"Gospodin se rađa" ili "Da signore si nasce" - poznata je talijanska uzrečica. Nadan Perić je personifikacija pravog gospodina, poput onih kojima se u šali tepalo da su završili "Bečku školu, zagrebačko odjeljenje." Primjer gospodina iz ere rukoljuba (hand-kissa) pored kojih su se žene osjećale damama. No, pravi razlog našeg posjeta je genijalan rekord. Perić je, naime, najstariji radno aktivan odvjetnik u Istri, s advokaturom u Puli. U 84-oj je godini, i ove godine puni 57 godine radnog staža na pravnim poslovima, javnom/državnom pravobraniteljstvu (danas Državnom odvjetništvu- DORH-u) i privatnom odvjetništvu. Ove godine 31. listopada se sprema zatvoriti svoj odvjetnički ured u Dobrilinoj ulici, te konačno pridružiti masi hrvatskih umirovljenika.

Odluka je konačna

Trebao je on postati penzioner još pred 17 godina, ali je odustao od podnošenja zahtjeva vidjevši aproksimativni izračun penzije koja je trebala iznositi oko 4250 kuna. Sada je ta odluka konačna, pa smo prije umirovljena odlučili upoznati, odvjetnika nad odvjetnicima, koji je zadužio hrvatsko pravosuđe. Ostaviti kraći pisani trag o njemu kao stručnjaku i rijetko skromnom čovjeku, pri čemu ne treba nipošto zaboraviti iz vida činjenicu da se veličina ljudi ogleda upravo u njihovoj skromnosti. A najbolji biraju najbolje, i Perić je izabrao za naš susret te ukusniji razgovor najbolju pulsku pizzeriju Tivoli.

- Zapravo sam se pred 17 godina predomislio glede odlaska u penziju jer sam osjećao da još mogu kvalitetno raditi i biti višestruko koristan. Najprije zbog sebe i svog mentalnog zdravlja, iskreno će on. "Čovjek, ustvari počinje starjeti kad prestane biti aktivan, opusti se i ulijeni. Htio sam odgoditi senilnost i neke kronične bolesti, dok sada većinu svog slobodnog vremena želim provesti u druženju s prijateljima, a pravne savjete mogu dijeliti uvijek", ističe Perić. Pa usput doznajemo da mu se novi izračun mirovine neće ni sada radikalno promijeniti u odnosu na prethodni, onaj iz 2011., ali barem će uštedjeti na "hladnom pogonu" 1000 eura mjesečno.

Smiren i razborit, Perić sjedi sučelice kao da je na ispitivačkoj klupi i očekuje naša pitanja. Velim mu da su mnoge njegove kolege odvjetnici izjavili da je on legenda istarskog civilnog prava i zemljišnoknjižnog prava pa kada se zateknu u dvojbenim situacijama, što vrijedi i za neke suce, ne libe se zatražiti njegovo mišljenje i savjet prije donošenja konačne odluke tj. presude. Podsjetila nas je ova izjava na ulogu Senatora iz drevnog rimskog Senata, kada se cijenilo iskustvo i mudrost starijih, a njihov savjetodavni rad bio besplatan i smatrao se časnim u zajednici (In labor honor et virtus ili U radu je čast i vrlina). Perić, stručnjak u poslu, sada je škrt na riječima, oprezan i obazriv, ali lagano razvlači usne u osmijeh i kima.

- Ima istine u tome, samozatajno veli. No to je sasvim razumljivo i kolegijalno, iza mene je veliko radno iskustvo i poznato mi je kako propise primijeniti u problematičnim situacijama, osobito kad se radi o mojoj užoj specijalnosti, struci vezanoj uz zaštitu imovinskih prava i interesa Republike Hrvatske, županija, odnosno lokalnih samouprava, kao i druge privatne imovine. Samo se kaznenim pravom nisam nikad bavio, zastupao takve slučajeve tj. klijente, pojašnjava Perić i potom otvaramo novu dionicu razgovora. Onu iz njegova životopisa. Još se nismo dotakli pitanja: Kako je to sve počelo?

Pulski korijeni

- Moji su roditelji Puljani, ali smo do 1951. godine živjeli u Zagrebu gdje sam se i rodio 1938. godine. Otac je bio prosvjetni radnik, pa je po zadatku, nakon velikog istarskog egzodusa premješten u Pulu gdje završavam osnovnu školu i Gimnaziju "Branko Semelić". Bio sam dobar sportaš i tada sam zdvajao koji ću fakultet upisati pa sam godinu dana nakon srednjoškolske naobrazbe radio kao nastavnik fizičkog odgoja u Talijanskoj osnovnoj školi, gdje je falilo nastavnog kadra, i tamo ostajem do 1959. godine kad upisujem Pravni fakultet u Zagrebu. Po završetku fakulteta od 1965. radio sam kao tajnik jednog od vijeća Skupštine općine Pula sve do 1970. godine, a zatim prelazim u Javno pravobraniteljstvo gdje sam 1974. godine imenovan za javnog pravobranitelja, odnosno Državnog pravobranitelja u samostalnoj Hrvatskoj i tu funkciju obavljam do 1997. godine, a zatim odlazim u odvjetnike, opisuje staloženo Perić svoj bogati put vezan uz rad u pravnom sustavu.

Povezane vijesti

• Po tisuću kuna za sto tisuća starijih građana?
• Za branitelje se traži najmanje 5.685 kuna - zajamčene mirovine!
• Radni vijek do 67 godina nije ništa novo, propisan je 2014.