KORONAVIRUS NAS JE PRISILIO NA TEŠKE KOMPROMISE Puljanka Tatiana Šverko živi u bavarskom Waldkirchenu: SADA JE NAJVAŽNIJE OČUVATI ZDRAVLJE

- Nikad nisam niti pomišljala da bi se moglo dogoditi nešto tako. Da mi je netko rekao za Božić što će se dogoditi, rekla bih mu da je gledao previše znanstveno-fantastičnih filmova, a sada kao da smo u filmu iz 1995. "12 majmuna".

Velika je tu nevjerica, ali istodobno smo i vrlo pažljivi, rekla bih da je to zbog straha. Ponovno se javljaju uspomene iz Domovinskog rata, kada smo osjetili što to znači ne imati nastavu i ne vidjeti prijatelje. U doba kada je krenula epidemija koronavirusa u Italiji, bila sam u Puli s obitelji, sretni, uživali smo u malim radostima, pripremali pri Centru za klasičnu glazbu karnevalsku produkciju, a u roku od svega 24 sata sve se preokrenulo i počelo je zatvaranje, najprije ustanova u kulturi.

Strah od zatvaranja granica, budući da moja obitelj putuje s tri različite putovnice, nagnalo nas je da čim prije krenemo put Njemačke. Na sreću, na granici je sve bilo još mirno. Mi živimo u Bavarskoj, u Waldkirchenu, na 30 kilometara od Passaua, uz prekrasnu prirodu, u trokutu na 180 kilometara od najvažnijih gradova - Munchena u Njemačkoj, Salzburga u Austriji i Praga u Češkoj. Uskoro je i ovdje došlo do prekida aktivnosti, zatvaranja škola, i mi smo počeli raditi od kuće, kao i djeca, koja prate nastavu od kuće. Sada sam, kada na sve pomislim, zadovoljna što sam uspjela održati nekoliko važnih koncerata prije toga zatvaranja.

Naravno da mi nedostaje obitelj, prijatelji, društvo, ali mislim da je sada najvažnije očuvati zdravlje i imati ciljeve u životu te da treba osmisliti sve moguće načine i platforme kako dovesti glazbu do publike. Za kulturu sada svugdje vladaju teška vremena. Poslužit ću se dijelom citata Giangiorgija Satragnija u La Stampi "virus je ograničio živote svima te prisilio nas na teške kompromise, kao i umjetnike budućnost".

Znam da kultura nije sada neophodna za život, uz sve te probleme. Kćerka mi ima skoro 13 godina i vrlo je praktična u uporabi suvremenih medija, tako da komunicira s obitelji i prijateljima, iako joj, naravno, svi nedostaju. Sin, od sedam godina, puno više pati zbog te izolacije, brinu ga te priče o bolestima, doktorima, bolnicama… Nastojimo djeci pružiti čim zdraviji ambijent, ne razgovarati o teškim temama, te podrediti ovo vrijeme koje smo kod kuće druženju, zajedno kuhati, raditi u vrtu, kreativno provoditi vrijeme. Priređujemo i virtualne koncerte, gdje se uključuje i ostatak obitelji. On line radim sa svojim studentima sa sveučilišta iz Passaua i Regensburga, i mogu reći da glazba pruža veliku utjehu u ovim trenutcima. Svekrvu i svekra vidjeli smo dva puta iz velike udaljenosti, na sreću su dobro. Svekar, glazbenik i počasni građanin Pule Eugen Sagemeister, nažalost je morao odgoditi sva koncertna zbivanja do listopada.

U bolnicama oko nas ima oboljelih, ali nema puno kritičnih pacijenata. Imamo prijatelje doktore i medicinare koji kažu da opasnost postoji i dalje, ali su donekle mirniji. Naravno da smo u prvim tjednima svi bili uplašeni, što ako se nekome od nas nešto dogodi. Prodavaonice prehranom su otvorene, i ima svega. Ne idemo nigdje, nitko ne dolazi kod nas i pojačano pazimo na higijenske mjere. Prvih je tjedana nedostajalo brašno, WC papir i tjestenina, no potom se sve normaliziralo. Tko zna kakav će nam život biti nakon korone, sigurno ćemo još dosta vremena hodati s maskicama i rukavicama, ali iskreno se nadam da će kultura potom dobiti pravu ulogu kakva joj pripada.