Josip Broz Tito (Arhiva)
„Od svih hrvatskih vladara, samo si nas ti razumio, volio i poštovao, hvala ti druže Stari“. „Moj jedini Predsjednik i Vrhovni Komandant“. To su samo neke od brojnih objava o Josipu Brozu Titu na facebook stranici jednog važnog pulskog političara. Ima čovjek pravo na vlastito mišljenje koje u ovoj nesavršenoj državi može uvijek i svugdje slobodno iskazivati, za razliku od vremena kad je vladao „drug Stari“, njegov povijesni miljenik kojeg on toliko glorificira unatoč brutalnom zatiranju demokracije.
Kao značajan antifašistički vođa koji se suprotstavio nacizmu i fašizmu Josip Broz Tito zaslužuje sve pohvale. No način vladanja u određenim aspektima smještavao ga je u krug diktatora, puno nježnijih doduše od onih koji su dolazili iz krajnje autokratskih režima, ali ipak diktatora koji se nije ni znao ni mogao ni želio nositi s izazovima demokracije.
Danas nije više problem Tito niti je problem u Titu, državniku kojeg se istražuje i preispituje se njegov život i vladanje. Problem je, kao u našem slučaju, kad je aktualni političar na važnoj funkciji, ali je slijep pored zdravih očiju, jer očito ne zna i ne želi znati kako se Tito, predmet njegovog cjeloživotnog obožavanja i strahopoštovanja, nešto kao totem u indijanskom svijetu, uspinjao u komunističkoj partiji i Kominterni, kakve je sve kompromise radio te putem, uglavnom svojevoljno, gubio ljudskost, moral i ideale.
OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU GLASA ISTRE U NEDJELJU, 16. KOLOVOZA