antuna Bauera 1937. preuzima upravu zagrebačke nadbiskupije.

Jedan od Stepinčevih velikih uspjeha bilo je osnivanje četrnaest novih župa u Zagrebu, čime je želio pripomoći i Hrvatima iz Istre za koje je organizirao prihvaćanje i smještaj. Istrani koji su bili primorani napustiti domove zbog fašističke ideologije i talijanizacije Istre našli su svoj novi dom na Trešnjevci. Gradnju crkve Sv. Josipa u ovome zagrebačkom naselju potaknuo je nadbiskup Stepinac koji je 1936. blagoslovio temeljni kamen, a crkvu godinu dana kasnije. Vlastitim sredstvima pomagao je rimsko školovanje i uzdržavanje bogoslova Miroslava Bulešića, kasnije svećenika-mučenika. Godine 1940. šalje pismo isusovcu Stjepanu Sakaču, prijatelju, koji je profesor crkvene povijesti Južnih Slavena na papinskom Orijentalnom institutu u Rimu: "Velečasni pater Sakač, primio sam Vaše pismo i naredio isplatu za bogoslova Bulešića za pol godine kako ste pisali. Novac je uložen na knjižicu monsinjora Madjerca kod dr. Slavnića, preporučujuć se u molitve srdačno Vas pozdravlja Stepinac". Mons. Juraj Magjerac, kojeg spominje Stepinac, bio je doktor teologije i rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu (1928.-1957.). Ostao je upamćem kao rektor i graditelj današnjeg Zavoda sv. Jeronima u Rimu. Bogoslov Miroslav Bulešić, Čabrunac, nakon mature u koparskom sjemeništu, na preporuku svećenika Ivana Pavića, otišao je 1939. na studij u Rim; studirao je na Gregoriani filozofiju i teologiju. Za svećenika je zaređen 1943. u Svetvinčentu. U kolovozu 1947. Bulešić prati mons. dr. Jakoba Ukmara kod dijeljenja krizme u Buzetu i okolnim župama. Za sva vremena ostat će upisana "krvava krizma u Lanišću" kada je 24. kolovoza 1947. Bulšić ubijen nožem. Nadbiskup Stepinac je tek po izlasku iz tamnice doznao za Bulešićevo ubojstvo. Vjerojatno se sjetio mladog svećenika kojeg je primio u audijenciju 1946. Iz krašičkog zatočeništva 1953. poslao je pismo svećeniku Ivanu Paviću u kojem izražava svoju žalost zbog ubojstva Bulešića, tog dobrog i idealnog svećenika. (Priredio Robert BURŠIĆ)

Povezane vijesti

• Stvaranje novoga grada na Brionima, mjesta odmora i zabave
• Neprirodna cestovna trasa Trst-Pula politički nametnuta
• 29. PROSINCA 1993. PROGLAŠEN MEĐUNARODNI DAN BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI: Posljednjih 150 godina u Istri izumrlo petnaest vrsta biljaka