(B. PETROVIĆ)
Sedamdeset lit sam tu. Štuf san žalit se više, mi se para da neću dočekat vidit asfalt, prije ću finit na cimitru, kaže Ludvik Hrvatin, starosjedioc Štinjana * Kada pada jaka kiša, kao neki dan, voda ovdje teče u potocima. I mi i susjedi betonirali smo si male brane pred dvorištima i ulazima da bismo skrenuli barem dio vode, govori Jasna Grčić
Sedamdeset lit sam tu. Štuf san žalit se više, mi se para da neću dočekat vidit asfalt, prije ću finit na cimitru, kazao nam je Ludvik Hrvatin, starosjedioc Štinjana koji ima tu (ne)sreću da živi u ulici Valdemuška. Ulica je to s obiteljskim kućama i novijim modernim vilama s bazenima, ali bez asfalta, bez rasvjete i oborinske odvodnje. Za svake jače kiše, kao što je to bilo proteklih dana, voda ovdje teče u potocima i na nasipima pijeska i tucanika otvara duboke vododerine. Najgore prolaze žitelji s donje strane ceste kojima voda ulazi u dvorišta i podrume.
- Ča da ti rečen, poglej hižu, sve je popucalo od vlage. Litima nam je voda hodila s gornje strane. To se učinilo, ma ni sad ni puno bolje. Sada je najgore ovima spod jer tu se sliva sva voda, priča nam Hrvatin. Ističe da su na te probleme puno puta upozoravali gradsku vlast, a prije par godina pisali i peticiju. No, ništa se nije riješilo. "A ča, samo obećivaju, ja više ne virujen niš", rezignirano govori Hrvatin pokazujući nam najnovije lokve ispred kuće.
Ne daju zemlju
Od njega doznajemo da su na terenu bili službenici iz gradskih odjela i mjerili cestu pa zatražili da on i susjedi daju dio svojih dvorišta kako bi se napravila šira cesta. No, na to nisu pristali.
"Ne dam", veli Ludvik kratko i jasno. Ovdje su mu posađene ulike, pojašnjava. Na kraju krajeva, smatra on, ovdje uopće nije potrebna cesta od sedam metara te bi rješenje bilo da se put asfaltira i napravi jednosmjerna cesta. "Miga da smo Miami Beach", zaključuje svoj nadahnut govor naš sugovornik.
Njegova supruga Olga uključuje se u raspravu. Veli da Grad prema njima ima maćehinski odnos i kao da nisu dio Pule, dio grada.
- Bili su zvali iz općine, htjeli su nam uzeti dio da cesta ima dovoljno širine, sedam i deset. To me naljutilo i zato se nismo složili, priča nam Olga kivna što su kuće preko puta, koje su novijeg datuma, građene tik do ruba ceste i njih nitko ne dira niti što pita. "Trebali su znati kada su im davali građevinske dozvole da će se ovdje morati sagraditi cesta, zašto njih ne pitaju, a ne nas koji smo generacijama na svom nasljedstvu", ljutito kaže Olga.
Preko puta ceste s terase svoje mišljenje iskazuje Jasna Grčić. Ona ovdje živi 13 godina i voda joj za jačih kiša ulazi u podrum. Priča nam da svako malo dođu iz grada, nasipaju tucanikom, zatrpavaju rupe… To, smatra ona, nije rješenje, a pogotovo ne trajno.
- Kada pada jaka kiša, kao neki dan, voda ovdje teče u potocima. I mi i susjedi betonirali smo si male brane pred dvorištima i ulazima da bismo skrenuli barem dio vode, no ona onda ide dalje… Nema tu sreće dok se ne riješi odvodnja i kompletna ulica, smatra Grčić. I ona se prisjeća da je pitanje o tome kada će se ulica urediti već slala pulskom gradonačelniku Borisu Miletiću, da je potpisala peticiju… Ipak, ništa se nije riješilo - ni asfalt, ni odvodnja, ni rasvjeta.
Ni hodati ni voziti
Na terenu susrećemo i predsjednika Mjesnog odbora Dušanka Babića. On, doznajemo, obilazi mjesto kako bi vidio koje se rupe moraju hitno sanirati. Već će sutradan, doznajemo, zvati gradske službe da odrade hitno održavanje. To je, priznaje nam, dvosjekli mač jer se stalnim nasipavanjem podiže nivo prometnica pa dvorišta ostaju ispod razine ceste. Stoga se neki bune i ne žele da se nasipava unedogled. No, rupe, smatra on, barem one veće, treba pokrpati jer se ovakvim cestama ne može ni hodati ni voziti. Žali nam se i na privatne investitore i građevinare koji odrade prekope i potom ne zakrpaju cestu, mada bi to trebali učiniti.
Pitamo ga zašto ova uličica u mjestu nema nikakvu infrastrukturu. Veli da je ona nekoliko puta ušla u program gradnje, ali radovi nisu započeli.
- Koliko znam, izrađeni su projekti, a za većinu ulica koje još nisu asfaltirane problem je imovinsko-pravne prirode. Vjerujem da bi, ukoliko se ne može dogovoriti s vlasnicima da se cesta širi, rješenje doista bilo da se napravi jednosmjerna za koju ima dovoljno mjesta, zaključuje Babić.